Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 86. POGLAVLJE

Povratak izgubljenog sina

Povratak izgubljenog sina

LUKA 15:11-32

  • USPOREDBA O RASIPNOM SINU

Dok je vjerojatno još uvijek bio u Pereji, istočno od Jordana, Isus je ispričao usporedbe o izgubljenoj ovci i drahmi. Objema usporedbama želio je poručiti da se trebamo radovati kad se neki grešnik pokaje i vrati Bogu. Farizeji i pismoznanci kritizirali su ga jer je prihvaćao takve ljude. Jesu li išta naučili iz Isusovih usporedbi? Jesu li razumjeli što naš nebeski Otac osjeća prema osobama koje se pokaju za svoje grijehe? Isus je očito smatrao da je potrebno ispričati još jednu usporedbu kako bi dodatno naglasio tu važnu poruku.

Bila je to dirljiva priča o brižnom ocu i njegova dva sina. Glavni je lik priče mlađi sin. Farizeji i pismoznanci, ali i drugi koji su slušali Isusa, mogli su izvući jasnu pouku iz primjera mlađeg sina. No mnogo toga možemo naučiti i od oca te od starijeg sina. Stoga dok budete pratili Isusovu priču, obratite pomnu pažnju na sva tri lika.

“Neki je čovjek imao dva sina”, ispričao je Isus. “Mlađi od njih rekao je ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada!’ I on im je podijelio svoj imetak” (Luka 15:11, 12). Zanimljivo je zapaziti da mlađi sin nije tražio nasljedstvo zato što mu je otac umro. On je još uvijek bio živ, ali sin je želio svoj dio nasljedstva odmah kako bi se mogao osamostaliti i činiti s njim što želi. I, što je učinio?

“Nakon nekoliko dana”, objasnio je Isus, “mlađi je sin pokupio sve, otputovao u daleku zemlju i ondje rasuo imanje svoje živeći raskalašeno” (Luka 15:13). Umjesto da ostane u svom domu na sigurnom, s brižnim ocem koji je djeci pružao sve što im je bilo potrebno, on je otišao u drugu zemlju. Ondje je spiskao sav novac živeći razvratno i prepuštajući se putenim užicima. No tada mu je sve krenulo nizbrdo. Isus je nastavio:

“Kad je sve potrošio, nastala je velika glad u cijeloj toj zemlji i on je počeo oskudijevati. Čak je otišao i nagovorio jednoga građanina  te zemlje da ga uzme za najamnika, a ovaj ga je poslao na svoja polja čuvati svinje. I želio se nasititi rogačima koje su jele svinje, ali nitko mu ih nije davao” (Luka 15:14-16).

Prema Mojsijevom zakonu svinje su bile nečiste životinje, a on ih je sada bio prisiljen čuvati. Osim toga, bio je toliko gladan da je čak poželio hranu što se davala svinjama. Očajan zbog teške nevolje u kojoj se našao, sin se “urazumio”. Što je učinio? Rekao je: “Koliki najamnici oca mojega imaju kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, otići ocu svojemu i reći mu: ‘Oče, sagriješio sam nebu i tebi. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’” Tako je ustao i pošao k svom ocu (Luka 15:17-20).

Kako je otac reagirao? Je li bio grub prema njemu i ljutito mu predbacivao što je uopće otišao od kuće? Je li bio ravnodušan ili mu dao do znanja da u njegovom domu više nije dobrodošao? Kad biste vi bili na njegovom mjestu, kako biste reagirali? Što biste učinili da je u pitanju vaš sin ili kći?

 “NAĐEN JE!”

Isus je opisao kako se otac osjećao i što je učinio kad mu se sin vratio. Rekao je: “Dok je [sin] još bio daleko, ugledao ga je otac njegov i sažalio se, te je potrčao, pao mu oko vrata i izljubio ga” (Luka 15:20). Moguće je da je otac čuo za raskalašenost svog sina, no unatoč tome srdačno ga je primio. Jesu li židovski vjerski vođe, koji su tvrdili da poznaju Jehovu i služe mu, shvatili iz te priče kako naš nebeski Otac gleda na grešnike koji se kaju? Jesu li uvidjeli da je s istom takvom ljubavlju i Isus prihvaćao sve one nalik izgubljenom sinu?

Otac iz usporedbe vjerojatno je po žalosnom izrazu lica i skrušenom držanju svog sina vidio da se on iskreno kaje. Ipak, time što je s ljubavlju potrčao sinu u susret, pomogao mu je da lakše prizna grijehe koje je učinio. Isus je ispričao: “Tada mu je sin rekao: ‘Oče, sagriješio sam nebu i tebi. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom’” (Luka 15:21).

Nato je otac svojim robovima zapovjedio: “Brzo, iznesite najbolju haljinu i obucite mu je! Stavite mu prsten na ruku i sandale na noge! I dovedite ugojenog junca i zakoljite ga, pa da jedemo i veselimo se, jer mi je ovaj sin bio mrtav i oživio je, izgubljen je bio i nađen je!” I svi su se stali veseliti (Luka 15:22-24).

Za to je vrijeme stariji sin bio u polju. O njemu je Isus rekao: “Kad se na povratku približio kući, čuo je glazbu i ples. Zato je dozvao jednog slugu i upitao ga što se događa. On mu je odgovorio: ‘Došao je brat tvoj, pa je otac tvoj zaklao ugojenog junca, jer mu se vratio zdrav.’ A on se rasrdio i nije htio ući. Tada je otac njegov izašao i stao ga moliti da uđe. On je nato rekao ocu svojemu: ‘Evo, toliko ti godina robujem i nijednom nisam prestupio zapovijed tvoju, a nikad mi ni jare nisi dao da se proveselim s prijateljima svojim. A kad je došao ovaj tvoj sin koji je s bludnicama izjeo  imetak tvoj, zaklao si mu junca ugojenog’” (Luka 15:25-30).

Tko je poput starijeg sina prigovarao Isusu zato što je suosjećao s grešnicima i običnim narodom te im poklanjao pažnju? Nisu li to bili pismoznanci i farizeji? Njihove su kritike i bile povod za ovu usporedbu. Naravno, svatko tko zamjera Bogu što grešnicima pokazuje milosrđe trebao bi ozbiljno razmisliti o ovoj usporedbi.

Isus je priču zaključio molbom koju je otac uputio svom starijem sinu: “Sine, ti si uvijek sa mnom i sve što je moje tvoje je. Ali morali smo se veseliti i radovati, jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio je, izgubljen je bio i nađen je” (Luka 15:31, 32).

Isus nije rekao što je stariji sin na koncu učinio. Međutim, nakon što je Isus umro i uskrsnuo, “mnogo je svećenika prihvaćalo vjeru” (Djela apostolska 6:7). Među njima je možda bilo i nekih koji su slušali Isusa dok je pričao ovu upečatljivu usporedbu o izgubljenom sinu. Da, moguće je da su se čak i neki od njih urazumili, pokajali i vratili Bogu.

Svi Isusovi učenici trebali bi ozbiljno shvatiti vrijedne pouke utkane u ovu slikovitu usporedbu. Prije svega, Isus nas uči koliko je mudro ostati u okrilju Božjeg naroda i u sigurnim rukama našeg Oca koji nas ljubi i brine se za nas. Bila bi prava ludost napustiti sve to i u želji za prolaznim užicima otići u “daleku zemlju”!

Nadalje, ako se bilo kome od nas dogodi da odlutamo s pravog puta, moramo se ponizno vratiti svom nebeskom Ocu i ponovno steći njegovu naklonost.

I na koncu, važnu pouku izvlačimo iz posve oprečnih reakcija oca i starijeg sina. Naime, otac je mlađem sinu oprostio i radosno ga dočekao, no stariji je sin bio ogorčen i nije se radovao njegovom povratku. Sasvim sigurno, Božji sluge trebali bi oprostiti i izraziti dobrodošlicu svakome tko je odlutao s pravog puta, a iskreno se kaje za svoje postupke i želi se vratiti svom Ocu. Radujmo se stoga svakom našem suvjerniku koji je bio “mrtav”, ali je oživio, i koji je bio izgubljen, ali je ipak pronađen!