Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 63. POGLAVLJE

Upozorenja o spoticanju i grijehu

Upozorenja o spoticanju i grijehu

MATEJ 18:6-20 MARKO 9:38-50 LUKA 9:49, 50

  • NE SMIJEMO NAVODITI DRUGE NA SPOTICANJE

  • ŠTO UČINITI AKO BRAT POČINI GRIJEH

Isus je na upečatljiv način pokazao svojim sljedbenicima kakvo gledište o sebi trebaju imati. Potaknuo ih je da na sebe gledaju kao na djecu, koja su ponizna i nemaju neki istaknut položaj. Kazao im je: “Tko se god ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko god prima jedno ovakvo dijete u ime moje, prima i mene” (Matej 18:4, 5).

Apostoli su nešto ranije među sobom raspravljali tko je od njih najveći, pa su te Isusove riječi možda shvatili kao prijekor. Nakon što im je Isus ukazao na primjer djeteta, apostol Ivan spomenuo je nešto što im se kratko prije dogodilo. Isusu je ispričao: “Vidjeli smo kako neki čovjek istjeruje demone u ime tvoje, pa smo mu branili, jer ne ide za nama” (Luka 9:49).

Je li Ivan smatrao da jedino apostoli imaju pravo vršiti čudotvorna izlječenja i istjerivati demone? Ako je takvo razmišljanje bilo točno, kako onda objasniti to što je taj Židov uspijevao istjerati zle duhove? Ivan je očito zaključio da taj čovjek nije smio činiti čuda jer se nije pridružio Isusu i apostolima.

Na njegovo iznenađenje, Isus je rekao: “Ne branite mu, jer nitko tko učini neko silno djelo u ime moje neće moći ubrzo zatim zlo govoriti o meni! Jer tko nije protiv nas, za nas je. Jer tko vas god napoji čašom vode zbog toga što pripadate Kristu, zaista, kažem vam, neće izgubiti plaću svoju” (Marko 9:39-41).

Taj čovjek nije morao doslovce biti uz Isusa da bi bio na njegovoj strani. Budući da kršćanska skupština još nije bila osnovana, to što nije putovao s Isusom nije značilo da je protivnik niti da širi krivu religiju. Očito je vjerovao u Isusa. Zato iz Isusovih riječi možemo zaključiti da taj čovjek “neće izgubiti plaću svoju”.

S druge strane, da se pokolebao u vjeri zbog onoga što su apostoli rekli i učinili, oni bi snosili veliku krivnju. Isus im je napomenuo: “Tko god pokoleba u vjeri jednog od ovih malih koji vjeruju, bilo bi mu bolje da mu se oko vrata stavi mlinski kamen što ga okreće magarac i da bude bačen u more” (Marko 9:42). Potom je svojim sljedbenicima istaknuo da trebaju odstraniti iz svog života sve što ih navodi na grijeh, čak i ako se radi o nečemu što im je dragocjeno poput ruke, noge ili oka. Bolje je izgubiti nešto što nam je jako vrijedno i ući u Božje Kraljevstvo nego s time biti bačen u gehenu. Gehena u prijevodu znači “dolina Hinom”. To je bila dolina kraj Jeruzalema u kojoj se spaljivao otpad. Apostoli su sigurno znali za to mjesto, pa su mogli razumjeti da je gehena zapravo simbol vječnog uništenja.

Isus ih je također upozorio: “Pazite da ne prezrete jednog od ovih malih, jer kažem vam da anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebu!” Koliko je njegovom Ocu dragocjen svatko od “ovih malih”? Isus je naveo  usporedbu o čovjeku koji je imao 100 ovaca. Kad je jedna ovca zalutala, ostavio je drugih 99 i krenuo u potragu za tom jednom zalutalom. A kad ju je pronašao, više se radovao zbog nje nego zbog onih 99. Na koncu je Isus zaključio: “Tako ni Otac moj koji je na nebu ne želi da pogine ijedan od ovih malih” (Matej 18:10, 14).

Isus je možda imao na umu prepirku među apostolima o tome tko je najveći kad im je rekao: “Imajte sol u sebi i budite u miru jedni s drugima!” (Marko 9:50). Sol hranu čini ukusnijom. Slično tome simbolična sol čini naše riječi “ukusnijima”, pa je drugima lakše prihvatiti ih. Bude li naša riječ uvijek “solju začinjena”, sačuvat ćemo mir i dobre odnose s drugima, što svađom sigurno ne možemo postići (Kološanima 4:6).

S vremena na vrijeme među kršćanima može doći do ozbiljnih razmirica, no Isus je otkrio kako ih treba rješavati. Rekao je: “Ako brat tvoj počini grijeh, idi i ukaži mu nasamo na prijestup njegov. Ako te posluša, pridobio si brata svojega.” No što ako ne posluša? “Uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu”, savjetovao je, “da svaka tvrdnja bude potvrđena izjavom dva ili tri svjedoka.” Ako niti to ne urodi plodom, problem bi trebalo iznijeti pred “skupštinu”, odnosno nadglednike koji su odgovorni za rješavanje takvih slučajeva. No što ako osoba koja je sagriješila ne posluša niti njih? Isus je rekao: “Neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik”, netko s kim se Židovi nikada ne bi družili (Matej 18:15-17).

Nadglednici se trebaju držati uputa iz Božje Riječi. Ako utvrde da je netko kriv i da zaslužuje stegu, njihova će odluka biti “odraz onoga što je već svezano na nebu”. A kad nešto “odriješe na zemlji”, odnosno nekoga proglase nedužnim, to će biti “odraz onoga što je već odriješeno na nebu”. Upute koje je Krist tom prilikom dao pokazale su se izuzetno korisnima kasnije, kad je oformljena kršćanska skupština. Kad god se nadglednici sastanu da bi riješili neki težak slučaj, mogu se osloniti na Isusovo vodstvo, jer on je zajamčio: “Gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam i ja među njima” (Matej 18:18-20).