Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 59. POGLAVLJE

Tko je Sin čovječji?

Tko je Sin čovječji?

MATEJ 16:13-27 MARKO 8:22-38 LUKA 9:18-26

  • ISUS LIJEČI SLIJEPCA

  • OBEĆAVA PETRU KLJUČEVE KRALJEVSTVA

  • PRORIČE SVOJU SMRT I USKRSNUĆE

Kad je Isus s učenicima pristao u Betsaidi, ljudi su mu doveli jednog slijepog čovjeka i zamolili ga da ga dotakne i izliječi.

On je uzeo slijepca za ruku, izveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči i upitao ga: “Vidiš li što?” Čovjek mu je odgovorio: “Vidim ljude, ustvari vidim nešto kao stabla koja hodaju” (Marko 8:23, 24). Isus je zatim položio ruke na njegove oči i vratio mu vid te je čovjek sve mogao jasno vidjeti. Nakon toga poslao ga je kući i rekao mu da ne ulazi u selo.

Tada se Isus s učenicima uputio na sjever, u Cezareju Filipovu. To je mjesto od Betsaide bilo udaljeno oko 40 kilometara i nalazilo se na otprilike 350 metara nadmorske visine, a sa sjeveroistočne strane nad njime se uzdizao snijegom prekriven vrh gore Hermona. Vjerojatno im je trebalo najmanje dva dana da prijeđu taj dug uspon.

Tijekom putovanja Isus se izdvojio od ostalih kako bi se nasamo molio. Preostalo mu je još samo devet ili deset mjeseci života i sigurno je bio zabrinut za svoje učenike. Mnogi od njih nedavno su ga napustili, a drugi su očito bili zbunjeni i razočarani. Možda su se pitali zašto nije dopustio narodu da ga postavi za kralja i zašto nije htio svojim neprijateljima dati znak s neba kako bi jednom za svagda dokazao tko je.

Kad su mu učenici prišli na mjestu gdje se molio, Isus ih je upitao: “Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?” Oni su odgovorili: “Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si Jeremija ili jedan od proroka.” Da, ljudi su mislili da je Isus zapravo neki uskrsnuli prorok. U želji da čuje njihova razmišljanja o tome, Isus je učenike upitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Nato je Petar bez oklijevanja odgovorio: “Ti si Krist, Sin Boga živoga” (Matej 16:13-16).

Isus je Petru kazao da može biti sretan što mu je Bog otkrio tu činjenicu, a potom je dodao: “Ja tebi kažem: Ti si Petar. Na ovoj stijeni sagradit ću skupštinu svoju i vrata groba neće je nadjačati.” Isus je time zapravo htio reći da je on sam taj koji će osnovati skupštinu te da čak ni smrt neće moći držati u ropstvu njene članove koji ostanu vjerni do kraja svog života na Zemlji. A Petru je obećao: “Dat ću ti ključeve kraljevstva nebeskog” (Matej 16:18, 19).

Isus time nije htio reći da Petar ima prvenstvo među apostolima niti da je on temelj skupštine. Sam Isus bio je Stijena na kojoj se skupština trebala izgraditi (1. Korinćanima 3:11; Efežanima 2:20). No Petar je trebao dobiti tri simbolična ključa kako bi pomoću njih određenim skupinama ljudi otvorio vrata nebeskog Kraljevstva.

Prvi ključ upotrijebio je na Pedesetnicu 33. godine, kad je Židovima i obraćenicima na židovstvo koji su se pokajali objasnio što trebaju učiniti da bi bili spašeni. Ubrzo nakon toga upotrijebio je i drugi ključ kako bi Samarićanima koji su povjerovali u Krista omogućio da dobiju priliku ući u Božje Kraljevstvo. Na koncu je 36. godine upotrijebio i treći ključ kad je to isto omogućio i neobrezanim ne-Židovima — Korneliju te njegovim rođacima i prijateljima (Djela apostolska 2:37, 38; 8:14-17; 10:44-48).

Nastavljajući razgovor s apostolima, Isus im je rekao da će on uskoro u Jeruzalemu mnogo pretrpjeti te da će na koncu biti ubijen, što je njih duboko ražalostilo. Budući da nije shvaćao da će Isus uskrsnuti i potom živjeti na nebu, Petar ga je odveo na stranu i pomalo prijekorno mu rekao: “Budi milostiv prema sebi, Gospodine! Ne, tebi se to neće dogoditi!” No Isus mu je okrenuo leđa i odvratio: “Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske” (Matej 16:22, 23).

Isus je zatim pozvao i druge što su bili ondje te im objasnio da neće biti lako ići njegovim stopama. “Ako tko hoće ići za mnom”, rekao je, “neka se odrekne sebe i uzme mučenički stup svoj i neka ide za mnom! Jer tko god hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko god izgubi svoj život radi mene i radi dobre vijesti, spasit će ga” (Marko 8:34, 35).

Isusovi sljedbenici moraju biti hrabri i požrtvovni da bi se pokazali dostojnima njegove milosti. On je kazao: “Tko se god postidi mene i riječi mojih u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin čovječji postidjet će se njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima” (Marko 8:38). Doista, kad Isus dođe, uzvratit će “svakome po djelima njegovim” (Matej 16:27).