Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Približi se Jehovi

 OSAMNAESTO POGLAVLJE

Mudrost u ‘riječi Božjoj’

Mudrost u ‘riječi Božjoj’

1, 2. Koje nam je “pismo” Jehova napisao, i zašto?

SJEĆAŠ li se kad si zadnji put dobio pismo od neke tebi drage osobe koja živi daleko? Rijetko nam koja stvar pričinjava toliku radost kao iskreno pismo od nekoga do koga nam je stalo. Veselimo se što možemo čuti kako je, što mu se dešava u životu i kakvi su mu planovi. Te nam novosti pomažu da ostanemo bliski s osobama koje volimo iako su fizički daleko.

2 Što bi nam onda moglo donijeti veću radost nego pisana poruka od Boga kojeg ljubimo? U neku ruku, Jehova nam je napisao “pismo” — a to je njegova Riječ, Biblija. U njoj nam otkriva tko je, što je dosad učinio, što namjerava učiniti i još mnogo toga. Jehova nam je dao svoju Riječ zato što želi da mu se približimo. Naš beskrajno mudar Bog odabrao je najbolji mogući način za prenošenje informacija. Način pisanja Biblije i njen sadržaj kriju neusporedivu mudrost.

Zašto u pisanom obliku?

3. Na koji je način Jehova prenio Zakon Mojsiju?

3 Neki se možda pitaju: ‘Zašto Jehova nije upotrijebio neku upečatljiviju metodu — recimo glas s neba — da bi se obratio ljudima?’ Ustvari, Jehova je ponekad govorio s neba preko anđeoskih zastupnika. Naprimjer, učinio je to kad je Izraelcima dao Zakon (Galaćanima 3:19). Glas s neba ulijevao je toliko strahopoštovanje da su prestrašeni Izraelci molili Jehovu da im se ne obraća na taj način, već preko Mojsija (2. Mojsijeva 20:18-20). Tako je Zakon, koji se sastojao od oko 600 odredbi, prenesen Mojsiju usmenim putem, riječ po riječ.

4. Objasni zašto usmeno prenošenje Božjih zakona ne bi bila pouzdana metoda.

 4 Što bi bilo da Zakon nikada nije bio zapisan? Da li bi se Mojsije mogao prisjetiti točno onih formulacija koje su upotrijebljene u tom detaljnom kodeksu i bez greške ih prenijeti ostalom narodu? Što je s budućim pokoljenjima? Da li bi se ona morala oslanjati samo na usmenu predaju? To ne bi bila pouzdana metoda prenošenja Božjih zakona. Zamisli što bi se dogodilo kad bi morao prenijeti neku priču ljudima koji stoje u dugačkom redu tako da je ispričaš prvoj osobi i da je onda ostali redom prenose dalje. Ono što bi zadnji u redu čuo vjerojatno bi se prilično razlikovalo od izvorne informacije. Božji Zakon nije bio u takvoj opasnosti.

5, 6. Koju je zapovijed Jehova dao Mojsiju s obzirom na svoje riječi, i zašto je za nas blagoslov što Jehovinu Riječ imamo u pisanom obliku?

5 Jehova je mudro odlučio da se njegove riječi zapišu. Mojsiju je zapovjedio: “Napiši sebi te riječi; jer po tim riječima učinih savez s tobom i s Izraelom” (2. Mojsijeva 34:27). Tako je 1513. pr. n. e. započelo razdoblje pisanja Biblije. Tokom narednih 1 610 godina Jehova je “u mnogim prilikama i na mnogo načina govorio” ljudima koji su pisali Bibliju, a bilo ih je oko 40 (Hebrejima 1:1). Nakon toga su predani prepisivači pomno pazili da prijepisi budu točni kako bi očuvali Sveto pismo (Ezra 7:6; Psalam 45:1).

6 Jehova nas je uistinu blagoslovio time što nam je prenio informacije u pisanom obliku. Jesi li ikada dobio pismo koje ti je toliko značilo — možda zato što ti je pružilo potrebnu utjehu — da si ga sačuvao i čitao uvijek iznova? Isto je i s “pismom” koje smo dobili od Jehove. Jehova je dao zapisati svoje riječi i zato ih možemo stalno čitati te razmišljati o njihovom značenju (Psalam 1:2). ‘Utjehu iz Pisama’ možemo dobiti kad god nam je potrebna (Rimljanima 15:4).

 Zašto ljudski pisci?

7. Kako se Jehovina mudrost očituje u tome što je ljude koristio kao pisce?

7 Jehova je pokazao mudrost kad je koristio ljude u pisanju svoje Riječi. Razmisli o sljedećem: Da je Jehova koristio anđele za pisanje Biblije, da li bi ona bila jednako privlačna? Istina, anđeli su mogli opisati Jehovu sa svog uzvišenog gledišta, izraziti svoju odanost njemu i izvijestiti o Božjim vjernim ljudskim slugama. No da li bismo se zaista mogli uživjeti u način na koji savršena duhovna stvorenja poimaju stvari i čije znanje, iskustvo i moć daleko nadmašuju naše? (Hebrejima 2:6, 7).

“Sve je Pismo nadahnuto od Boga”

8. Na koji su način pisci Biblije mogli koristiti svoje misaone sposobnosti? (Vidi i fusnotu.)

8 Koristeći ljude kao pisce, Jehova nam je dao upravo ono što trebamo — izvještaj koji je ‘nadahnut od Boga’, a ipak sadrži ono nešto svojstveno samo ljudima (2. Timoteju 3:16). Kako je to uspio? U mnogo je slučajeva očito dopustio piscima da koriste svoje misaone sposobnosti dok biraju ‘ugodne riječi i pišu što je pravo, riječi istine’ (Propovjednik 12:10, 11). To objašnjava zašto je Biblija pisana različitim stilovima; zapisi odražavaju porijeklo i osobnost svakog pisca. * Pa ipak, ti su ljudi “govorili od Boga kako su bili poneseni svetim duhom” (2. Petrova 1:21). Stoga je konačni rezultat doista ‘riječ Božja’ (1. Solunjanima 2:13).

9, 10. Zašto to što su Bibliju pisali ljudi pridonosi njenoj toplini i privlačnosti?

9 To što su Bibliju pisali ljudi daje joj neizmjernu toplinu i privlačnost. Njeni su pisci bili ljudi s osjećajima poput naših. Budući da su bili nesavršeni, suočavali su se s  kušnjama i pritiscima kakve i mi doživljavamo. U nekim ih je slučajevima Jehovin duh nadahnuo da pišu o vlastitim osjećajima i borbama (2. Korinćanima 12:7-10). Stoga su oni o takvim temama pisali u prvom licu, što nijedan anđeo ne bi mogao.

10 Uzmimo kao primjer izraelskog kralja Davida. Nakon što je počinio neke ozbiljne grijehe, David je sastavio jedan psalam u kojem je izlio svoje srce, moleći Boga za oprost. Napisao je: “Od grijeha mojega očisti me. Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom. Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene. Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože” (Psalam 51:2, 3, 5, 11, 17). Zar ne osjećaš piščevu tjeskobu? Tko bi drugi osim nesavršenog čovjeka mogao izraziti takve duboke osjećaje?

Zašto knjiga o ljudima?

11. Kakve istinite primjere Biblija sadrži “nama za pouku”?

11 Još nešto pridonosi privlačnosti Biblije. Ta knjiga uglavnom govori o ljudima — o stvarnim osobama — koji su služili Bogu i onima koji nisu. U njoj čitamo o onome što su doživljavali, o njihovim poteškoćama i radostima. Vidimo do čega su dovele njihove životne odluke. Ti su izvještaji napisani “nama za pouku” (Rimljanima 15:4). Putem tih istinitih događaja Jehova nas poučava, apelirajući na naše srce. Razmotrimo nekoliko primjera.

12. U kom nam pogledu pomažu biblijski izvještaji o nevjernim ljudima?

12 Biblija govori o nevjernim, čak i zlim, ljudima i onome što ih je snašlo. U takvim su izvještajima nepoželjne osobine vidljive na djelu, pa nam ih je lakše razumjeti. Naprimjer, koja bi zapovijed protiv nevjernosti mogla biti  snažnija od živog primjera Jude, koji je pokazao tu osobinu kad je skovao plan da izda Isusa? (Matej 26:14-16, 46-50; 27:3-10). Izvještaji poput ovog snažnije djeluju na naše srce, pomažući nam da raspoznamo loše karakterne crte i nastojimo ih odbaciti.

13. Kako nam Biblija pomaže razumjeti koje su osobine poželjne?

13 Biblija opisuje i mnoge vjerne Božje sluge. U njoj čitamo o njihovoj odanosti i vjernosti. Susrećemo se s primjerima osoba koje su pokazale osobine koje i mi trebamo razvijati da bismo se približili Bogu. Uzmimo naprimjer vjeru. Biblija definira vjeru i govori nam koliko je bitna želimo li ugoditi Bogu (Hebrejima 11:1, 6). Međutim, Biblija također sadrži živopisne primjere onih koji su iskazali vjeru. Razmisli o Abrahamovoj vjeri koja je došla do izražaja kad je gotovo žrtvovao Izaka (1. Mojsijeva 22. poglavlje; Hebrejima 11:17-19). U takvim izvještajima riječ “vjera” poprima veće značenje i lakše ju je shvatiti. Zaista je mudro što nam Jehova pokazuje kako su ljudi u svom životu očitovali poželjne osobine, umjesto da nas samo potiče da ih razvijamo!

14, 15. Što Biblija govori o ženi koja je došla u hram, i što iz tog izvještaja učimo o Jehovi?

14 Izvještaji iz stvarnog života koji se nalaze u Bibliji često nam nešto govore o tome kakav je Jehova kao osoba. Obrati pažnju na ono što čitamo o jednoj ženi koju je Isus promatrao u hramu. Dok je sjedio blizu posuda za priloge, Isus je gledao ljude koji su u njih ubacivali svoje priloge. Došli su mnogi bogataši, dajući “od svog viška”. No Isus je svoj pogled usredotočio na jednu siromašnu udovicu. Njen se dar sastojao od “dva novčića, koji imaju vrlo malu vrijednost”. * Bio je to sav novac što je imala. Isus,  koji je savršeno odražavao Jehovino gledište, rekao je: “Ova siromašna udovica ubacila [je] više od svih koji ubacuju novac u posude za priloge.” U skladu s ovim riječima, ona je ubacila više od svih drugih zajedno (Marko 12:41-44; Luka 21:1-4; Ivan 8:28).

15 Nije li značajno što je od svih ljudi koji su tog dana došli u hram baš ta udovica izdvojena i spomenuta u Bibliji? Tim nas primjerom Jehova uči da je zahvalan Bog. On rado prihvaća darove koje mu dajemo cijelom dušom, bez obzira na to kakvi su u usporedbi s onim što drugi daju. Nema boljeg načina na koji nas je Jehova mogao poučiti toj utješnoj istini!

Što Biblija ne sadrži

16, 17. Kako je Jehovina mudrost vidljiva čak i u tome koje je informacije odlučio izostaviti iz svoje Riječi?

16 Kad pišeš pismo nekoj tebi dragoj osobi, možeš spomenuti samo neke stvari. Zato moraš dobro promisliti što ćeš napisati. Slično tome, Jehova je u svojoj Riječi odlučio spomenuti samo neke osobe i događaje. No Biblija u tim zornim izvještajima uvijek ne navodi sve pojedinosti (Ivan 21:25). Naprimjer, kad govori o Božjoj presudi, informacije koje u njoj nalazimo možda neće pružiti odgovor na svako naše pitanje. Jehovina je mudrost vidljiva čak i u tome koje je informacije odlučio izostaviti iz svoje Riječi. U kom smislu?

17 Način na koji je Biblija napisana služi da se ispita što je u našem srcu. U Hebrejima 4:12 piše: “Božja riječ [ili poruka] je živa i vrši snažan utjecaj i oštrija je od svakog dvosjeklog mača i prodire čak dotle da razdvaja dušu i duh, (...) i može razabrati misli i namjere srca.” Biblijska poruka prodire duboko, otkrivajući naše stvarno razmišljanje i naše prave motive. Oni koji je čitaju s kritičkim stavom često se spotaknu o izvještaje koji ne sadrže dovoljno informacija koje bi ih zadovoljile. Takve osobe  mogu čak sumnjati u to da je Jehova uistinu pun ljubavi, mudar i pravedan.

18, 19. (a) Zašto nas ne bi trebalo uznemiravati ako neki biblijski izvještaj otvara pitanja na koja odmah nemamo odgovore? (b) Što je potrebno za razumijevanje Božje Riječi, i kako to dokazuje Jehovinu veliku mudrost?

18 Za razliku od toga, kad pažljivo proučavamo Bibliju s iskrenim motivom, Jehovu upoznajemo u kontekstu u kojem ga prikazuje cijela Biblija. Stoga nas ne uznemirava ako neki izvještaj otvara pitanja na koja odmah nemamo odgovore. Navest ćemo jedan primjer: Kad slažemo veliku slagalicu, možda otprve ne možemo pronaći određeni dio ili ne znamo gdje ide neki dio. Pa ipak, možda smo složili dovoljno dijelova da shvatimo kako mora izgledati konačna slika. Slično tome, kad proučavamo Bibliju, mi postepeno saznajemo kakav je Bog Jehova i dobivamo konačnu sliku. Čak ako i otprve ne možemo razumjeti određeni izvještaj ili shvatiti kako se on uklapa u Božju osobnost, osobnim proučavanjem Biblije već smo naučili i više nego dosta o Jehovi zbog čega možemo biti uvjereni da je on sigurno Bog pun ljubavi, pravedan i nepristran.

19 Prema tome, da bismo razumjeli Božju Riječ, moramo je čitati i proučavati s iskrenim motivom i otvorenog uma. Nije li to dokaz Jehovine velike mudrosti? Inteligentni ljudi mogu napisati knjige koje bi samo ‘mudri i umni’ shvatili. Ali sastaviti knjigu koju mogu razumjeti samo oni čije je srce ispunjeno ispravnim motivima — to ne ide bez Božje mudrosti! (Matej 11:25).

Knjiga ‘primjenjive mudrosti’

20. Zašto nam samo Jehova može pokazati koji je najbolji način života, i što Biblija sadrži, a može nam pomoći?

20 Jehova nam u svojoj Riječi pokazuje koji je najbolji način života. Kao naš Stvoritelj, on poznaje naše potrebe bolje  od nas samih. A osnovne ljudske potrebe — uključujući i želju da osjetimo ljubav, da budemo sretni i imamo dobre odnose s drugima — ostale su iste. Biblija sadrži obilje ‘primjenjive mudrosti’ koja nam može pomoći da vodimo smislen život (Priče Salamunove 2:7, NS). U svakom dijelu ove knjige nalazi se poglavlje koje pokazuje kako možemo primjenjivati mudre biblijske savjete, no osvrnimo se sada na samo jedan primjer.

21-23. Koji nam mudri savjeti mogu pomoći da ne gajimo ljutnju i srdžbu?

21 Jesi li ikada primijetio da ljudi koji su stalno kivni na nekoga i gaje srdžbu često na kraju sami sebi nanesu zlo? Srdžba je teško breme u životu. Kad je gajimo, ona zaokuplja naše misli, lišava nas mira i guši našu radost. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da gajenje ljutnje može povećati rizik od srčanih bolesti i mnogih drugih kroničnih bolesti. Biblija je puno prije takvih znanstvenih istraživanja mudro rekla: “Utišaj gnjev, i ostavi jarost” (Psalam 37:8). Ali kako to možemo?

22 Božja Riječ pruža sljedeći mudar savjet: “Razumijevanje čovjeku usporava gnjev, i na čast mu je kad prijeđe preko prijestupa” (Priče Salamunove 19:11, NS). Ono nam omogućava da vidimo ispod površine, da gledamo dalje od onoga što se vidi na prvi pogled. Razumijevanje nam pomaže da shvatimo zašto je netko rekao određenu stvar ili postupio na određen način. Ako nastojimo razumjeti njegove prave motive, osjećaje i okolnosti, to nam može pomoći da o njemu nemamo negativno mišljenje i da ne gajimo negativne osjećaje.

23 Biblija sadrži i ovaj savjet: “Podnosite jedan drugoga i spremno opraštajte jedan drugome” (Kološanima 3:13). Izraz “podnosite jedan drugoga” znači biti strpljiv prema drugima, tolerirati njihove osobine koje nas možda  iritiraju. Takva dugotrpljivost može nam pomoći da ne budemo kivni na druge zbog nevažnih stvari. Izraz “opraštajte” prenosi misao o prestajanju gajenja srdžbe. Naš mudri Bog zna da trebamo oprostiti drugima kad postoji opravdan razlog za to. To nije samo njima na korist već i nama pomaže da sačuvamo mir u mislima i srcu (Luka 17:3, 4). Božja Riječ je neiscrpna riznica mudrosti!

24. Što se događa kad svoj život dovodimo u sklad s Božjom mudrosti?

24 Potaknut svojom beskrajnom ljubavlju, Jehova nam je želio otkriti određene stvari. Odabrao je najbolji mogući način — “pismo” koje su napisali ljudi pod vodstvom svetog duha. Zbog toga se na njegovim stranicama nalazi Jehovina mudrost. Ta je mudrost ‘posve pouzdana’ (Psalam 93:5, Ša). Kako svoj život dovodimo u sklad s njom i govorimo o njoj drugima, tako se automatski više približavamo našem beskrajno mudrom Bogu. U sljedećem poglavlju obradit ćemo još jedan izvanredan primjer Jehovine dalekosežne mudrosti: njegovu sposobnost proricanja budućnosti i ispunjenja svog nauma.

^ odl. 8 Naprimjer, David je bio pastir i zato koristi primjere iz pastirskog života (Psalam 23). Matej, koji je bio poreznik, vrlo često spominje brojke i novčane jedinice (Matej 17:27; 26:15; 27:3). Luka je bio liječnik, pa se koristi riječima koje su u duhu njegovog liječničkog obrazovanja (Luka 4:38; 14:2; 16:20).

^ odl. 14 Svaki od tih novčića bio je jedan lepton, a od židovskih novčića koji su u to vrijeme bili u opticaju on je imao najmanju vrijednost. Dvije lepte imale su istu vrijednost kao šezdeset četvrti dio dnevne zarade. Za ta se dva novčića nije moglo kupiti čak ni jednog vrapca, najjeftiniju pticu koju su siromašni koristili u prehrani.