Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 134. POGLAVLJE

Isus je živ!

Isus je živ!

MATEJ 28:3-15 MARKO 16:5-8 LUKA 24:4-12 IVAN 20:2-18

  • ISUS JE USKRSNUO

  • ZBIVANJA KOD ISUSOVE GROBNICE

  • UKAZUJE SE ŽENAMA

Žene su zacijelo bile u čudu kad su vidjele da je Isusov grob prazan! Marija Magdalena otrčala je javiti to “Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus naročito ljubio” — apostolu Ivanu (Ivan 20:2). Ženama što su ostale kraj groba ukazao se anđeo. A unutar groba nalazio se još jedan anđeo, obučen “u dugu bijelu haljinu” (Marko 16:5).

Jedan od anđela rekao im je: “Ne bojte se, jer znam da tražite Isusa koji je bio pribijen na stup! Nije ovdje, jer je uskrsnuo, kao što je rekao. Dođite, pogledajte mjesto gdje je ležao! Idite brzo i recite učenicima njegovim da je ustao iz mrtvih! I evo, ide pred vama u Galileju” (Matej 28:5-7). I one su, “dršćući od straha i zaprepaštene”, otrčale javiti to učenicima (Marko 16:8).

Marija je u međuvremenu pronašla Petra i Ivana. Dotrčavši do njih, rekla im je: “Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga položili!” (Ivan 20:2). Dvojica apostola istog su časa otrčala prema grobu. Ivan je bio brži, pa je stigao prvi. Zavirivši unutra, vidio je povoje, ali nije ulazio.

Kad je Petar stigao do grobnice, odmah je ušao unutra. Vidio je povoje kako leže i platno koje je bilo na Isusovoj glavi. Za njim je ušao i Ivan. On je tada povjerovao Marijinim riječima, ali ni on ni Petar nisu shvatili da je Isus uskrsnuo, premda im je on ranije govorio o tome (Matej 16:21). Ne znajući što da misle, vratili su se kući. No Marija, koja je ponovno došla na grob, odlučila je ostati ondje.

Druge su žene za to vrijeme žurile javiti učenicima da je Isus uskrsnuo. Dok su trčale, u susret im je došao Isus i pozdravio ih. Žene su pale ničice i poklonile mu se. Tada im je on rekao: “Ne bojte se! Idite, javite braći mojoj da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti” (Matej 28:9, 10).

Ranije, kad se zbio potres i kad su se pojavili anđeli, stražari su “zadrhtali od straha i ukočili se kao mrtvaci”. No čim su došli k sebi, otišli su u grad i “javili glavarima svećeničkim sve što se dogodilo”. Glavari su se posavjetovali sa židovskim starješinama te su odlučili podmititi vojnike što su čuvali stražu i zataškati stvar. Vojnicima su zapovjedili: “Recite: ‘Njegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo spavali’” (Matej 28:4, 11, 13).

Budući da su rimski vojnici mogli biti kažnjeni smrću ako bi zaspali na straži, svećenici su stražarima obećali: “Ako to [laž da su zaspali] dođe do upraviteljevih ušiju, mi ćemo ga umiriti i sve učiniti da vi budete bez brige” (Matej 28:14). Vojnici su uzeli mito i pristali učiniti ono što su im svećenici predložili. Tako se lažna priča o krađi Isusovog tijela proširila među Židovima.

Marija Magdalena, shrvana od tuge, još uvijek je bila kraj groba. Kad je zavirila u grob, ugledala je dva anđela u bijelom! Sjedili su ondje gdje je bilo položeno Isusovo tijelo, jedan kod glave, a drugi kod nogu. “Ženo, zašto plačeš?” upitali su je. Marija im je odgovorila: “Uzeli su mojega Gospodina i ne znam gdje su ga položili.” Potom se okrenula i ugledala čovjeka koji joj je uputio isto pitanje i zatim dodao: “Koga tražiš?” Misleći da je on vrtlar, rekla mu je: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti!” (Ivan 20:13-15).

Pred Marijom je zapravo bio uskrsnuli Isus, no ona ga isprva nije prepoznala. Ali kad ju je oslovio: “Marija!” prepoznala ga je po načinu na koji joj se obratio. Radosno je uzviknula: “Rabboni!” (što znači “učitelju”). No kako se bojala da će Isus uzaći na nebo, čvrsto se uhvatila za njega. On joj je kazao: “Nemoj me više držati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego pođi mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu’” (Ivan 20:16, 17).

Tada je Marija pohitala na mjesto gdje su bili okupljeni apostoli i drugi učenici. Rekla im je: “Vidjela sam Gospodina!” potvrdivši tako ono što su već čuli i od drugih žena (Ivan 20:18). No “njima su te riječi zvučale kao besmislica” (Luka 24:11).