Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 52. PRIČA

Jehovina nevidljiva, ali moćna vojska

Jehovina nevidljiva, ali moćna vojska

Sirijski kralj Ben-Hadad stalno je napadao Izrael. Ali prije svakog napada prorok Elizej upozorio bi izraelskog kralja da se čuva i tako bi pomrsio račune sirijskoj vojsci. Zato je Ben-Hadad odlučio uhvatiti i zarobiti Elizeja. Doznao je da se on nalazi u gradu Dotanu te je poslao na njega svoju vojsku.

Sirijci su u Dotan došli po noći. Idućeg jutra Elizejev sluga izašao je van i vidio da je grad opkolila velika vojska. Jako se uplašio i povikao je: “Elizeju, što da radimo?” Elizej mu je odgovorio: “Ne boj se! Naših ima više nego njihovih!” Tada je Jehova učinio jedno čudo. Elizejev sluga odjednom je mogao vidjeti da su brda oko grada puna vatrenih konja i kola. Bila je to moćna anđeoska vojska!

Kad su sirijski vojnici pokušali uhvatiti Elizeja, on se pomolio: “Jehova, molim te, zaslijepi ih da me ne mogu pronaći.” I odjednom se opet dogodilo čudo! Vojnici više uopće nisu znali gdje su, iako su mogli normalno vidjeti. Bili su slijepi kraj zdravih očiju! Elizej im je zatim rekao: “Došli ste u krivi grad. Idite za mnom, ja ću vas odvesti  do čovjeka kojeg tražite.” I tako su išli za njim sve do Samarije, gdje je živio izraelski kralj.

Kad su sirijski vojnici shvatili gdje su, već je bilo prekasno. Izraelski kralj upitao je Elizeja: “Što da radim, da ih sve pobijem?” Je li Elizej pomislio da je to dobra prilika da se osveti vojnicima koji su ga htjeli zarobiti? Nije. On je odgovorio: “Nemoj ih ubiti! Nahrani ih i pusti da se vrate kući.” I tako je kralj napravio veliku gozbu za te vojnike i poslao ih kući.

“U ovome se uzdamo u Boga: što god da molimo u skladu s njegovom voljom, on nas čuje” (1. Ivanova 5:14)