Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 88. POGLAVLJE

Bogataš i Lazar

Bogataš i Lazar

LUKA 16:14-31

  • USPOREDBA O BOGATAŠU I LAZARU

Isus je svojim učenicima objasnio kako trebaju gledati na materijalne stvari. To su slušali i farizeji, kojima je Isusov savjet itekako bio potreban. Zašto? Zato što su “voljeli novac”. Kad su čuli što je Isus rekao o bogatstvu, počeli su mu se rugati (Luka 15:2; 16:13, 14).

No Isus se nije dao smesti, već im je rekao: “Vi se pravite pravednima pred ljudima, ali Bog poznaje srca vaša. Jer što je među ljudima uzvišeno, u Božjim je očima odvratno” (Luka 16:15).

Farizeji su dugo vremena bili uzvišeni među ljudima, ali došlo je vrijeme da se to promijeni. Bogate i moćne ljude koji su imali visok položaj i snažan utjecaj u politici i religiji čekalo je poniženje. S druge strane, obični ljudi koji su željeli utažiti svoju duhovnu glad trebali su biti uzvišeni. Isus je jasno dao do znanja da će uslijediti drastičan obrat situacije:

“Zakon i Proroci bili su do Ivana. Otada se objavljuje dobra vijest o kraljevstvu Božjem i sve vrste ljudi svim ga se silama žele domoći. Zaista, lakše će se dogoditi da nebo i zemlja prođu nego da i jedan djelić slova Zakona ostane neispunjen” (Luka 3:18; 16:16, 17). Kako je Isus tim riječima ukazao na izvjesnu promjenu?

Židovski vjerski vođe ponosno su isticali da se drže Mojsijevog zakona. Jednom ranijom prilikom, kad je Isus u Jeruzalemu slijepom čovjeku čudom vratio vid, oni su se hvalili: “Mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog” (Ivan 9:13, 28, 29). Svrha Mojsijevog zakona bila je, između ostalog, da ponizne ljude vodi do Mesije, odnosno Isusa. Ivan Krstitelj obznanio je da je Isus Janje Božje (Ivan 1:29-34). Otkako je Ivan počeo propovijedati, ponizni Židovi, naročito oni siromašni, slušali su “vijest o kraljevstvu Božjem”. Da, bila je to “dobra vijest” za sve koji su htjeli biti podanici Božjeg Kraljevstva i uživati njegove blagoslove!

Svrha Mojsijevog zakona nije ostala neispunjena — on je doista ljude doveo do Mesije. No njegove odredbe uskoro su trebale prestati važiti. Naprimjer, Zakon je dopuštao da se brak razvrgne iz različitih razloga, ali Isus je rekao: “Svatko tko se razvede od žene svoje i oženi drugom, čini preljub. I tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub” (Luka 16:18). Farizeji, koji su bili skloni stvaranju pravila, bjesnili su zbog takvih izjava!

Isus je potom iznio usporedbu kojom je htio prikazati do kakvog će preokreta uskoro doći. Usporedba govori o dva čovjeka kojima su se životne okolnosti drastično promijenile. Prilikom razmatranja ove usporedbe imajte na umu da su je, između ostalih, slušali i pohlepni farizeji koje su ljudi uzvisivali.

“Bio je neki bogat čovjek”, ispričao je Isus, “koji se oblačio u purpur i lan i svaki je dan uživao u raskoši. A pred njegova su vrata donosili nekog prosjaka imenom Lazar, koji je bio pun čireva i želio se nasititi onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve” (Luka 16:19-21).

Ima li ikakve sumnje u to koga predočava “bogataš” kad znamo koliko su farizeji voljeli novac? Židovski vjerski vođe voljeli su nositi i skupocjenu, raskošnu odjeću. No osim što su možda doslovno bili vrlo bogati, oni su i u duhovnom pogledu uživali razne povlastice i pružale su im se mnoge prilike za službu Bogu. Odjeća od purpura, od kojeg se obično pravilo kraljevsko ruho, ukazuje na njihov povlašten položaj, a bijeli lan označava njihovu samopravednost (Danijel 5:7).

Kako su ti bogati i ponosni vođe gledali na siromašne, obične ljude? S prezirom su ih nazivali am haarec, što znači “narod zemlje”, smatrajući ih neukim ljudima koji ne zaslužuju ni da ih se poučava Zakonu (Ivan 7:49). Upravo takve ljude predočava prosjak Lazar,  koji je bio toliko gladan da se nadao čak i mrvicama što su padale s bogataševa stola. U očima vjerskih vođa prezreni puk bio je u duhovnom pogledu “pun čireva” kao Lazar.

Iako je takva žalosna situacija već neko vrijeme trajala, Isus je znao da dolazi vrijeme za veliku promjenu u okolnostima kako onih koji su bili predočeni bogatašem tako i onih koji su bili nalik Lazaru.

NASTUPA PROMJENA

Nastavljajući s usporedbom, Isus je počeo opisivati dramatične promjene koje su uslijedile: “Jednog dana prosjak je umro i anđeli su ga odnijeli da bude odmah do Abrahama. A umro je i bogataš i bio pokopan. Dok je u hadu bio u mukama, podigao je oči svoje i u daljini vidio Abrahama i odmah do njega Lazara” (Luka 16:22, 23).

Isusovi slušatelji znali su da je Abraham već odavno mrtav. Biblija jasno kaže da u grobu (šeolu odnosno hadu) nitko ne može ni vidjeti ni govoriti, što se odnosi i na Abrahama (Propovjednik 9:5, 10). Kako su onda vjerski vođe shvatili Isusovu usporedbu i njenu poruku? Što je njome zapravo htio reći o običnom narodu te vjerskim vođama koji su bili pohlepni za novcem?

Prije nego što je počeo pričati tu usporedbu, Isus je ukazao na izvjesne promjene do kojih je trebalo doći rekavši: “Zakon i Proroci bili su do Ivana. Otada se objavljuje dobra vijest o kraljevstvu Božjem.” Dakle, kad su Ivan Krstitelj i Isus Krist počeli propovijedati, bogataš i Lazar “umrli su”, odnosno našli su se u posve drugačijem položaju pred Bogom.

Drugim riječima, ponizni i siromašni ljudi nalik Lazaru dugo su vremena morali trpjeti duhovnu glad. No to se promijenilo kad su čuli i prihvatili dobru vijest o Kraljevstvu koju im je najprije prenosio Ivan Krstitelj, a zatim i sam Isus. Dotad su se morali zadovoljiti mrvicama što su padale s duhovnog stola vjerskih vođa. No životodajne biblijske istine, naročito divna Isusova učenja, bile su duhovna hrana za kojom su čeznuli. Bilo je to kao da su napokon dobili povlašten položaj pred Jehovom Bogom.

Nasuprot tome, bogati i utjecajni vjerski vođe uporno su odbacivali poruku o Kraljevstvu koju je objavljivao Ivan, a koju je i Isus prenosio diljem zemlje (Matej 3:1, 2; 4:17). Zapravo, ta ih je poruka ljutila jer je sadržavala i Božje goruće osude. Zato su u simboličnom smislu bili u mukama (Matej 3:7-12). Za lakome  vjerske vođe bilo bi veliko olakšanje da su Isus i njegovi učenici odustali od objavljivanja Božje poruke. Oni su doista bili nalik bogatašu iz usporedbe, koji je povikao: “Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak prsta svojega u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovom plamenu” (Luka 16:24).

No to se nije dogodilo. Naime, većina vjerskih vođa nije se željela promijeniti. Pokazali su da “ne slušaju Mojsija i Proroke”, čiji su ih spisi trebali potaknuti da prihvate Isusa kao Božjeg Mesiju i Kralja (Luka 16:29, 31; Galaćanima 3:24). Osim toga, nisu se ponizili i povjerovali svjedočanstvu siromašnih, običnih ljudi koji su prihvatili Isusa i tako stekli Božju milost. S druge strane, Isusovi učenici nisu mogli zataškati istinu niti je razvodnjavati samo da bi udovoljili vjerskim vođama ili im ublažili “muke”. Isus je to u svojoj usporedbi prikladno izrazio riječima koje je “otac Abraham” uputio bogatašu:

“Sine, sjeti se da si za života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. A sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. I uza sve to, između nas i vas zjapi velika provalija, tako da oni koji žele prijeći odavde k vama ne mogu, a niti oni odande ne mogu prijeći k nama” (Luka 16:25, 26).

Takav drastičan obrat situacije doista je bio opravdan i zaslužen! Označio je preokret u životu ponosnih vjerskih vođa i poniznih ljudi koji su prihvatili Isusov jaram te konačno dobili duhovnu okrepu i hranu (Matej 11:28-30). Ta je promjena postala još očitija za nekoliko mjeseci, kada je savez Zakona zamijenjen novim savezom (Jeremija 31:31-33; Kološanima 2:14; Hebrejima 8:7-13). Kad je Bog na Pedesetnicu 33. godine izlio svoj sveti duh, postalo je posve jasno da Božju naklonost imaju Isusovi učenici, a ne farizeji i drugi vjerski vođe.