Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Isus – put, istina i život

 12. POGLAVLJE

Isusovo krštenje

Isusovo krštenje

MATEJ 3:13-17 MARKO 1:9-11 LUKA 3:21, 22 IVAN 1:32-34

  • ISUS JE KRŠTEN I POMAZAN DUHOM

  • JEHOVA OBJAVLJUJE DA JE ISUS NJEGOV SIN

Otprilike šest mjeseci nakon što je Ivan Krstitelj počeo propovijedati Isus je došao k njemu na rijeku Jordan. Tada je imao oko 30 godina. To nije bio tek prijateljski posjet niti je Isus naprosto htio vidjeti kako napreduje Ivanova služba. Ne, došao je zatražiti od Ivana da ga krsti.

Posve razumljivo, Ivan se usprotivio: “Ti mene trebaš krstiti, a ti dolaziš k meni?” (Matej 3:14). On je znao da je Isus poseban, da je Božji Sin. Ivan je još u utrobi svoje majke Elizabete veselo poskočio kad ju je posjetila Marija, koja je bila trudna s Isusom. Majka mu je sigurno pričala o tome. Vjerojatno mu je ispričala i kako je anđeo Gabrijel najavio Isusovo rođenje te kako su se one noći kad je rođen anđeli ukazali pastirima.

Ivan je krštavao ljude koji se kaju za svoje grijehe, a znao je da je Isus bez grijeha. Ipak, unatoč njegovom negodovanju Isus je ostao pri svome, rekavši mu: “Pusti sada, jer nam dolikuje da tako izvršimo sve što je pravedno!” (Matej 3:15).

Zašto je Isus rekao da mu dolikuje krstiti se? Isusovo krštenje nije trebalo biti simbol pokajanja za grijehe, već je njime htio pokazati da želi vršiti volju svog Oca (Hebrejima 10:5-7). On se dotad bavio tesarskim zanatom, no sada je došlo vrijeme da započne sa službom zbog koje ga je njegov nebeski Otac i poslao na Zemlju. Je li Ivan očekivao da će se prilikom Isusovog krštenja dogoditi nešto neobično?

Zanimljivo je da je on sam kasnije posvjedočio: “Onaj koji me poslao da krštavam vodom rekao mi je: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti svetim duhom’” (Ivan 1:33). Dakle, Ivan je očekivao da će Božji duh sići na nekoga koga on bude krstio. Zato se možda i nije previše iznenadio kad je vidio kako “duh Božji silazi kao golub i dolazi na Isusa” čim se podigao iz vode (Matej 3:16).

No još se nešto zbilo kad se Isus krstio. Biblija kaže da su mu se otvorila nebesa. Što to znači? Vjerojatno mu se u vrijeme krštenja vratilo sjećanje na njegov prijašnji život na nebu, život koji je proveo s Jehovom kao njegov duhovni sin. Sjećao se i svega čemu ga je Bog poučavao prije nego što je došao na Zemlju.

Povrh toga, nakon Isusovog krštenja začuo se glas s neba koji je rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Matej 3:17). Čiji je to bio glas? To nipošto nije mogao biti Isusov glas jer je on stajao pokraj Ivana. Bio je to Božji glas. Iz toga se jasno vidi da je Isus Božji Sin, a ne sam Bog.

Isus je bio Božji ljudski Sin, baš kao i prvi čovjek Adam. Nakon što je opisao njegovo krštenje, učenik Luka naveo je: “Kad je Isus započeo sa svojom službom, imao je oko trideset godina. A bio je, kako se smatralo, sin Josipov, Elijev, (...) Davidov, (...) Abrahamov, (...) Noin, (...) Adamov, Božji” (Luka 3:23-38).

Dakle, Isus je kao i Adam bio ljudski “sin Božji”. No kad se krstio, promijenio se njegov odnos s Bogom, jer je tada postao i njegov duhovni sin. Stoga je ljude mogao poučavati istini o svom Ocu i pokazati im put koji vodi u život. Započeo je službu koja je trebala završiti njegovom smrću — trebao je žrtvovati svoj zemaljski život kako bi spasio ljudski rod.