Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 69. POGLAVLJE

Tko je njihov otac – Abraham ili Đavo?

Tko je njihov otac – Abraham ili Đavo?

IVAN 8:37-59

  • ŽIDOVI TVRDE DA JE ABRAHAM NJIHOV OTAC

  • ISUS JE POSTOJAO PRIJE ABRAHAMA

Isus je nastavio zanimljiv razgovor koji je tijekom Blagdana sjenica u jeruzalemskom hramu vodio sa Židovima otkrivajući im važne duhovne istine. Neki od njih upravo su mu bili rekli: “Mi smo potomstvo Abrahamovo i nikada nismo nikome robovali.” Nato im je on odvratio: “Znam da ste potomstvo Abrahamovo, ali vi me želite ubiti, jer moja riječ ne nalazi odjeka među vama. Ja govorim ono što sam vidio kod svojega Oca, a vi činite ono što ste čuli od svojega oca” (Ivan 8:33, 37, 38).

Isusova je poruka bila jednostavna: on i oni nemaju istog oca. Ne znajući na koga točno misli, Židovi su ponovili svoju raniju tvrdnju: “Naš je otac Abraham” (Ivan 8:39; Izaija 41:8). Oni su u doslovnom smislu bili potomci Abrahama, Božjeg prijatelja. Zato su smatrali da je on njihov otac i u duhovnom pogledu.

Međutim, na njihovo zaprepaštenje Isus im je rekao: “Ako ste djeca Abrahamova, činite onda djela Abrahamova!” Pravi sin ide stopama svoga oca, no oni nisu tako postupali. Stoga im je Isus kazao: “A sada želite ubiti mene, koji sam vam rekao istinu koju sam čuo od Boga. Abraham tako nije činio.” Potom ih je posve zbunio rekavši: “Vi činite djela svojega oca” (Ivan 8:39-41).

Oni i dalje nisu razumjeli na koga Isus misli. Smatrali su sebe Abrahamovim zakonitim sinovima, pa su mu rekli: “Mi se nismo rodili iz bluda, jedan nam je Otac, Bog.” No je li Bog doista bio njihov Otac? “Kad bi Bog bio vaš Otac”, odvratio im je Isus, “ljubili biste mene, jer sam ja od Boga došao i sad sam ovdje. Nisam došao sam od sebe, nego me on poslao.” Potom je postavio pitanje i sam na njega odgovorio: “Zašto ne razumijete ono što govorim? Zato što niste u stanju slušati riječ moju” (Ivan 8:41-43).

Isus im je pokušavao ukazati na posljedice koje će snositi ako ga odbace, ali sada im je otvoreno rekao: “Vaš je otac Đavo i želite postupati po željama svojega oca.” A kakav je taj otac? Isus ga je jasno opisao: “On je bio ubojica ljudi otkad se pobunio i nije ostao postojan u istini.” Zatim je dodao: “Tko je od Boga, sluša što Bog govori. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga” (Ivan 8:44, 47).

Gnjevni zbog toga što ih je osudio, Židovi su mu odgovorili: “Ne kažemo li s pravom da si Samarićanin i da je demon u tebi?” Nazivajući ga “Samarićaninom”, htjeli su pokazati koliko ga preziru. Ne obazirući se na tu uvredu, Isus im je odvratio: “Nije demon u meni, nego iskazujem čast Ocu svojemu, a vi me obeščašćujete.” To je vrlo ozbiljna stvar, što se vidi iz njegovih daljnjih riječi koje su zapanjile prisutne: “Ako tko drži moju riječ, nikada neće vidjeti smrti.” Isus nije mislio da apostoli i ostali njegovi sljedbenici doslovno nikada neće umrijeti, već da neće vidjeti “drugu smrt”, odnosno vječnu propast nakon koje nema uskrsnuća (Ivan 8:48-51; Otkrivenje 21:8).

No Židovi su njegove riječi shvatili doslovno, pa su rekli: “Sada znamo da je demon u tebi. Abraham je umro, a i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko drži moju riječ, nikada neće okusiti smrti.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? (...) Za koga se ti izdaješ?” (Ivan 8:52, 53).

Bilo je očito da im je Isus htio dati do znanja da je Mesija. Ali nije htio izravno odgovoriti na njihovo pitanje, nego je rekao: “Ako ja proslavljujem sam sebe, slava moja nije ništa. Mene proslavljuje Otac moj, za kojega vi kažete da je vaš Bog, ali ga ne poznajete. A ja ga poznajem. Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažljivac kao i vi” (Ivan 8:54, 55).

Potom se ponovno osvrnuo na njihovog bogobojaznog pretka i kazao: “Vaš otac Abraham veoma se radovao u nadi da će vidjeti moj dan. I vidio ga je i obradovao se.” Da, Abraham je vjerovao Božjem obećanju i zato se radovao dolasku Mesije. Nato su Židovi zaprepašteno rekli: “Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?” “Zaista, zaista, kažem vam”, odvratio im je Isus, “prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.” Isus je govorio o vremenu kad je postojao kao moćno duhovno biće na nebu, prije nego što se rodio kao čovjek (Ivan 8:56-58).

Ta Isusova tvrdnja razbjesnila je Židove, pa su uzeli kamenje da ga bace na njega. Ali on im je uspio umaći neozlijeđen.