MATEJ 15:1-20 MARKO 7:1-23 IVAN 7:1

  • ISUS RAZOTKRIVA LJUDSKE OBIČAJE

Sve do Pashe 32. godine Isus je vrlo aktivno propovijedao u Galileji. A onda se vjerojatno uputio u Jeruzalem kako bi, u skladu s Božjim Zakonom, ondje proslavio taj blagdan. No bio je jako oprezan budući da su Židovi tražili priliku da ga ubiju (Ivan 7:1). Nakon toga vratio se u Galileju.

Jednom prilikom, vjerojatno dok je bio u Kafarnaumu, k njemu su došli farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema. Zašto su odlučili prijeći toliki put? Tražili su neki povod da ga optuže za kršenje vjerskih propisa. Upitali su ga: “Zašto tvoji učenici prestupaju predaju naših starih? Ne drže obred pranja ruku prije jela” (Matej 15:2). Farizeji su smatrali da je ozbiljan grijeh ako netko ne bi oprao ruke do lakta u skladu s njihovom tradicijom, iako Bog to nije tražio od svog naroda (Marko 7:3).

Isus nije izravno odgovorio na njihove optužbe, već im je dao do znanja da zapravo oni krše Božji Zakon, i to svjesno. “A zašto vi prestupate Božju zapovijed zbog svoje predaje?” upitao ih je. “Naprimjer, Bog je rekao: ‘Poštuj oca svojega i majku svoju’ i ‘Tko prokune oca ili majku, neka se pogubi’. A vi kažete: ‘Tko god kaže ocu ili majci: “Što god imam, a čime bih ti mogao pomoći, odredio sam za dar Bogu”, taj ne mora poštovati oca svojega’” (Matej 15:3-6; 2. Mojsijeva 20:12; 21:17).

Farizeji su tvrdili da novac ili bilo koja druga imovina koju je netko odredio za dar Bogu pripada hramu i da se ne može koristiti za neku drugu svrhu. No taj dar namijenjen Bogu zapravo je i dalje ostao u vlasništvu osobe koja ga je dala. Naprimjer, sin je roditeljima jednostavno mogao reći da je njegov novac ili druga imovina “korban”, dar određen za Boga ili hram, u tom smislu da hram sada polaže pravo na njega. Iako je on tu imovinu i dalje mogao koristiti, tvrdio bi da ostarjelim roditeljima koji su u oskudici nema čime pomoći. Time je zapravo pokušavao izbjeći svoju odgovornost prema njima (Marko 7:11).

Isus je s pravom bio ogorčen na takvo iskrivljavanje Božjeg Zakona, pa je farizejima rekao: “Obezvrijedili [ste] riječ Božju zbog svoje predaje. Licemjeri, dobro je Izaija prorokovao o vama, kad je rekao: ‘Narod me ovaj poštuje usnama svojim, ali srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske.’” Farizeji nisu znali što bi odgovorili na njegove oštre kritike. Isus je tada pozvao mnoštvo k sebi te im rekao: “Poslušajte i razumijte! Čovjeka ne onečišćuje ono što ulazi u usta, nego što izlazi iz usta — to onečišćuje čovjeka” (Matej 15:6-11; Izaija 29:13).

Kasnije, kad su ušli u kuću, učenici su ga upitali: “Znaš li da su se farizeji uvrijedili kad su čuli što si rekao?” On im je odgovorio: “Svaka sadnica koju nije zasadio Otac moj nebeski iščupat će se s korijenom. Pustite ih! Oni su slijepi vođe. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti” (Matej 15:12-14).

Potom ga je Petar u ime ostalih učenika zamolio da im objasni što onečišćuje čovjeka. Očito iznenađen time, Isus ih je upitao: “Ne znate li da sve što ulazi u usta dolazi u utrobu i izbacuje se u zahod? A što izlazi iz usta, iz srca izlazi, i to onečišćuje čovjeka. Naprimjer, iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočenja, hule. To je ono što onečišćuje čovjeka, a ako nije  oprao ruke prema obredu, to ne onečišćuje čovjeka” (Matej 15:17-20).

Isus time nije htio reći da ne treba paziti na higijenu, odnosno da ne treba prati ruke prije jela ili pripremanja hrane. On je ustvari osudio licemjerje vjerskih vođa koji su se držali ljudskih običaja kako bi izbjegli izvršavanje Božjih pravednih zakona. Ono što doista onečišćuje čovjeka jesu zla djela koja dolaze iz srca.