Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 21. POGLAVLJE

U nazaretskoj sinagogi

U nazaretskoj sinagogi

LUKA 4:16-31

  • ISUS ČITA IZAIJIN SVITAK

  • NAZAREĆANI GA POKUŠAVAJU UBITI

Isusov povratak u Nazaret zacijelo je izazvao uzbuđenje u gradu. Prije nego što ga je nešto više od godinu dana ranije Ivan krstio, Isus je ondje radio kao tesar. No sada je bio nadaleko poznat kao čudotvorac. Stoga su Nazarećani željno očekivali da i među njima učini neko čudo.

Njihovo iščekivanje doseglo je vrhunac kad je Isus po svom običaju otišao u tamošnju sinagogu. U tim su se zdanjima “svake subote” upućivale molitve i naglas čitali Mojsijevi spisi (Djela apostolska 15:21). Čitali su se i neki dijelovi proročanskih knjiga. Kad je Isus ustao da čita, vjerojatno je među prisutnima vidio mnoga poznata lica jer je godinama dolazio u tu sinagogu. Dali su mu svitak proroka Izaije, a on ga je otvorio i pronašao mjesto gdje se govorilo o Pomazaniku na kojega je Jehova izlio svoj duh. Taj se ulomak u današnjim Biblijama nalazi u Izaiji 61:1, 2.

Nakon što je pročitao da prorečeni Pomazanik treba objaviti oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima te propovijedati o Jehovinoj godini milosti, vratio je svitak poslužitelju te sjeo. Oči svih prisutnih bile su uprte u njega. Potom je vjerojatno poduže govorio o onome što je pročitao te na koncu izrekao znamenitu izjavu: “Danas su se ispunile ove riječi iz Pisma koje ste upravo čuli” (Luka 4:21).

Ljudi su se divili njegovim “privlačnim riječima” te su jedni drugima govorili: “Nije li ovo sin Josipov?” No znajući da im je najviše stalo do toga da vide njegova čuda o kojima su mnogo čuli, Isus im je rekao: “Sigurno ćete na mene primijeniti ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sam sebe!’ I reći ćete: ‘Učini i ovdje, u zavičaju svojem, ono što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu!’” (Luka 4:22, 23). Očito su Isusovi nekadašnji sugrađani bili mišljenja da je najprije trebao pomoći njima i liječiti ljude u svom gradu. Možda su smatrali da im nije ukazao dužno poštovanje.

Znajući kako razmišljaju, Isus im je ispričao dva zanimljiva primjera iz prošlosti. Rekao je da je u Ilijino vrijeme bilo mnogo udovica u Izraelu, ali da Ilija nije bio poslan niti jednoj od njih. On je otišao u Sarfatu, grad blizu Sidona, udovici koja nije bila Izraelka te je čudom spasio život njoj i njenom djetetu (1. Kraljevima 17:8-16). A u Elizejevo vrijeme bilo je mnogo gubavaca, no Elizej je izliječio samo Sirijca Naamana (2. Kraljevima 5:1, 8-14).

Kako su ljudi iz Isusovog grada reagirali na to budući da su primjeri koje je naveo jasno pokazali da su sebični i da nemaju vjere? Svi koji su bili u sinagogi razljutili su se i istjerali ga iz grada. Kako je Nazaret bio smješten na gori, doveli su ga na rub litice i htjeli ga gurnuti u ponor. No on im je izmaknuo i pobjegao neozlijeđen. Nakon tog incidenta uputio se u Kafarnaum, na sjeverozapadnu obalu Galilejskog mora.