Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 60. POGLAVLJE

Isusovo preobraženje – nagovještaj kraljevske slave

Isusovo preobraženje – nagovještaj kraljevske slave

MATEJ 16:28–17:13 MARKO 9:1-13 LUKA 9:27-36

  • VIZIJA O ISUSOVOM PREOBRAŽENJU

  • APOSTOLI ČUJU BOŽJI GLAS

Dok je Isus poučavao narod u području Cezareje Filipove, koja je od gore Hermona udaljena oko 25 kilometara, svojim je apostolima rekao nešto što ih je zapanjilo: “Zaista, kažem vam, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide Sina čovječjeg kako dolazi kao kralj” (Matej 16:28).

Učenici su se zacijelo pitali što znače te riječi. Otprilike tjedan dana kasnije on je s Petrom, Jakovom i Ivanom otišao na jednu visoku goru. Lako je moguće da je već bila noć, jer se učenicima spavalo. Dok se molio, Isus se pred njima preobrazio — lice mu je počelo sjati kao sunce, a haljine su mu postale blistave, bijele kao svjetlost.

Potom su se pojavila dva čovjeka, “Mojsije i Ilija”, te su s Isusom počeli razgovarati “o njegovu odlasku koji se trebao dogoditi u Jeruzalemu” (Luka 9:30, 31). “Odlazak” se po svemu sudeći odnosio na Isusovu smrt i uskrsnuće, o čemu im je on kratko prije govorio (Matej 16:21). Taj je razgovor jasno pokazao da njegova ponižavajuća smrt nije nešto što bi trebao izbjeći, kao što je to Petar mislio.

Učenici su, sada već sasvim budni, s divljenjem gledali i slušali što se događa. Vizija je očito djelovala vrlo stvarno, jer se Petar uključio u razgovor i rekao: “Učitelju, dobro nam je ovdje. Zato podignimo tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju!” (Marko 9:5). Je li to možda rekao zato što je želio da vizija potraje što duže?

Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je svijetao oblak iz kojeg su se začule riječi: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji. Njega slušajte!” Kad su čuli Božji glas, učenici su od straha pali ničice. No Isus im je rekao: “Ustanite, ne bojte se!” (Matej 17:5-7). Nakon toga trojica apostola više nisu vidjela nikoga osim njega. Vizija je završila. Sutradan, dok su se spuštali niz goru, Isus im je zapovjedio: “Nikome ne govorite o ovom viđenju dok Sin čovječji ne ustane iz mrtvih!” (Matej 17:9).

Apostole je počelo kopkati to što su u viziji vidjeli Iliju pa su Isusa upitali: “Zašto (...) pismoznanci kažu da najprije mora doći Ilija?” Isus im je odgovorio: “Kažem vam da je Ilija već došao i nisu ga prepoznali” (Matej 17:10-12). Time je mislio na Ivana Krstitelja, čiji je zadatak bio sličan Ilijinom. Kao što je Ilija pripremio put Elizeju, tako je i Ivan pripremio put Kristu.

Ta vizija sigurno je ojačala i Isusa i apostole. Bio je to nagovještaj njegove kraljevske slave. Učenici su vidjeli “Sina čovječjeg kako dolazi kao kralj” — upravo kao što im je i obećao (Matej 16:28). Bili su “očevici njegove veličanstvenosti”. Kad su farizeji tražili od Isusa dokaz da je on obećani Kralj kojeg je Bog izabrao, nije im ga htio dati. No njegovi bliski učenici dobili su priliku vidjeti njegovo preobraženje i tako se uvjeriti da su proročanstva o Kraljevstvu istinita. Zato je Petar kasnije napisao: “Tako je proročanska riječ koju imamo još pouzdanija” (2. Petrova 1:16-19).