Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 67. POGLAVLJE

“Nikada nitko nije tako govorio”

“Nikada nitko nije tako govorio”

IVAN 7:32-52

  • STRAŽARI DOLAZE UHVATITI ISUSA

  • NIKODEM STAJE U ISUSOVU OBRANU

Dok je za Blagdan sjenica bio u Jeruzalemu, Isusa je obradovalo to što su “mnogi iz naroda povjerovali (...) u njega”. Naravno, to se vjerskim vođama nije nimalo dopalo. Stoga su poslali stražare, koji su služili kao svojevrsna vjerska policija, da ga uhvate (Ivan 7:31, 32). No Isus se nije pokušavao sakriti.

Naprotiv, i dalje je javno poučavao u Jeruzalemu, govoreći: “Još sam malo vremena s vama, a onda ću otići k onome koji me poslao. Tražit ćete me, ali me nećete naći, i tamo gdje sam ja, vi ne možete doći” (Ivan 7:33, 34). Židovi ga nisu razumjeli, pa su jedni druge pitali: “Kamo ovaj namjerava otići, a da ga mi nećemo naći? Zar namjerava poći Židovima rasijanima među Grcima i poučavati Grke? Što znači to što je rekao: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći, i tamo gdje sam ja, vi ne možete doći’?” (Ivan 7:35, 36). Naravno, Isus je govorio o svojoj skoroj smrti i uskrsnuću na nebo, kamo ga njegovi neprijatelji nikako nisu mogli slijediti.

Stigao je i sedmi dan blagdana. Dok je trajao Blagdan sjenica, svećenik bi svakog jutra na žrtvenik u hramu izlio vodu iz jezerca Siloama, a ona bi se slijevala na podnožje žrtvenika. Vjerojatno aludirajući na taj obred, Isus je povikao: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije! Tko bude vjerovao u mene, kao što je rečeno u Pismu, ‘iz nutrine njegove poteći će rijeke žive vode’” (Ivan 7:37, 38).

Isus je zapravo ukazao na ono što se trebalo dogoditi u budućnosti, kad njegovi učenici budu pomazani svetim duhom i kad dobiju poziv za život na nebu. To se zbilo nakon njegove smrti. Od Pedesetnice 33. godine duhom pomazani učenici počeli su ljudima prenositi istinu i tako su potekle “rijeke žive vode”.

Čuvši Isusove riječi, neki su stali govoriti: “Ovo je uistinu Prorok”, očito misleći na obećanog proroka većeg od Mojsija. Drugi su govorili: “To je Krist.” No neki su se usprotivili tome govoreći: “Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova i iz Betlehema, sela odakle je bio David?” (Ivan 7:40-42).

Tako je došlo do podjele u narodu. Neki su htjeli uhvatiti Isusa, no nitko nije digao ruke na njega. Kad su se stražari vratili sami, bez Isusa, svećenički glavari i farizeji upitali su ih: “Zašto ga niste doveli?” Stražari su odgovorili: “Nikada nitko nije tako govorio.” Nato su se vjerski vođe razbjesnili i počeli ismijavati stražare te vrijeđati narod, govoreći: “Zar ste i vi zavedeni? Je li itko od poglavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali taj narod koji ne poznaje Zakon proklet je” (Ivan 7:45-49).

Tada se Nikodem, farizej i član Sudbenog vijeća, usudio stati u Isusovu obranu. Otprilike dvije i pol godine ranije Nikodem je noću došao k Isusu i pokazao vjeru u njega. Sada je rekao: “Zar naš zakon sudi čovjeka ako ga najprije ne sasluša i ne dozna što čini?” A što su mu oni odgovorili? “Zar si i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da nikakav prorok neće doći iz Galileje!” (Ivan 7:51, 52).

Premda u Božjoj Riječi nije bilo izravnih naznaka da će neki prorok doći iz Galileje, bilo je prorečeno da će stanovnici tog kraja vidjeti “svjetlo veliko”, što je ukazivalo na to da je Krist trebao doći odande (Izaija 9:1, 2; Matej 4:13-17). Osim toga, Isus se, u skladu s proročanstvima, rodio u Betlehemu i bio je Davidov potomak. Premda je to farizejima vjerojatno bilo poznato, zacijelo su oni bili ti koji su među narodom proširili laži o Isusovom porijeklu.