Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 74. POGLAVLJE

Pouke o gostoljubivosti i molitvi

Pouke o gostoljubivosti i molitvi

LUKA 10:38–11:13

  • ISUS POSJEĆUJE MARTU I MARIJU

  • ZAŠTO JE VAŽNO USTRAJATI U MOLITVI

Na istočnom obronku Maslinske gore, oko tri kilometra od Jeruzalema, nalazila se Betanija (Ivan 11:18). Isus se uputio u to selo i došao u kuću dviju sestara po imenu Marta i Marija. Njih dvije i njihov brat Lazar bili su Isusovi prijatelji te su ga srdačno dočekali.

Bila je uistinu velika čast primiti u svoj dom obećanog Mesiju! Marta je željela što bolje ugostiti Isusa, pa se sva zaokupila pripremanjem različitih jela. S druge strane, njena sestra Marija sjela je kraj Isusovih nogu i slušala. Nakon nekog vremena Marta je rekla Isusu: “Gospodine, zar ne mariš što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!” (Luka 10:40).

No on nije opomenuo Mariju, već je prekorio Martu zato što se previše zaokupila materijalnim stvarima. “Marta, Marta”, rekao joj je, “brineš se i uznemiruješ zbog mnogo čega, a malo je toga potrebno ili samo jedno. Marija je izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti” (Luka 10:41, 42). Isus je htio reći da nije potrebno trošiti puno vremena na pripremu mnogih jela. Jednostavan obrok bio je sasvim dovoljan.

Marta je imala najbolje namjere — željela je biti gostoljubiva domaćica. No pridajući pretjeranu pažnju hrani, propustila je dragocjenu priliku da primi pouku od samog Božjeg Sina! Zato je Isus naglasio da je Marija “izabrala bolji dio”, odnosno ono što će joj donijeti trajnu dobrobit. Njezin primjer svima nama služi kao pouka koju nikad ne bismo smjeli zaboraviti.

Jednom drugom prilikom Isus je iznio vrlo vrijedne misli govoreći o posve drugoj, ali jednako važnoj temi. Neki ga je učenik upitao: “Gospodine, nauči nas moliti se, kao što je i Ivan naučio svoje učenike!” (Luka 11:1). Isus je oko godinu i pol ranije u Propovijedi na gori već govorio o tome, no on možda tada nije bio ondje (Matej 6:9-13). Zato je Isus sada ponovio ključne misli, a potom je naveo i jednu usporedbu kako bi naglasio koliko je važno ustrajati u molitvi.

“Zamislite da u ponoć odete k prijatelju i kažete mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha, jer mi je upravo prijatelj moj došao s puta, a nemam što staviti pred njega!’ A on iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zaključana, a djeca su moja sa mnom u krevetu. Ne mogu ustati da ti to dam.’ Kažem vam, ako i neće ustati i dati mu zato što mu je prijatelj, ustat će zbog njegove upornosti i dat će mu ono što mu treba” (Luka 11:5-8).

Isus time nije htio reći da Jehova, poput tog prijatelja iz priče, nevoljko uslišava naše molbe. Naprotiv, htio je istaknuti sljedeće: ako je čak i takav čovjek spreman ispuniti molbu svog prijatelja zbog njegove upornosti, koliko je tek naš brižni nebeski Otac spreman uslišiti iskrene molbe svojih vjernih slugu! Stoga je Isus nastavio: “Zato vam kažem: Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer tko god moli, prima. Tko god traži, nalazi. I tko god kuca, otvorit će mu se” (Luka 11:9, 10).

Potom se, da bi dodatno istaknuo tu misao, osvrnuo na odnos ljudskih očeva prema njihovoj djeci. Rekao je: “Koji bi otac među vama sinu svojemu, ako ga zamoli ribu, dao zmiju umjesto ribe? Ili ako ga zamoli jaje, hoće li mu dati škorpiona? Dakle, ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole za to!” (Luka 11:11-13). Nije li lijepo znati da je naš Otac spreman saslušati nas i dati nam ono što nam treba?