Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Poučne priče iz Biblije

 22. PRIČA

Čudo na Crvenom moru

Čudo na Crvenom moru

Čim je faraon čuo da su Izraelci otišli iz Egipta, požalio je što ih je pustio na slobodu. Istog trena zapovjedio je svojim vojnicima: “Pripremite sva moja bojna kola i krenimo za njima! Nismo ih smjeli pustiti da odu.” Tako su faraon i njegova vojska krenuli u potjeru za Izraelcima.

Jehova je cijelo to vrijeme vodio svoj narod — danju pomoću velikog oblaka, a noću pomoću vatre. Doveo ih je sve do Crvenog mora i rekao im da ondje podignu šatore.

A onda su najednom Izraelci vidjeli da im se približava faraon sa svojom vojskom. Našli su se u zamci — s jedne strane nalazilo se more, a s druge egipatska vojska! Zato su počeli vikati: “Umrijet ćemo! Trebali smo ostati u Egiptu!” Ali Mojsije ih je smirivao: “Ne bojte se! Pričekajte i vidjet ćete da će nas Jehova spasiti.” Mojsije je stvarno imao jaku vjeru u Jehovu, zar ne?

Jehova je onda rekao Izraelcima da se spreme za polazak. Te noći pomaknuo je stup od oblaka i postavio ga između Egipćana i Izraelaca. Taj je oblak bio poput zida između njih. Na egipatskoj strani bilo je vrlo mračno, a na izraelskoj strani sjalo je svjetlo.

 Jehova je zatim rekao Mojsiju da pruži ruku nad morem. Kad je Mojsije ispružio ruku, Jehova je učinio da cijelu noć puše jak vjetar. More se razdvojilo na dva dijela, a u sredini je nastao prolaz. Tako su milijuni Izraelaca prošli posred mora po suhom, a vode su im stajale kao zid s desne i s lijeve strane.

Faraonova vojska krenula je za Izraelcima po suhom morskom dnu, a onda je Jehova stvorio zbrku među Egipćanima. S njihovih bojnih kola počeli su otpadati kotači. Vojnici su počeli vikati: “Bjež’mo odavde! Jehova se bori za Izraelce!”

Jehova je tada rekao Mojsiju: “Pruži ruku nad morem!” U tom trenutku more se svom silinom sručilo na egipatsku vojsku. Tako su se utopili i faraon i svi njegovi vojnici — nitko od njih nije preživio.

Na drugoj strani obale stajao je izraelski narod. Kad su vidjeli što se dogodilo, počeli su slaviti Boga. Pjevali su: “Zapjevat ću Jehovi, jer se silno proslavio. Konja s konjanikom u more je bacio!” Dok je narod pjevao, žene su plesale i svirale defove. Svi su bili presretni jer su napokon postali slobodni.

“Puni hrabrosti možemo reći: ‘Jehova je pomoćnik moj, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’” (Hebrejima 13:6)