Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Poučne priče iz Biblije

 90. PRIČA

Isus umire na Golgoti

Isus umire na Golgoti

Svećenički glavari odveli su Isusa u Pilatovu palaču. Pilat ih je upitao: “Što je ovaj čovjek skrivio?” Oni su mu odgovorili: “On tvrdi da je kralj!” Pilat je onda upitao Isusa: “Jesi li ti židovski kralj?” Isus mu je rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta.”

Pilat je zatim poslao Isusa Herodu, vladaru Galileje. Htio je vidjeti hoće li Herod potvrditi je li Isus stvarno kriv. No Herod je shvatio da Isus nije ništa kriv, pa ga je poslao natrag Pilatu. Tada je Pilat rekao Židovima: “Ni Herod ni ja nismo otkrili da je taj čovjek učinio nešto krivo. Zato ću ga osloboditi!” Ali narod je vikao: “Ubij ga! Ubij ga!” Pilat je onda predao Isusa vojnicima, a oni su ga udarali bičem, pljuvali na njega i tukli ga. Na glavu su mu stavili krunu od trnja te mu se rugali: “Zdravo, kralju židovski!” Nakon toga Pilat je rekao narodu: “Taj čovjek nije učinio nikakvo zlo!” Ali oni su vikali: “Na stup s njim!” I tako je Pilat naredio vojnicima da pogube Isusa.

Vojnici su odveli Isusa na mjesto zvano Golgota i pribili ga na stup. Dok je bio na stupu, Isus se molio: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što rade!” Ljudi su se rugali Isusu: “Ako si Božji Sin, siđi sa stupa! Spasi sam sebe!”

Pored Isusa visjela su i dva zločinca. Jedan od njih rekao mu je: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” Isus mu je obećao: “Bit ćeš sa mnom u raju!” Oko podneva se na cijelu zemlju spustila tama koja je trajala tri sata. Blizu Isusovog stupa stajali su neki njegovi učenici, među kojima je bila i njegova majka Marija. Isus je apostola Ivana zamolio da se brine za Mariju kao za vlastitu majku.

Na kraju je Isus rekao: “Dovršeno je!” Tada je spustio glavu i udahnuo posljednji put. Kad je izdahnuo, nastao je snažan potres. U hramu se zavjesa između Svetinje i Svetinje nad svetinjama  razderala na dva dijela. Tada je jedan vojnik rekao: “Ovo je stvarno bio Božji Sin!”

“Koliko god ima Božjih obećanja, po njemu su postala ‘da’” (2. Korinćanima 1:20)