Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 119. POGLAVLJE

Isus – put, istina i život

Isus – put, istina i život

IVAN 14:1-31

  • ISUS ODLAZI PRIPREMITI UČENICIMA MJESTO NA NEBU

  • OBEĆAVA DA ĆE SVOJIM SLJEDBENICIMA POSLATI POMOĆNIKA

  • OTAC JE VEĆI OD ISUSA

Dok su nakon večere još uvijek bili u gornjoj sobi, Isus je svoje vjerne apostole tješio: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!” (Ivan 13:36; 14:1).

Znajući da su žalosni zbog njegova odlaska, objasnio im je zašto ne bi trebali tugovati: “U kući Oca mojega ima mnogo stanova. (...) Kad odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete tamo gdje sam ja.” No apostoli nisu razumjeli da govori o odlasku na nebo. Toma je kazao: “Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo znali put?” (Ivan 14:2-5).

“Ja sam put i istina i život”, odvratio je Isus. Dakle, samo onaj tko prihvati njegova učenja i živi onako kako je on živio može ući u Očevu nebesku “kuću”. Još je rekao: “Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene” (Ivan 14:6).

Pažljivo ga slušajući, Filip je zamolio: “Gospodine, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno!” On je očito želio da im Isus omogući da na neki način vide Boga, kao što su ga u vizijama vidjeli Mojsije, Ilija i Izaija. No apostoli su zapravo imali nešto puno bolje od vizija. Isus je objasnio: “Već sam toliko vremena s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Isus je tako savršeno odražavao osobine svog Oca da su oni koji su bili s njim i promatrali ga mogli, takoreći, vidjeti njegovog Oca. No, naravno, Otac je veći od Sina, što je i sam Isus istaknuo: “Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe” (Ivan 14:8-10). Apostoli su mogli jasno vidjeti da je Isus zaslugu za sve što je naučavao pripisivao svom Ocu.

Oni su na svoje oči vidjeli mnoga čuda koja je činio i čuli su ga kako objavljuje dobru vijest  o Božjem Kraljevstvu. A sada im je rekao: “Tko vjeruje u mene, činit će djela kakva i ja činim. Činit će i veća djela od ovih” (Ivan 14:12). On time nije mislio da će njegovi sljedbenici činiti veća čuda od njegovih, već da će propovijedati tijekom znatno duljeg razdoblja, na daleko većem području i puno većem broju ljudi.

Nakon njegovog odlaska učenici neće biti prepušteni sami sebi, jer on im je obećao: “Ako što zamolite u ime moje, učinit ću.” Potom je dodao: “Ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog pomoćnika da bude s vama zauvijek, duh istine” (Ivan 14:14, 16, 17). Taj obećani “drugi pomoćnik” bio je sveti duh, koji su učenici dobili na Pedesetnicu.

“Još malo”, rekao je Isus, “i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti, jer ja živim, a i vi ćete živjeti” (Ivan 14:19). Nakon uskrsnuća Isus im se ukazao u ljudskom obličju, a s vremenom ih je i uskrsnuo kako bi živjeli s njim na nebu kao duhovna stvorenja.

U nastavku je iznio jednostavno načelo: “Tko ima moje zapovijedi i drži ih, taj me ljubi. A tko ljubi mene, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objavit ću mu se.” Nato ga je apostol Juda, zvan i Tadej, upitao: “Gospodine, kako to da se namjeravaš objaviti nama, a ne svijetu?” Isus mu je odgovorio: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti (...). Tko me ne ljubi, ne drži moju riječ” (Ivan 14:21-24). Za razliku od Isusovih sljedbenika svijet nije prepoznao da je Isus put, istina i život.

No hoće li se učenici nakon Isusovog odlaska moći sjetiti svega što im je govorio? On im je obećao: “Pomoćnik, sveti duh, kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas poučiti svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam ja rekao.” Isusovi apostoli imali su prilike vidjeti koliko je sveti duh moćan, stoga ih je to obećanje sigurno utješilo. Isus je još dodao: “Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. (...) Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne boji!” (Ivan 14:26, 27). Učenici se nisu trebali bojati jer im je Isus zajamčio da će sve potrebne upute i zaštitu dobiti od njegovog Oca.

Božja je zaštita ubrzo trebala doći do izražaja. Isus je rekao: “Dolazi vladar svijeta. On nema vlasti nada mnom” (Ivan 14:30). Đavo je uspio “ući” u Judu i ovladati njime. S druge strane, Isus nije imao slabosti koje bi Sotona mogao iskoristiti da ga odvrati od služenja Bogu. Osim toga, Đavo nije imao moć zadržati Isusa u grobu. Kako to znamo? Isus je objasnio: “Činim onako kako mi je Otac zapovjedio.” Zato je bio siguran da će ga Otac uskrsnuti (Ivan 14:31).