Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Poučne priče iz Biblije

 83. PRIČA

Nahranio je tisuće ljudi!

Nahranio je tisuće ljudi!

Kratko prije Pashe 32. godine apostoli su se vratili s putovanja na kojem su puno propovijedali. Bili su umorni, pa ih je Isus brodom poveo u Betsaidu da se ondje malo odmore. Ali kad su sišli s broda, vidjeli su da ih na obali već čekaju tisuće ljudi. Iako je želio biti sam sa svojim apostolima, Isus ih je sve ljubazno primio. Izliječio je bolesne i počeo učiti narod. Cijeli dan govorio im je o Božjem Kraljevstvu. Kad je pala večer, apostoli su rekli Isusu: “Ljudi su sigurno gladni. Pusti ih da odu nešto pojesti.”

Isus im je odgovorio: “Ne trebaju nikamo ići. Vi im dajte jesti.” Apostoli su ga onda upitali: “Hoćeš li da odemo kupiti kruha za njih?” Ali Filip, jedan od apostola, rekao je: “Čak i da imamo puno novca, ne bismo mogli kupiti dovoljno kruha za ovoliko ljudi.”

No Isus ih je upitao: “Koliko hrane imamo kod sebe?” Andrija je odgovorio: “Imamo samo pet kruhova i dvije male ribe. Ali to nije ništa za toliki narod!” Isus je nato rekao: “Donesite mi te kruhove i ribe!” Zatim je rekao narodu da se podijeli u grupe od 50 i 100 ljudi te da svi sjednu na travu. Nakon toga uzeo je kruhove i ribe, pogledao u nebo i pomolio se. Onda je apostolima davao hranu, a oni su je dijelili narodu. Bilo je ukupno 5 000 muškaraca te jako puno žena i djece, ali je bilo dovoljno hrane za sve. Nakon što su se svi najeli, apostoli su sakupili ono  što se nije pojelo kako se ništa ne bi bacilo. Zamisli, nakupili su 12 punih košara! To je bilo pravo pravcato čudo, zar ne?

Ljudi su bili toliko sretni da su Isusa htjeli proglasiti svojim kraljem. Ali on je znao da još nije došlo vrijeme za to. Jehova je trebao odrediti kad će on postati kralj, a ne narod. Zato ih je Isus poslao kući, a apostolima je rekao da odu na drugu stranu Galilejskog mora. Apostoli su tako ušli u brod, a Isus je sam otišao na jednu goru. Zašto je želio biti sam? Zato što se htio u miru moliti svom Ocu. Iako je imao puno posla, Isus je uvijek našao vremena za molitvu.

“Nemojte raditi za hranu koja propada, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji” (Ivan 6:27)