Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 115. POGLAVLJE

Bliži se Isusova posljednja Pasha

Bliži se Isusova posljednja Pasha

MATEJ 26:1-5, 14-19 MARKO 14:1, 2, 10-16 LUKA 22:1-13

  • JUDA IZDAJE ISUSA ZA 30 SREBRNJAKA

  • DVOJICA APOSTOLA PRIPREMAJU PASHALNU VEČERU

Isus je završio razgovor s četvoricom apostola na Maslinskoj gori nakon što im je odgovorio na pitanje o njegovoj budućoj prisutnosti i svršetku ovog poretka.

Utorak, 11. nisana, bio je za Isusa doista dug i naporan dan. Predvečer se s apostolima uputio u Betaniju da ondje prenoće. Možda im je baš tada rekao: “Znate da je za dva dana Pasha i Sin čovječji treba biti predan da ga pribiju na stup” (Matej 26:2).

Idući dan, srijedu, Isus je očito proveo sam s apostolima. Prethodnog dana javno je prekorio i razotkrio vjerske vođe, pa je bio svjestan da ga oni žele ubiti. Zato 12. nisana nije izlazio u javnost. Nije htio da išta omete Pashu koju je naredne večeri nakon zalaska Sunca, 14. nisana, želio proslaviti sa svojim apostolima.

No svećenički glavari i narodni starješine nisu mirovali. Skupili su se u dvorištu velikog svećenika Kajfe. Zašto? Bili su uvrijeđeni i ljuti jer je Isus javno razotkrio njihovo licemjerje. Zajedno su kovali plan “kako da na prijevaru uhvate Isusa i ubiju ga”. Što su odlučili? Budući da su se bojali naroda, koji je bio na Isusovoj strani, zaključili su: “Ne na blagdan, da ne izbije pobuna u narodu” (Matej 26:4, 5).

Za to vrijeme došao im je netko kome su se najmanje nadali. Bio je to jedan od Isusovih apostola, Juda Iskariot. Sotona je Judi u srce usadio podmuklu zamisao da izda svog Učitelja. On ih je upitao: “Što ćete mi dati da vam ga izdam?” (Matej 26:15). Oduševljeni njegovom ponudom, dogovorili su se da mu “daju srebrnog novca” (Luka 22:5). Koliko?  Bez oklijevanja pristali su dati mu 30 srebrnjaka. Zanimljivo je zapaziti da je prema Mojsijevom zakonu cijena za roba iznosila 30 šekela (2. Mojsijeva 21:32). Vjerski su vođe time jasno pokazali koliko preziru Isusa i koliko je malo vrijedio u njihovim očima. Juda je otada “počeo tražiti priliku da im ga izda kad ne bude naroda u blizini” (Luka 22:6).

Zalazak Sunca u srijedu označio je početak 13. nisana. Bila je to šesta i ujedno posljednja noć koju je Isus proveo u Betaniji. Idućeg dana trebalo je učiniti završne pripreme za Pashu. Trebalo je nabaviti janje, zaklati ga te cijeloga ispeći nakon što započne 14. nisana. Gdje su točno trebali proslaviti Pashu i tko će biti zadužen za potrebne pripreme? Isus apostolima nije bio otkrio nikakve pojedinosti o tome, tako da ih Juda nije mogao odati svećeničkim glavarima.

Vjerojatno tek u četvrtak rano poslijepodne Isus je Petra i Ivana poslao iz Betanije u Jeruzalem, rekavši im: “Idite i pripremite nam pashalnu žrtvu da jedemo!” Oni su ga upitali: “Gdje želiš da je pripremimo?” Isus im je objasnio: “Kad uđete u grad, srest će vas čovjek koji nosi krčag s vodom. Idite za njim u kuću u koju uđe! I recite domaćinu te kuće: ‘Učitelj te pita: “Gdje je gostinska soba u kojoj mogu jesti pashalnu žrtvu s učenicima svojim?”’ On će vam pokazati veliku namještenu gornju sobu. Ondje je pripremite!” (Luka 22:8-12).

Domaćin je nesumnjivo bio Isusov učenik i vjerojatno je očekivao da će ga Isus zamoliti da se u njegovoj kući održi ta posebna proslava. Kad su dvojica apostola stigla u Jeruzalem, pronašli su sve onako kako im je Isus opisao. Potom su se pobrinuli da janje i sve ostalo bude spremno kako bi njih trinaestorica — Isus i 12 apostola — mogli proslaviti Pashu.