Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Približi se Jehovi

 DVANAESTO POGLAVLJE

“Ima li nepravde kod Boga?”

“Ima li nepravde kod Boga?”

1. Kako na nas može djelovati nepravda?

OSTARJELA udovica na prijevaru je ostala bez svoje životne ušteđevine. Roditelj je bez imalo srca napustio svoje bespomoćno dijete. Čovjek je završio u zatvoru zbog zločina koji nije počinio. Kako na tebe djeluju ovi događaji? Vjerojatno te uznemire, što je i razumljivo. Mi ljudi imamo jaki osjećaj za ispravno i pogrešno. Kad je nekome nanesena nepravda, to nas razljuti. Želimo da se žrtvi nadoknadi šteta i da se krivca izvede pred sud. Ako se to ne desi, možda se pitamo: ‘Vidi li Bog što se događa? Zašto nešto ne poduzme?’

2. Kako je Habakuk reagirao na nepravdu, i zašto ga Jehova nije kritizirao zbog toga?

2 Kroz čitavu povijest vjerni Jehovini sluge postavljali su slična pitanja. Naprimjer, prorok Habakuk molio se Bogu: “Zašto puštaš da vidim bezakonje, i da gledam muku i grabež i nasilje pred sobom, i kako podižu svađu i raspru?” (Habakuk 1:3). Jehova nije kritizirao Habakuka zbog njegovog otvorenog pitanja, jer je On taj koji je usadio u ljude sam osjećaj za pravdu. Da, Jehova nam je podario mali dio svog dubokog osjećaja za pravdu.

Jehova mrzi nepravdu

3. Zašto se može reći da Jehova zna za nepravdu bolje od nas?

3 Jehova je svjestan nepravde. On vidi što se događa. O Noinim danima Biblija kaže: ‘Jehova je vidio da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji i da su sve misli srca njihova svagda samo zle’ (1. Mojsijeva 6:5). Razmisli što znače te riječi. Naše poznavanje nepravde često se temelji na nekoliko događaja za koje smo čuli ili ih osobno  doživjeli. Za razliku od toga, Jehova zna za nepravdu koju se čini širom svijeta. On vidi svu tu nepravdu! Štoviše, on može razabrati sklonosti srca — iskvareno razmišljanje koje stoji iza nepravednih postupaka (Jeremija 17:10).

4, 5. (a) Kako Biblija pokazuje da je Jehovi stalo do onih s kojima se nepravedno postupa? (b) Kako je sam Jehova iskusio nepravdu?

4 No ne svodi se sve samo na to da Jehova vidi nepravdu. Njemu je također stalo do onih koji su postali njenom žrtvom. Kad su neprijateljski narodi okrutno postupali s njegovim narodom, Jehovi je bilo žao “radi njihova uzdisanja na one koji im krivo činjahu i koji ih cviljahu” (Suci 2:18). Možda si primijetio da što neki ljudi više gledaju nepravdu, to više postaju ravnodušni prema njoj. S Jehovom nije tako! Iako već oko 6 000 godina promatra svu nepravdu, nije ju počeo manje mrziti. Naprotiv, Biblija nam jamči da mu se gade stvari kao što su “jezik lažljiv”, “ruke koje proljevaju krv pravu” i “lažan svjedok koji govori laž” (Priče Salamunove 6:16-19).

5 Zapazi također koliko je snažno Jehova prekorio nepravedne izraelske vođe. “Ne treba li vam znati što je pravo?” upitao je njegov prorok pod nadahnućem. Nakon što je slikovitim riječima opisao njihovo zloupotrebljavanje moći, Jehova je prorekao što čeka te nepoštene ljude: “Tada će vikati k Jehovi, ali ih neće uslišiti, nego će sakriti lice svoje od njih u ono vrijeme, kako oni zlo radiše” (Mihej 3:1-4). Jehova zaista osjeća strašnu odbojnost prema nepravdi! Kako i ne bi kad ju je sam doživio! Sotona ga tisućama godina nepravedno izruguje (Priče Salamunove 27:11). Osim toga, Jehova je iskusio najgoru nepravdu kad je njegov Sin, koji “nije počinio grijeh”, ubijen kao zločinac (1. Petrova 2:22; Izaija 53:9). Dakle, Jehova je svjestan u kakvom se lošem stanju  nalaze osobe koje doživljavaju nepravdu i nije ravnodušan prema tome.

6. Kako možda reagiramo kad se suočimo s nepravdom, i zašto?

6 Unatoč svemu što smo dosad razmotrili, kad vidimo nepravdu — ili kad sami postanemo žrtvom nepravednog postupanja — sasvim je prirodno da reagiramo energično. Stvoreni smo na Božju sliku, a nepravda je čista suprotnost svemu što Jehova zastupa (1. Mojsijeva 1:27). Pa zašto onda Bog dopušta nepravdu?

Sporno pitanje Božje suverenosti

7. Opiši kako je osporena Jehovina suverenost.

7 Odgovor leži u spornom pitanju suverenosti. Kao što smo vidjeli, Stvoritelj ima pravo vladati nad Zemljom i svima koji žive na njoj (Psalam 24:1; Otkrivenje 4:11). Međutim, na samom početku ljudske povijesti Jehovina je suverenost osporena. Kako je do toga došlo? Jehova je zapovjedio prvom čovjeku Adamu da ne jede s određenog drveta u vrtu, koji je bio njegov rajski dom. A što ako ne posluša? “Umrijećeš”, rekao mu je Bog (1. Mojsijeva 2:17). Božja zapovijed nije bila neki neostvariv zahtjev za Adama i njegovu ženu Evu. Usprkos tome, Sotona je uvjerio Evu da je Bog nepotrebno strog. Što bi bilo kad bi okusila plod s tog drveta? Sotona je otvoreno rekao Evi: “Nećete vi umrijeti; nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:1-5).

8. (a) Što je Sotona želio reći svojom izjavom upućenom Evi? (b) Što je Sotona osporio u vezi s Božjom suverenosti?

8 Tom izjavom Sotona nije samo želio reći da je Jehova Evi zatajio važne informacije već i da joj je lagao. Sotona je pazio da ne dovede u pitanje činjenicu da je Bog suveren.  Međutim, osporio je pravovaljanost i ispravnost te suverenosti. Drugim riječima, tvrdio je da Jehova svoju suverenost ne očituje na pravedan način i u najboljem interesu svojih podanika.

9. (a) Koja je bila posljedica neposlušnosti za Adama i Evu, i koja su se važna pitanja tada otvorila? (b) Zašto Jehova nije naprosto uništio buntovnike?

9 Tako su Adam i Eva okusili plod sa zabranjenog drveta te pokazali neposlušnost prema Jehovi. Zbog neposlušnosti morali su biti kažnjeni smrću, baš kao što je Bog i zapovjedio. Sotonina laž otvorila je neka bitna pitanja. Ima li Jehova uistinu pravo vladati nad ljudima ili bi čovjek trebao vladati nad čovjekom? Očituje li Jehova svoju suverenost na najbolji način? Jehova je mogao upotrijebiti svoju strahovitu moć i uništiti buntovnike istog časa. Ali postavljena sporna pitanja odnosila su se na Božje pravo vladanja, a ne na njegovu moć. Stoga uništavanje Adama, Eve i Sotone ne bi potvrdilo ispravnost Božjeg vladanja. Naprotiv, možda bi samo još više dovelo u pitanje njegovu vlast. Jedini način da se ustanovi mogu li ljudi sami uspješno vladati jedni nad drugima, neovisno o Bogu, bilo je pustiti da vrijeme pokaže svoje.

10. Što je povijest pokazala s obzirom na ljudske vladavine?

10 Što je vrijeme pokazalo? Ljudi tisućljećima eksperimentiraju s mnogim oblicima vladavina, uključujući i autokraciju, demokraciju, socijalizam i komunizam. Konačni ishod tih oblika vladavina sažet je u otvorenoj biblijskoj misli: “Vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Prorok Jeremija je s dobrim razlogom rekao: “Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23).

11. Zašto je Jehova dozvolio da ljudski rod doživljava patnje?

 11 Jehova je otpočetka znao da će neovisnost ljudi, odnosno njihovo samostalno vladanje, uzrokovati brojne patnje. Je li onda bilo nepravedno što je dozvolio da se dogodi ono neizbježno? Ni u kom slučaju! Prikažimo to jednim primjerom: Zamisli da imaš dijete koje treba ići na operaciju kako bi ga se izliječilo od smrtonosne bolesti. Jasno ti je da će dijete donekle patiti zbog operacije i to te jako žalosti. No istovremeno znaš da će taj zahvat pomoći djetetu da ostatak života ima bolje zdravlje. Slično tome, Bog je znao — čak je i prorekao — da će u određenoj mjeri biti boli i patnje jer je ljudima dopustio da sami vladaju (1. Mojsijeva 3:16-19). Ali znao je i to da je dugoročno i korisno olakšanje moguće jedino ako dozvoli da čitavo čovječanstvo osjeti loše posljedice pobune. Na taj se način sporno pitanje može trajno riješiti, jednom u svu vječnost.

Sporno pitanje čovjekove besprijekornosti

12. Koju je optužbu, vidljivu iz Jobovog slučaja, Sotona izrekao protiv ljudi?

12 Ova tema zadire u još nešto. Dovodeći u pitanje pravičnost i ispravnost Božjeg vladanja, Sotona nije samo oklevetao Jehovu osporivši njegovu suverenost već i Božje sluge i njihovu besprijekornost. Zapazi, naprimjer, što je Sotona rekao Jehovi o pravednom Jobu: “Nisi li ga ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo? djelo ruku njegovih blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji. Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči” (Job 1:10, 11).

13. Na što je ukazivao Sotona optužujući Joba, i kako se to tiče svih ljudi?

 13 Sotona je tvrdio da Jehova koristi svoju zaštitničku moć kako bi kupio Jobovu odanost. Time je želio reći da je Jobova besprijekornost čista varka, da on obožava Boga samo zato što nešto dobiva zauzvrat. Sotona je izjavio da bi čak i Job prokleo svog Stvoritelja kad bi mu On uskratio svoj blagoslov. Sotona je znao da je Job izvanredan primjer osobe koja je “dobra i pravedna, koj[a] se boji Boga i uklanja se oda zla”. * Dakle, ako bi Sotona mogao slomiti Jobovu besprijekornost, zar ne bi isto mogao postići i kod drugih ljudi? Tako je Sotona zapravo doveo u pitanje vjernost svih onih koji žele služiti Bogu. U biti, Sotona je, uključujući u sporno pitanje sve ljude, rekao Jehovi: “Sve što čovjek [ne samo Job] ima daće za dušu svoju” (Job 1:8; 2:4).

14. Što je povijest dokazala o Sotoninoj optužbi protiv ljudi?

14 Povijest pokazuje da su mnogi, baš kao i Job, ostali vjerni Jehovi unatoč kušnjama, a to je sasvim suprotno Sotoninoj tvrdnji. Oni su obradovali Jehovino srce ostajući mu vjerni tokom života i Jehova je tako mogao odgovoriti na Sotonino oholo izrugivanje da će ljudi prestati služiti Bogu kad ih snađu poteškoće (Hebrejima 11:4-38). Da, osobe iskrena srca nisu okrenule leđa Bogu. I kad su bile pod pritiskom u najbolnijim situacijama, još su se više uzdale u to da će im Jehova dati snage da ustraju (2. Korinćanima 4:7-10).

15. Koje se pitanje može pojaviti o Božjim prošlim i budućim presudama?

 15 Ali Jehovino primjenjivanje pravde ne tiče se samo spornih pitanja suverenosti i čovjekove besprijekornosti. U Bibliji se izvještava o Jehovinim presudama vezanim uz pojedince, čak i cijele narode. Ona također sadrži proročanstva o presudama koje će on izvršiti u budućnosti. Zašto možemo biti uvjereni da je Jehova donosio i da će donositi pravedne presude?

Zašto je Božja pravda uzvišenija

Jehova nikada neće ‘pogubiti pravednoga s nepravednim’

16, 17. Koji primjeri pokazuju da ljudi površno shvaćaju stvari kad je riječ o pravoj pravdi?

16 Za Jehovu se s pravom može reći: “Svi [su] putovi njegovi pravda” (5. Mojsijeva 32:4). Nitko od nas to ne može reći za sebe, jer tako često zbog svog površnog shvaćanja stvari ne možemo jasno odrediti što je ispravno. Uzmimo za primjer Abrahama. Preklinjao je Jehovu da ne uništi Sodomu — unatoč tamošnjoj raširenoj zloći. Upitao je Jehovu: “Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim?” (1. Mojsijeva 18:23-33). Naravno, odgovor je bio ne. Tek kad su pravedni Lot i njegove kćeri sigurno stigli u grad Segor, Jehova je ‘pustio dažd od sumpora i ognja’ na Sodomu (1. Mojsijeva 19:22-24). Nasuprot tome, Jona se ‘rasrdio’ kad je Bog pokazao milosrđe stanovnicima Ninive. Budući da je Jona već najavio njihovo uništenje, bio bi zadovoljan da je vidio kako nestaju — bez obzira na to što su se iskreno pokajali (Jona 3:10–4:1).

17 Jehova je uvjerio Abrahama da Njegovo primjenjivanje pravde ne uključuje samo uništavanje zlih već i spašavanje pravednih. S druge strane, Jona je morao naučiti da je Jehova milosrdan. Ako zli promijene svoj način  postupanja, on ‘rado prašta’ (Psalam 86:5, St). Za razliku od nekih ljudi koji se boje za svoj položaj, Jehova ne donosi nepovoljnu presudu samo da bi dokazao svoju moć niti oklijeva pokazati samilost iz straha da će ga se smatrati slabićem. On pokazuje milosrđe kad god ima temelja za to (Izaija 55:7; Ezehijel 18:23).

18. Dokaži na temelju Biblije da Jehova ne slijedi slijepo svoje osjećaje.

18 Međutim, Jehova ne slijedi slijepo svoje osjećaje. Kad je njegov narod ogrezao u idolopoklonstvu, Jehova je odlučno rekao: “Sudiću ti po putovima tvojim i obratiću na te sve gadove tvoje. I oko moje neće te požaliti, niti ću se smilovati, nego ću putove tvoje obratiti na te” (Ezehijel 7:3, 4). Dakle, kad su ljudi okorjeli u lošem postupanju, Jehova im sudi u skladu s tim. No njegova presuda temelji se na čvrstim dokazima. Stoga kad je velika “vika” došla do njega zbog stanja koje je vladalo u Sodomi i Gomori, Jehova je rekao: “Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me” (1. Mojsijeva 18:20, 21). Doista možemo biti zahvalni što Jehova nije poput mnogih ljudi koji brzopleto donose zaključke prije nego čuju sve činjenice! Jehova je uistinu onakav kakvim ga Biblija prikazuje, “Bog (...) vjeran, bez nepravde” (5. Mojsijeva 32:4).

Uzdaj se u Jehovinu pravdu

19. Što možemo učiniti ako nas muče zbunjujuća pitanja o Jehovinom primjenjivanju pravde?

19 Biblija ne obrađuje svako pitanje o Jehovinim postupcima u prošlosti niti sadrži svaki detalj o tome kako će Jehova u budućnosti izvršiti osudu nad pojedincima i grupama. Kad ne razumijemo neke izvještaje ili proročanstva iz Biblije jer ne otkrivaju takve detalje, možemo pokazati istu vjernost kao i prorok Mihej,  koji je napisao: “Čekaću Boga spasenja svojega” (Mihej 7:7).

20, 21. Zašto možemo biti uvjereni da će Jehova uvijek postupati na ispravan način?

20 Možemo biti uvjereni da će Jehova u svakoj situaciji postupiti na ispravan način. Čak i kad nam se čini da se ljudi ne obaziru na nepravde, Jehova obećava: “Moja je osveta; ja ću uzvratiti” (Rimljanima 12:19). Ako smo spremni čekati, složit ćemo se s odlučnim riječima apostola Pavla: “Ima li nepravde kod Boga? Nipošto!” (Rimljanima 9:14).

21 A dotad moramo živjeti u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ (2. Timoteju 3:1). Nepravda i ‘tlačenje’ dovode do mnogih okrutnih zlostavljanja (Propovjednik 4:1, St). Međutim, Jehova se nije promijenio. On i dalje mrzi nepravdu, a veoma mu je stalo do onih koji su postali njenom žrtvom. Ako ostanemo vjerni Jehovi i vjerno podržavamo njegovu suverenost, on će nam dati snage da ustrajemo sve do određenog vremena kada će putem vladavine svog Kraljevstva ispraviti sve nepravde (1. Petrova 5:6, 7).

^ odl. 13 Jehova je o Jobu rekao: “Nema onakvoga čovjeka na zemlji” (Job 1:8). Dakle, Job je vjerojatno živio u razdoblju nakon Josipove smrti, a prije nego što je Mojsije imenovan za izraelskog vođu. Stoga se u to vrijeme s pravom moglo reći da nitko nije bio besprijekoran kao Job.