Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 DVADESET PRVO POGLAVLJE

Isus otkriva “mudrost od Boga”

Isus otkriva “mudrost od Boga”

1-3. Kako su Isusovi nekadašnji susjedi reagirali na njegovu pouku, i što nisu razumjeli o njemu?

PRISUTNI su bili zapanjeni. Mladi je Isus stajao pred njima u sinagogi i poučavao. Dobro su znali tko je on — odrastao je u njihovom gradu i godinama je među njima radio kao tesar. Možda su neki od njih živjeli u kućama u čijoj je gradnji i on sudjelovao ili su možda prilikom obrađivanja zemlje koristili plugove i jarmove koje je načinio svojim rukama. * No kako su reagirali na pouku tog bivšeg tesara?

2 Većina ljudi koji su ga slušali bili su zapanjeni te se pitali: “Otkuda ovome ta mudrost?” No također su primijetili: ‘Ovo je tesar, sin Marijin’ (Matej 13:54-58; Marko 6:1-3). Nažalost, Isusovi nekadašnji susjedi razmišljali su: ‘Ovaj tesar nije ništa više nego naš mještanin.’ Iako su njegove riječi odražavale mudrost, odbacili su ga. Nisu shvaćali da mudrost koju prenosi ne potječe od njega.

3 Pa od koga je Isus dobio tu mudrost? “Ono što naučavam nije moje”, rekao je, “nego je od onoga koji me poslao” (Ivan 7:16). Apostol Pavao je objasnio da je Isus “nama postao mudrost od Boga” (1. Korinćanima 1:30). Jehova je svoju mudrost otkrio preko svog Sina, Isusa. To je zaista bilo točno, i to u tolikoj mjeri da je Isus mogao reći: “Ja i Otac jedno smo” (Ivan 10:30).  Razmotrimo tri područja u kojima je Isus odražavao “mudrost od Boga”.

Ono što je naučavao

4. (a) Koja je bila tema Isusove poruke, i zašto je bila izuzetno važna? (b) Zašto su Isusovi savjeti uvijek bili praktični i u najboljem interesu njegovih slušalaca?

4 Kao prvo, razmotrimo što je Isus naučavao. Tema njegove poruke bila je ‘dobra vijest o kraljevstvu’ (Luka 4:43). Ona je bila izuzetno važna zbog uloge koju je Kraljevstvo trebalo odigrati u opravdanju Jehovine suverenosti i donošenju trajnih blagoslova čovječanstvu. Isusove pouke uključivale su i mudre savjete o svakodnevnom životu. Dokazao je da je prorečeni ‘Divni Savjetnik’ (Izaija 9:6). Pa zar je onda bilo moguće da njegovi savjeti ne budu divni? Imao je duboku spoznaju o Božjoj Riječi i volji, temeljito je poznavao ljudsku prirodu i osjećao je veliku ljubav prema ljudima. Zbog toga su njegovi savjeti uvijek bili praktični i u najboljem interesu njegovih slušalaca. Isus je prenosio “riječi vječnog života”. Da, slijeđenje njegovih savjeta vodi do spasenja (Ivan 6:68).

5. Navedi neke od tema koje je Isus obradio u Propovijedi na gori.

5 Propovijed na gori izvrstan je primjer neusporedive mudrosti koju nalazimo u Isusovim učenjima. Tu se propovijed, onako kako je zapisana u Mateju 5:3–7:27, vjerojatno može iznijeti za samo 20 minuta. Međutim, njeni savjeti vrijede za sva vremena — danas su jednako korisni kao i kad su prvi put izgovoreni. Isus je obradio široki spektar tema, uključujući i to kako poboljšati odnose s drugima (5:23-26, 38-42; 7:1-512), kako ostati moralno čist (5:27-32) i kako voditi smislen život (6:19-24; 7:24-27). Ali Isus onima koji su ga slušali nije samo govorio što je mudro činiti; on im je to predočio tako što im je davao objašnjenja, iznosio argumente i navodio činjenice.

6-8. (a) Iz kojih se snažnih razloga koje je Isus naveo ne bismo trebali tjeskobno brinuti? (b) Po čemu znamo da Isusovi savjeti odražavaju mudrost odozgo?

 6 Neka nam kao primjer posluži Isusov mudar savjet o tome kako izaći na kraj s tjeskobnim brigama o materijalnim stvarima, o čemu se govori u 6. poglavlju Mateja. “Prestanite se tjeskobno brinuti za svoje duše, što ćete jesti ili što ćete piti, ili za svoje tijelo, što ćete obući”, savjetuje nam Isus (25. redak). Hrana i odjeća osnovne su potrebe, pa je sasvim prirodno razmišljati kako im udovoljiti. No Isus kaže da se ‘prestanemo tjeskobno brinuti’ za te stvari. * Zašto?

7 Poslušaj kako to Isus uvjerljivo razlaže. Budući da nam je Jehova dao život i tijelo, zar nam ne može osigurati hranu kako bi podržao taj život i odjeću kako bi to tijelo imalo što odjenuti? (25. redak). Ako Bog pticama daje hranu te predivno zaodijeva cvijeće, koliko će se tek brinuti za ljude koji ga obožavaju! (reci 26, 28-30). Kako god se okrene, nepotrebna tjeskobna briga zaista je besmislena. Ona ne može nimalo produljiti naš život * (27. redak). Kako izbjeći tjeskobnu brigu? Isus nam savjetuje: Neka obožavanje Boga i dalje bude prioritet u našem životu. Oni koji tako čine mogu biti sigurni da će im njihov nebeski Otac “dodati” sve što im je potrebno u danu (33. redak). I na koncu, Isus daje jako praktičan prijedlog — rješavaj brige kako dolaze. Čemu današnjim brigama dodavati sutrašnje? (34. redak). Osim toga, čemu se bespotrebno brinuti za nešto što se možda nikada neće desiti? Primjenjivanje ovih  mudrih savjeta može nas poštedjeti mnoge duševne boli u ovom svijetu punom pritisaka.

8 Očito je da su Isusovi savjeti danas praktični jednako kao i kad ih je dao, a to je bilo prije skoro 2 000 godina. Zar to nije dokaz mudrosti odozgo? Čak i najbolji savjeti ljudskih savjetodavaca mogu postati neprimjenjivi, pa ih ubrzo treba izmijeniti ili nadomjestiti. Međutim, Isusova učenja odolijevaju ispitu vremena. No to nas ne treba iznenaditi jer je taj Divni Savjetnik govorio “Božje riječi” (Ivan 3:34).

Njegov način poučavanja

9. Što su neki vojnici rekli o Isusovom poučavanju, i zašto nisu pretjerivali?

9 Drugo područje u kojem je Isus odražavao Božju mudrost je njegov način poučavanja. Jednom su se prilikom neki vojnici, koji su bili poslani da ga uhapse, vratili praznih ruku, objasnivši: “Nijedan čovjek nikada nije tako govorio” (Ivan 7:45, 46). Uopće nisu pretjerivali. Od svih ljudi koji su ikada živjeli, Isus, koji je bio “iz gornjih oblasti”, imao je priliku steći najveće znanje i iskustvo (Ivan 8:23). On je zaista poučavao onako kako to nijedan drugi čovjek nije mogao. Osvrnimo se na samo dvije metode tog mudrog Učitelja.

“Mnoštvo je bilo zapanjeno njegovim načinom poučavanja”

10, 11. (a) Zašto se možemo diviti Isusovom korištenju usporedbi? (b) Što su parabole, i koji primjer pokazuje zašto su Isusove parabole tako djelotvorne u poučavanju?

10 Djelotvorno korištenje usporedbi. Znamo da je “Isus govorio mnoštvu u usporedbama. I nije im govorio bez usporedbe” (Matej 13:34). Ne možemo a da se ne divimo njegovoj jedinstvenoj sposobnosti da pomoću svakodnevnih događaja poučava o dubokim istinama. Poljoprivrednik koji sije sjeme, žene koje mijese kruh, djeca koja se igraju na trgu, ribari koji izvlače mreže, pastiri koji traže izgubljenu ovcu — sve su to njegovi slušaoci vidjeli mnogo puta.  Kad se važne istine usporedi s poznatim stvarima, one se brzo i duboko usijeku u um i srce (Matej 11:16-19; 13:3-8, 33, 47-50; 18:12-14).

11 Isus je često koristio parabole, kratke priče u kojima se ilustrira kakva moralna ili religiozna ideja. Budući da je priče lakše razumjeti i zapamtiti nego općenite misli, parabole su pomogle da se sačuvaju Isusova učenja. U mnogim parabolama Isus je svog Oca opisao koristeći slikovite primjere koji se ne zaboravljaju tako lako. Naprimjer, je li teško shvatiti poantu parabole o rasipnom sinu — da će se Jehova sažaliti i brižno primiti natrag osobu koja pokaže iskreno kajanje iako je zastranila? (Luka 15:11-32).

12. (a) Na koji je način Isus koristio pitanja u svom poučavanju? (b) Kako je Isus ušutkao one koji su izrazili sumnju u njegov autoritet?

12 Vješto korištenje pitanja. Isus je koristio pitanja kako bi slušaoce potaknuo da sami stvore zaključke, da ispitaju svoje motive ili donesu odluke (Matej 12:24-30; 17:24-27; 22:41-46). Kad su vjerski vođe izrazili sumnju u to da njegov autoritet dolazi od Boga, Isusov je odgovor glasio: “Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?” Zatečeni pitanjem, počeli su raspravljati među sobom: “Ako kažemo: ‘S neba’, reći će nam: ‘Zašto mu, onda, niste vjerovali?’ A ako kažemo: ‘Od ljudi’, trebamo se bojati mnoštva, jer svi oni Ivana smatraju prorokom.” Na kraju su odgovorili: “Ne znamo” (Marko 11:27-33; Matej 21:23-27). Isus ih je jednim jednostavnim pitanjem ostavio bez riječi i razotkrio je podmuklost njihovog srca.

13-15. Kako parabola o milosrdnom Samarićaninu odražava Isusovu mudrost?

13 Isus je ponekad kombinirao metode tako što je u svoje usporedbe uključivao pitanja koja potiču na razmišljanje. Kad je jedan židovski pravnik upitao Isusa što treba činiti da dobije vječni život, Isus mu je skrenuo pažnju na Mojsijev zakon, koji nalaže da se ljubi Boga i bližnjega. Želeći  se pokazati pravednim, čovjek je upitao: “Tko je zapravo moj bližnji?” Isus mu je odgovorio tako što je ispričao jednu priču. Neki je Židov putovao sam kad su ga razbojnici napali i ostavili polumrtvog. Tim su putem prošla dva Židova, najprije svećenik, a onda Levit. Obojica su se pravila da ga ne vide. No onda je naišao neki Samarićanin. Osjetivši sažaljenje, nježno je previo rane tom napadnutom čovjeku i pažljivo ga odveo na sigurno u jedno konačište da se oporavi. U zaključku priče Isus je čovjeka koji mu je postavio pitanje upitao: “Što ti se čini, koji se od ove trojice pokazao bližnjim čovjeku koji je upao među razbojnike?” Čovjeku nije preostalo ništa drugo nego da odgovori: “Onaj koji je postupio milosrdno prema njemu” (Luka 10:25-37).

14 Kako ova parabola ističe Isusovu mudrost? U Isusovo vrijeme Židovi su izraz “bližnji” koristili samo za one koji su slijedili njihovu predaju — a to nipošto nisu bili Samarićani (Ivan 4:9). Da je Isus ispričao priču u kojoj bi Samarićanin bio žrtva, a Židov pružao pomoć, bi li time srušio predrasudu? Isus je mudro smislio priču u kojoj Samarićanin pokazuje brižnu skrb prema Židovu. Zapazi i pitanje koje je Isus postavio na kraju priče. Pažnju je usmjerio na drugi aspekt izraza “bližnji”. Pravnik je zapravo pitao: ‘Tko je bližnji prema kojem trebam pokazati ljubav?’ No Isus je odgovorio: “Što ti se čini, koji se od ove trojice pokazao bližnjim?” Isus se nije usredotočio na onoga kome je iskazana dobrota, na žrtvu, već na onoga tko je pokazao dobrotu, na Samarićanina. Pravi bližnji poduzima inicijativu kako bi pokazivao ljubav drugima bez obzira na njihovo etničko porijeklo. Isus nije mogao jasnije prenijeti tu pouku.

15 Je li ikakvo čudo što su ljudi bili zapanjeni Isusovim “načinom poučavanja” i osjetili mu se privučenima? (Matej 7:28, 29). Jednom je prilikom “veliko mnoštvo” ostalo uz njega tri dana, i to bez hrane! (Marko 8:1, 2).

 Njegov način života

16. Na koji je način Isus ‘u praksi dokazao’ da ga vodi Božja mudrost?

16 Treće područje u kojem je Isus odražavao Jehovinu mudrost je njegov način života. Mudrost je primjenjiva u praksi; ona je djelotvorna. “Tko je među vama mudar?” upitao je učenik Jakov. Zatim je sam odgovorio na svoje pitanje, rekavši: “Neka to svojim ispravnim vladanjem dokaže u praksi” (Jakov 3:13, The New English Bible). Isus je svojim načinom vladanja ‘u praksi dokazao’ da ga vodi Božja mudrost. Pogledajmo kako je pokazao da može dobro prosuđivati stvari, kako u svom načinu života tako i u svom ophođenju s drugima.

17. Po čemu znamo da je Isus bio savršeno uravnotežen u svom životu?

17 Jesi li primijetio da ljudi koji nemaju dobru sposobnost prosuđivanja često idu u krajnosti? Da, želimo li biti uravnoteženi, potrebna nam je mudrost. Budući da je odražavao Božju mudrost, Isus je bio savršeno uravnotežen. Prije svega, duhovne je stvari stavljao na prvo mjesto u svom životu. Bio je posve zaokupljen djelom objavljivanja dobre vijesti, što je i sam potvrdio kad je rekao: “Jer sam zato i izašao” (Marko 1:38). Naravno, materijalne mu stvari nisu bile najvažnije; po svemu sudeći, u materijalnom pogledu imao je jako malo (Matej 8:20). Međutim, on nije bio asket. Poput svog Oca, koji je ‘sretan Bog’, Isus je bio radosna osoba, a i druge je znao obradovati (1. Timoteju 1:11; 6:15). Kad je bio na jednoj svadbi — što je obično događaj popraćen muzikom, pjevanjem i radošću — nije bio tamo da pokvari dobro raspoloženje. Kad je nestalo vina, pretvorio je vodu u kvalitetno vino, piće koje “veseli srce čovjeku” (Psalam 104:15; Ivan 2:1-11). Isus je prihvatio mnoge pozive na ručak i često je te prilike koristio za poučavanje (Luka 10:38-42; 14:1-6).

18. Kako je Isus pokazao savršenu sposobnost prosuđivanja u ophođenju sa svojim učenicima?

 18 Isus je u svom ophođenju s drugima pokazao savršenu sposobnost prosuđivanja. Zbog svog poznavanja ljudske prirode mogao je točno procijeniti svoje učenike. Vrlo je dobro znao da nisu savršeni. Pa ipak, zapažao je njihove dobre osobine. U tim je ljudima koje je Jehova privukao vidio sposobnosti i talente koji još nisu došli do izražaja (Ivan 6:44). Unatoč njihovim manama, Isus je pokazao da im je spreman vjerovati. To je povjerenje pokazao kad je svojim učenicima povjerio veliku odgovornost. Zapovjedio im je da propovijedaju dobru vijest i bio je siguran da će uspjeti izvršiti taj zadatak (Matej 28:19, 20). Knjiga Djela apostolska svjedoči o tome kako su vjerno ustrajali u djelu koje im je zapovjedio da čine (Djela apostolska 2:41, 42; 4:33; 5:27-32). Isus je nesumnjivo pokazao mudrost time što je imao povjerenja u njih.

19. Kako je Isus pokazao da je “blage ćudi i ponizna srca”?

19 Kao što smo vidjeli u dvadesetom poglavlju, Biblija poniznost i blagost povezuje s mudrošću. Naravno, Jehova u tome pruža najbolji primjer. Ali kako je s Isusom? Ohrabrujuće je razmotriti kako je Isus pokazivao poniznost u ophođenju sa svojim učenicima. Kao savršeni čovjek bio  je superiorniji od njih. Pa ipak, na svoje učenike nije gledao s prezirom. Nikada nije pokušavao izazvati u njima osjećaj da su podređeni ili nesposobni. Baš naprotiv, bio je uviđavan prema njihovim ograničenjima i strpljivo je tolerirao njihove mane (Marko 14:34-38; Ivan 16:12). Nije li značajno to što su se čak i djeca osjećala ugodno uz Isusa? Sigurno su mu se osjećala privučenima jer su osjetila da je “blage ćudi i ponizna srca” (Matej 11:29; Marko 10:13-16).

20. Kako je Isus pokazao razumnost u ophođenju s ne-Židovkom čija je kćerka bila demonizirana?

20 Isus je odražavao Božju poniznost na još jedan važan način. Bio je razuman, odnosno spreman popustiti, kad je to milosrđe dozvoljavalo. Prisjeti se, naprimjer, što se desilo kad ga je jedna ne-Židovka molila da izliječi njenu kćerku, koja je bila jako demonizirana. Isus joj je isprva na tri različita načina dao do znanja da joj neće pomoći — prvo, nije joj želio odgovoriti; drugo, otvoreno joj je rekao da nije poslan ne-Židovima, nego Židovima i treće, naveo je usporedbu kojom je na ljubazan način ukazao na istu stvar. Međutim, žena nije odustajala, dokazujući time svoju izvanrednu vjeru. Kako je Isus reagirao na tu specifičnu situaciju? Učinio je baš ono što je rekao da neće. Izliječio joj je kćerku (Matej 15:21-28). Dojmljiv primjer poniznosti, zar ne? I ne zaboravi da je poniznost temelj prave mudrosti.

21. Zašto bismo trebali nastojati oponašati Isusovu osobnost, njegov govor i postupke?

21 Koliko samo zahvalni možemo biti što nam Evanđelja otkrivaju riječi i djela najmudrijeg čovjeka koji je ikad živio! Prisjetimo se da je Isus bio savršeni odraz svog Oca. Oponašajući Isusovu osobnost, njegov govor i postupke, razvijat ćemo mudrost odozgo. U sljedećem poglavlju vidjet ćemo kako Božju mudrost možemo primjenjivati u svom životu.

^ odl. 1 U biblijska su vremena tesari sudjelovali u gradnji kuća, izrađivanju namještaja i pravljenju poljoprivrednog oruđa. Justin Mučenik, koji je živio u drugom stoljeću n. e., o Isusu je napisao: “Kad je bio među ljudima, imao je običaj raditi kao tesar, izrađujući plugove i jarmove.”

^ odl. 6 Grčki glagol preveden s ‘tjeskobno se brinuti’ znači “imati rastresene misli”. U kontekstu Mateja 6:25 on se odnosi na strepnju koja naše misli čini rastresenima i nesređenima, lišavajući nas životne radosti.

^ odl. 7 Ustvari, znanstvena istraživanja pokazuju da nam zbog pretjerane zabrinutosti i stresa prijeti opasnost da obolimo od kardiovaskularnih bolesti i mnogih drugih koje mogu skratiti život.