Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Kad umre netko koga voliš...

Sigurna nada za umrle

Sigurna nada za umrle

JEDNA 25-godišnja žena napisala je: “Godine 1981. moja je pomajka umrla od raka. Njena smrt bila je jako težak udarac za mene i mog brata koji je isto tako bio usvojen. Imala sam 17 godina, a moj brat 11. Tako mi je nedostajala. A budući da sam bila poučavana da je na nebu, željela sam si oduzeti život da bih bila s njom. Bila mi je najbolji prijatelj.”

Izgleda tako nepravedno što smrt ima moć uzeti nekoga koga voliš. A kad se to dogodi, pomisao da više nikada nećeš razgovarati sa svojim voljenim, smijati se s njim ili ga držati za ruku može biti izrazito teška za nošenje. Nije sigurno da će se bol izbrisati ako se kaže da je tvoja voljena osoba gore na nebu.

Biblija, međutim, pruža sasvim drugačiju nadu. Kao što smo ranije naveli, Pisma ukazuju da je moguće ponovo se ujediniti s voljenom osobom u bliskoj budućnosti, ne na nekom nepoznatom nebu nego baš ovdje na Zemlji pod miroljubivim, pravednim okolnostima. A tada će ljudi imati u izgledu radovati se savršenom zdravlju i više nikada neće morati umirati. ‘Ma, to je nerealno!’, možda će netko reći.

Što bi bilo potrebno da se uvjeriš da je to sigurna nada? Da bi vjerovao u neko obećanje, trebaš biti siguran da je onaj koji daje obećanje kako voljan tako i sposoban ispuniti ga. Dakle, tko je taj koji obećava da će mrtvi ponovo živjeti?

U proljeće 31. n. e., Isus Krist je odvažno obećao: “Kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoće oživljuje. Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega [Isusa], i izići će” (Ivan 5:21, 28, 29). Da, Isus Krist je obećao da će milijuni koji su sada mrtvi opet živjeti na Zemlji i imati izgled da zauvijek ostanu na njoj pod miroljubivim, rajskim uvjetima (Luka 23:43; Ivan 3:16; 17:3; usporedi Psalam 37:29 i Matej 5:5). Budući da je Isus dao obećanje, sa sigurnošću možemo pretpostaviti  da je on i voljan to ispuniti. No, da li je sposoban?

Manje od dvije godine nakon što je dao to obećanje, Isus je na silan način pokazao da je i voljan i sposoban izvršiti uskrsnuće.

“Lazare! izidji!”

Bila je to dirljiva scena. Lazar je bio teško bolestan. Njegove dvije sestre, Marija i Marta, javile su Isusu, koji je bio s druge strane rijeke Jordan: “Gospodine, gle, onaj koji ti je mio bolestan je” (Ivan 11:3). One su znale da Isus voli Lazara. Zar Isus ne bi želio vidjeti svog bolesnog prijatelja? Začudo, umjesto da odmah krene u Betaniju, Isus je tamo gdje se nalazio ostao još dva dana (Ivan 11:5, 6).

Lazar je umro neko vrijeme nakon što je poslana poruka da je bolestan. Isus je znao kad je Lazar umro, i namjeravao je u vezi s time nešto napraviti. Kad je Isus konačno stigao u Betaniju, njegov dragi prijatelj bio je mrtav već četiri dana (Ivan 11:17, 39). Može li Isus vratiti u život nekoga tko je bio mrtav tako dugo?

Kad je čula da Isus dolazi, Marta, žena od akcije, otrčala je pred njega. (Usporedi Luka 10:38-42.) Dirnut njenom tugom, Isus joj je zajamčio: “Brat će tvoj ustati.” Kad je pokazala svoju vjeru u buduće uskrsnuće, Isus joj je otvoreno rekao: “Ja sam uskrsenje i život: koji vjeruje mene ako i umre življeće” (Ivan 11:20-25).

Kad je došao do groba, Isus je naredio da se makne kamen koji je zatvarao ulaz. Zatim je, nakon što se glasno pomolio, zapovjedio: “Lazare! izidji” (Ivan 11:38-43).

 Sve oči bile su prikovane za grob. Tada se, iz tame, pojavio jedan lik. Ruke i noge bile su mu omotane povojima, a lice umotano u tkaninu. “Razdriješite ga i pustite nek ide”, naredio je Isus. Posljednji odvezani zavoji pali su na tlo. Da, bio je to Lazar, čovjek koji je danima bio mrtav! (Ivan 11:44).

Da li se to stvarno dogodilo?

U Ivanovom Evanđelju izvještaj o podizanju Lazara iznesen je kao povijesna činjenica. Detalji su previše živopisni da bi se radilo o pukoj alegoriji. Dovoditi u pitanje njegovu povijesnost znači dovoditi u pitanje sva čuda iz Biblije, uključujući i uskrsnuće samog Isusa Krista. A poricati Isusovo uskrsnuće znači poricati kršćansku vjeru kao cjelinu (1. Korinćanima 15:13-15).

Zapravo, ako prihvaćaš postojanje Boga, ne bi smio imati problema s vjerovanjem u uskrsnuće. Za ilustraciju: Netko može svoju oporuku snimiti na videokasetu, i kad umre, njegovi rođaci i prijatelji mogu ga ustvari vidjeti i čuti dok objašnjava što napraviti s njegovim imetkom. Prije sto godina takvo što bilo bi nezamislivo. A nekim ljudima koji danas žive u udaljenim dijelovima svijeta tehnologija snimanja videokamerom toliko je neshvatljiva da to mogu smatrati čudom. Ako ljudi mogu koristiti principe koje je utemeljio Stvoritelj da rekonstruiraju takvu vidljivu i čujnu scenu, zar Stvoritelj ne bi bio u stanju napraviti daleko više? Zar nije onda razumno da je Onaj koji je stvorio život sposoban i da ga ponovo stvori?

Čudo Lazarovog povratka u život služilo je da poveća vjeru u Isusa i uskrsnuće (Ivan 11:41, 42; 12:9-11, 17-19). Ono također na dirljiv način otkriva spremnost i želju Jehove i njegovog Sina da izvrše uskrsnuće.

‘Bog će imati čežnju’

Isusova reakcija na Lazarovu smrt otkriva vrlo nježnu stranu Sina Božjeg. Njegovi duboki osjećaji tom prilikom jasno pokazuju njegovu snažnu želju da uskrsne mrtve. Čitamo: “Marija kako dodje gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospodine! da si ti bio ovdje, ne bi umr’o moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Židovi koji dodjoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospodine! hajde da vidiš. Udariše suze Isusu. Onda Židovi govorahu: gledaj kako ga ljubljaše” (Ivan 11:32-36).

Isusovo srdačno suosjećanje ovdje je naznačeno sa tri izraza: “zgrozi se”, “postade žalostan” i “udariše suze”. Riječi na originalnom jeziku koje su ovdje upotrijebljene da se zapiše ta dirljiva scena ukazuju da je Isus bio toliko ganut smrću svog dragog prijatelja Lazara i prizorom Lazarove sestre koja plače da su mu navrle suze. *

Ono što je tako značajno jest to što je Isus već ranije vratio u život dvije osobe. A u potpunosti je namjeravao napraviti to isto i s Lazarom (Ivan 11:11, 23, 25). Ipak, njemu  “udariše suze”. Dakle, vraćanje ljudi u život za Isusa nije puka procedura. Njegovi nježni i duboki osjećaji kakve je pokazao ovom prilikom jasno govore o njegovoj snažnoj želji da otkloni razorno djelovanje smrti.

Isusovi nježni osjećaji kad je uskrsnuo Lazara odražavali su njegovu žarku želju da otkloni razorno djelovanje smrti

Budući da je Isus točno ‘obličje Jehovinog bića’, s pravom ne očekujemo manje od našeg nebeskog Oca (Jevrejima 1:3). O Jehovinoj vlastitoj spremnosti da izvrši uskrsnuće, vjerni čovjek Job je rekao: “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? (...) Zazvaćeš, i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš [“imat ćeš čežnju”, “NW”]” (Job 14:14, 15). Riječ na originalnom jeziku koja je ovdje prevedena sa “imat ćeš čežnju” označava Božju gorljivu žudnju i želju (1. Mojsijeva 31:30; Psalam 84:2). Jasno je da Jehova sigurno žarko očekuje uskrsnuće.

Možemo li stvarno vjerovati u obećanje uskrsnuća? Da, nema sumnje da su Jehova i njegov Sin i voljni i sposobni to ispuniti. Što to znači za tebe? Imaš izgled da ćeš se ponovo ujediniti sa voljenima baš ovdje na Zemlji, ali pod sasvim promijenjenim okolnostima!

Jehova Bog, koji je osnovao čovječanstvo u divnom vrtu, obećao je da će obnoviti Raj na Zemlji pod vladavinom Svog nebeskog Kraljevstva u rukama sada proslavljenog Isusa Krista (1. Mojsijeva 2:7-9; Matej 6:10; Luka 23:42, 43). U Raju koji će tada biti obnovljen, ljudska obitelj imat će izgled da se raduje životu bez kraja, bez ijedne bolesti i oboljenja (Otkrivenje 21:1-4; usporedi Job 33:25; Izaija 35:5-7). Nestat će i sva mržnja, rasne predrasude, etničko nasilje i ekonomski pritisci. Na takvu će očišćenu Zemlju Jehova Bog preko Isusa Krista uskrsavati umrle.

Uskrsnuće, koje se temelji na otkupnoj žrtvi Krista Isusa, donijet će radost svim nacijama

To je sada nada kršćanke spomenute na početku ovog dijela. Nekoliko godina nakon što joj je majka umrla, Jehovini svjedoci su joj pomogli da pažljivo prouči Bibliju. Ona se prisjeća: “Kad sam saznala za nadu uskrsnuća, rasplakala sam se. Bilo je divno znati da ću opet vidjeti svoju majku.”

Ako tvoje srce isto tako čezne da opet vidi voljenu osobu, Jehovini svjedoci će ti rado pomoći da saznaš kako ovu sigurnu nadu možeš učiniti svojom vlastitom svojinom.

^ odl. 20 Grčka riječ prevedena sa “zgrozi se” dolazi od glagola (embrimáomai) koji znači biti bolno, ili duboko, ganut. Jedan bibličar primjećuje: “Ovdje to može značiti jedino da je tako duboka emocija ovladala Isusom da Mu je iz srca izvukla nehotičan težak uzdah.” Izraz preveden sa “postade žalostan” dolazi od grčke riječi (tarásso) koja ukazuje na uznemirenost. Prema jednom leksikografu, riječ znači “prouzročiti unutrašnje komešanje (...) pogoditi velikom boli ili tugom”. Izraz “udariše suze” dolazi od glagola (dakrýo) koji znači “liti suze, tiho plakati”.