Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 14. POGLAVLJE

Odani isključivo Božjoj vlasti

Odani isključivo Božjoj vlasti

TEMA POGLAVLJA:

Vjerni podanici Kraljevstva dokazuju da nisu dio svijeta

1, 2. (a) Kojim se načelom sve do danas vode Kristovi sljedbenici? (b) Kako su nas neprijatelji pokušali poraziti i jesu li u tome uspjeli?

STOJEĆI pred Pilatom, najmoćnijim sucem koji je dijelio pravdu židovskom narodu, Isus je iznio načelo kojim se njegovi pravi sljedbenici vode sve do danas. “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta”, rekao je. “Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36). Pilat ga je dao pogubiti, no ta je pobjeda Božjih protivnika bila kratka vijeka jer je Isus uskrsnuo. Vladari moćnog Rimskog Carstva pokušali su istrijebiti Kristove sljedbenike, ali svi njihovi pokušaji bili su uzaludni. Kršćani su proširili dobru vijest o Kraljevstvu diljem antičkog svijeta (Kol. 1:23).

2 Nakon što je 1914. uspostavljeno Kraljevstvo, neke od najjačih vojnih sila u čitavoj povijesti pokušale su izbrisati Božji narod s lica zemlje. No niti jednoj to nije pošlo za rukom. Vlasti i političke struje u mnogim zemljama željele su nas prisiliti da se opredijelimo za neku stranu u njihovim sukobima, ali nisu nas uspjele razjediniti. Danas podanika Kraljevstva ima u gotovo svim zemljama. No bez obzira na to mi smo istinski ujedinjeni i sačinjavamo međunarodno bratstvo te smo strogo neutralni u svim političkim zbivanjima svijeta. Naše jedinstvo nepobitan je dokaz da Božje Kraljevstvo vlada te da njegov Kralj, Isus Krist, i dalje vodi, pročišćava i štiti svoje podanike. Razmotrimo kako je to činio u novijoj povijesti. Navest ćemo nekoliko pravnih pobjeda koje smo izvojevali uz njegovu pomoć trudeći se ostati odijeljeni od svijeta (Ivan 17:14). Ti će nam primjeri zasigurno ojačati vjeru.

Goruće pitanje

3, 4. (a) Što se dogodilo nakon rođenja Kraljevstva? (b) Je li Božji narod od samog početka razumio pitanje neutralnosti? Objasni.

3 Nakon rođenja Kraljevstva izbio je rat na nebu, a Sotona je bio zbačen na Zemlju. (Pročitaj Otkrivenje  12:7-10, 12.) I na Zemlji je izbio rat, koji je nepokolebljivost Božjih slugu stavio na kušnju. Oni su čvrsto odlučili ići Isusovim stopama i nisu željeli biti dio svijeta. No u početku nisu bili posve svjesni na koje sve žrtve moraju biti spremni da bi doista ostali neutralni u svim političkim zbivanjima.

4 Naprimjer, u 6. svesku knjige Svanuće Tisućugodišnje vladavine, * koji je objavljen 1904, kršćane se potaknulo da izbjegavaju sudjelovati u ratu. No ako bi kršćanin dobio poziv za vojsku, stajalo je u istoj knjizi, trebao bi tražiti da dobije neku dužnost koja ne uključuje borbu. Ako bi ipak bio poslan na bojište, trebao bi poduzeti sve što je u njegovoj moći da nikoga ne ubije. Opisujući kakva je situacija tada vladala, Herbert Senior iz Velike Britanije, koji se krstio 1905, rekao je: “Braća su bila jako zbunjena. Nisu bili sigurni je li ispravno stupiti u vojsku i izvršavati samo poslove koji nisu povezani s borbom.”

5. Kako je Stražarska kula od 1. rujna 1915. donekle razjasnila pitanje neutralnosti?

5 Stražarska kula od 1. rujna 1915. pomogla je braći da nešto jasnije razumiju pitanje neutralnosti. Osvrćući se na ono što je pisalo u Studijama o Svetom pismu u vezi s vojnim dužnostima koje ne uključuju borbu, članak je naveo: “Pitamo se ne bismo li time ipak pogazili kršćanska načela.” No što ako kršćaninu prijeti strijeljanje jer ne želi nositi uniformu i ići u vojsku? U članku je dalje stajalo: “Što je gore, poginuti zbog vjernosti i poslušnosti Knezu Mira ili poginuti pod barjakom zemaljskih kraljeva kojima naizgled pružamo podršku i zbog kojih, barem u očima drugih, gazimo učenja svoga Nebeskog Kralja? Moramo li birati između te dvije smrti, radije ćemo izabrati onu prvu — radije ćemo umrijeti zato što smo vjerni svom Nebeskom Kralju.” Ipak, nakon tih vrlo snažnih riječi u zaključku je pisalo: “Mi nikoga ne želimo prisiljavati da tako postupi. Samo vas potičemo da o tome ozbiljno razmislite.”

6. Što si naučio iz iskustva brata Herberta Seniora?

6 Neka braća jasno su razumjela pitanje neutralnosti i bila su spremna suočiti se sa svim posljedicama koje ono za sobom povlači. Brat Herbert Senior, kojeg smo ranije citirali, rekao je: “Istovarivati municiju iz broda ili puniti njome pušku i pucati za mene je u načelu bila ista stvar” (Luka 16:10). Budući da je zbog prigovora savjesti odbio ići u vojsku, brat Senior bio je poslan u zatvor. On i još četvorica braće našli su se u grupi od 16 muškaraca različitih vjeroispovijedi koji su zbog savjesti odbili vojnu službu. Kako su dio svoje kazne služili u britanskom zatvoru Richmondu, kasnije su postali poznati kao Šesnaestorica  iz Richmonda. Nakon nekog vremena Herbert i drugi zatvorenici potajno su bili prebačeni u Francusku, na prve linije bojišnice. Ondje su bili osuđeni na strijeljanje. Izvedeni su pred streljački vod, ali na koncu ipak nisu pogubljeni. Umjesto toga njihova je kazna preinačena na deset godina zatvora.

“Shvatio sam da Božji sluge moraju biti u miru sa svim ljudima, čak i kad njihovoj zemlji prijeti rat” Simon Kraker (vidi 7. odlomak)

7. Što je Božji narod jasnije razumio na početku Drugog svjetskog rata?

7 Kad je počeo Drugi svjetski rat, Jehovin je narod već puno jasnije razumio što znači biti neutralan i postupati poput Isusa (Mat. 26:51-53; Ivan 17:14-16; 1. Petr. 2:21). Naprimjer, u Stražarskoj kuli od 1. studenoga 1939. (na hrvatskom 1940) izašao je izuzetno značajan članak s naslovom “Neutralnost”, u kojem je pisalo: “Narod koji je u savezu s Jehovom mora biti strogo neutralan u sukobima ovog svijeta.” U vezi s tim člankom Simon Kraker, koji je kasnije služio u našem glavnom sjedištu u Brooklynu, rekao je: “Shvatio sam da Božji sluge moraju biti u miru sa svim ljudima, čak i kad njihovoj zemlji prijeti rat.” Ta duhovna hrana stigla je u pravo vrijeme i pomogla Božjem narodu da se pripremi za strahovit napad koji je njihovu odanost Kraljevstvu iskušao do krajnjih granica.

 Zastrašujuća “rijeka” protivljenja

8, 9. Kako se ispunilo proročanstvo apostola Ivana?

8 Apostol Ivan prorekao je da će nakon rođenja Kraljevstva 1914. zmaj, Sotona Đavo, pokušati uništiti podanike Božjeg Kraljevstva tako što će, simbolično govoreći, iz usta izbaciti rijeku. * (Pročitaj Otkrivenje 12:9, 15.) Kako se ispunilo to proročanstvo? Od 1920-ih Božji narod suočio se s bujicom protivljenja. Kao i mnoga druga braća u Sjevernoj Americi, brat Kraker je tijekom Drugog svjetskog rata zbog svoje odanosti Kraljevstvu završio u zatvoru. Zapravo, Jehovini svjedoci su tijekom tog rata sačinjavali više od dvije trećine kažnjenika koji su u Sjedinjenim Državama bili u zatvoru zbog prigovora savjesti.

9 Đavo i njegovi pristaše naumili su pod svaku cijenu slomiti vjeru svih podanika Kraljevstva. Diljem Afrike, Europe i Sjedinjenih Država braća su morala braniti svoje stavove pred sudovima i raznim komisijama. Zbog njihove nepokolebljive odluke da ostanu neutralni, pripadnici vlasti su ih zatvarali, zlostavljali i sakatili. U Njemačkoj su se našli pod izrazito teškim pritiskom jer nisu željeli izgovarati pozdrav: “Heil Hitler!” niti na bilo koji način sudjelovati u ratu. Procjenjuje se da je oko 6 000 Jehovinih svjedoka bilo poslano u nacističke logore, a više od 1 600 njih, bilo iz Njemačke bilo iz drugih zemalja, na okrutan način izgubilo je život. Unatoč tome Đavo nije uspio nanijeti trajnu štetu Božjem narodu (Mar. 8:34, 35).

“Zemlja” guta “rijeku”

10. Što predočava “zemlja” i kako ona pomaže Božjem narodu?

10 Proročanstvo koje je zapisao apostol Ivan otkrilo je da će “zemlja” — razumniji pojedinci ili grupe koji u Sotoninom poretku imaju određeni utjecaj — progutati “rijeku” progonstva, odnosno priteći u pomoć Božjem narodu. Kako se taj dio proročanstva ispunio? U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata “zemlja” je često stajala na stranu vjernih podanika Mesijanskog Kraljevstva. (Pročitaj Otkrivenje 12:16.) Naprimjer, različiti ugledni sudovi zaštitili su pravo Jehovinih svjedoka da odbiju služiti vojsku i sudjelovati u nacionalističkim ceremonijama. Spomenimo najprije neke značajne pravne pobjede povezane sa služenjem vojske, koje smo izborili zahvaljujući Jehovinoj podršci (Psal. 68:20).

11, 12. S kojim su se problemom suočili brat Sicurella i brat Tlimenos i kakav je bio ishod njihovih parnica?

11 Sjedinjene Države. Anthony Sicurella odrastao je u obitelji Jehovinih svjedoka, a krstio se sa 15 godina. Kad je navršio 21 godinu, javio se komisiji za novačenje i deklarirao kao vjerski službenik. Dvije godine nakon toga, 1950, uložio je prigovor savjesti na služenje vojske te je zatražio  da mu se sukladno tome promijeni status u vojnoj evidenciji. Iako u izvještaju FBI-a nije stajalo ništa negativno o bratu Sicurelli, Ministarstvo pravosuđa ipak je odbilo njegov zahtjev. Na koncu je slučaj dospio na Vrhovni sud SAD-a, koji je presudio u korist brata Sicurelle poništivši presudu nižeg suda. Ova presuda postavila je presedan za sve američke građane koji također zbog savjesti nisu željeli ići u vojsku.

12 Grčka. Godine 1983. brat Iakovos Tlimenos odbio je nositi vojnu uniformu, pa je bio optužen za neposluh i osuđen na zatvorsku kaznu. Nakon što je bio pušten iz zatvora, javio se na natječaj za posao računovođe, no njegova je molba bila odbijena jer je imao kriminalni dosje. Nakon što se žalio grčkim sudovima i izgubio sve parnice, odlučio je uložiti žalbu Europskom sudu za ljudska prava. Godine 2000. Veliko vijeće tog suda, koje se sastoji od 17 sudaca, presudilo je u njegovu korist, čime je postavilo presedan temeljem kojeg se diskriminaciji konačno stalo na kraj. Prije te odluke više od 3 500 braće u Grčkoj imalo je dosje jer su zbog neutralnosti bili u zatvoru. Nakon ove povoljne presude Grčka je donijela zakon koji je oslobodio braću svih optužbi. Osim toga, prilikom revizije grčkog Ustava potvrđen je zakon koji je usvojen nekoliko godina ranije i koji svim državljanima omogućava obavljanje alternativne, civilne službe.

“Prije nego što sam ušao u sudnicu, usrdno sam se pomolio Jehovi i istog trena osjetio mir” Ivajlo Stefanov (vidi 13. odlomak)

13, 14. Čemu nas uče iskustva Ivajla Stefanova i Vahana Bajatjana?

13 Bugarska. Godine 1994. brat Ivajlo Stefanov u dobi od 19 godina dobio je poziv za vojsku. On je odbio služiti vojni rok, ali i obavljati civilne poslove u nadležnosti vojske. Bio je osuđen na 18 mjeseci zatvora, ali je podnio žalbu, pozivajući se na svoje pravo da uloži prigovor savjesti. Na koncu je njegov slučaj završio na Europskom sudu za ljudska prava. Međutim, 2001. godine, prije nego što je suđenje započelo, postignuta je izvansudska nagodba. Bugarska je vlada dala pomilovanje bratu Stefanovu, ali i svim ostalim građanima koji su željeli izvršavati civilnu službu. *

14 Armenija. Vahan Bajatjan postao je 2001. vojni obveznik. * On je tražio da ga se zbog prigovora savjesti oslobodi služenja vojske, ali svi armenski sudovi odbacili su njegov zahtjev. U rujnu 2002. počeo je služiti dvoipolgodišnju kaznu, no nakon nešto više od deset mjeseci bio je pušten iz zatvora. Za to je vrijeme uložio žalbu Europskom sudu za ljudska prava, koji je pristao razmotriti njegov slučaj. Međutim, 27. listopada 2009. i tu je parnicu izgubio. Negativna presuda bila je težak udarac za braću u Armeniji koja su zbog neutralnosti morala ići u zatvor. A onda je  njegov slučaj razmotrilo Veliko vijeće Europskog suda te je 7. srpnja 2011. presudilo u njegovu korist. Prvi put u svojoj povijesti taj je sud ustvrdio da pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere štiti i one koji zbog svojih vjerskih uvjerenja ulažu prigovor savjesti i odbijaju služenje vojske. Tom su presudom zajamčena prava ne samo Jehovinih svjedoka već i stotina milijuna ljudi koji žive u zemljama članicama Vijeća Europe. *

Braća u Armeniji puštena su iz zatvora nakon što je Europski sud donio presudu u njihovu korist

Domoljubne ceremonije

15. Zašto Jehovin narod ne želi sudjelovati u domoljubnim ceremonijama?

15 Osim što ne žele služiti vojsku, Jehovini sluge svoju odanost Mesijanskom Kraljevstvu iskazuju i tako što s poštovanjem odbijaju sudjelovati u domoljubnim ceremonijama. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata nacionalizam je u cijelom svijetu sve više uzimao maha. U mnogim zemljama od građana se zahtijevalo da se polaganjem prisege, pjevanjem himne ili pozdravljanjem zastave zavjetuju na  vjernost domovini. Ali pravi kršćani odanost iskazuju isključivo Jehovi (2. Mojs. 20:4, 5). Zbog toga su mnoga naša braća bila žrtve nesmiljenih napada. No Jehova se preko Krista ponovno poslužio “zemljom” da bi pomogao svojim slugama. Da bismo vidjeli kako je to činio, razmotrimo još nekoliko značajnih pravnih pobjeda (Psal. 3:8).

16, 17. S čime su se suočili Lillian i William Gobitas i što učimo iz njihovog primjera?

16 Sjedinjene Države. Godine 1940. američki Vrhovni sud glasanjem je u omjeru 8 naprema 1 presudio protiv Jehovinih svjedoka u slučaju Školski okrug Minersville protiv Gobitisa. Dvanaestogodišnja Lillian Gobitas * i njen desetogodišnji brat, William, čvrsto su odlučili ostati vjerni Jehovi pa su odbili pozdraviti zastavu i položiti prisegu. Zbog toga su bili izbačeni iz škole. Kad je njihov slučaj dospio na Vrhovni sud, on je zaključio da su mjere koje je škola poduzela u skladu s Ustavom jer su bile u interesu “nacionalnog jedinstva”. Ta je odluka pokrenula val progonstva. I brojna druga djeca Jehovinih svjedoka bila su izbačena iz škole, mnoga braća dobila su otkaz, a velik broj njih doživio je nasilne napade svjetine. U jednoj knjizi koja govori o vjerskim slobodama u Americi stajalo je da je “progon Jehovinih svjedoka u razdoblju od 1941. do 1943. bila najveća erupcija vjerske netrpeljivosti u 20. stoljeću u Americi” (The Lustre of Our Country).

17 No Božji neprijatelji nisu dugo uživali u svojoj pobjedi. Godine 1943. na Vrhovnom sudu vodila se slična parnica kao u slučaju obitelji Gobitas, pod nazivom Ministarstvo prosvjete Zapadne Virginije protiv Barnettea. Ovog puta donesena je presuda u korist Jehovinih svjedoka. Bilo je to prvi put u povijesti SAD-a da je Vrhovni sud u tako kratkom razdoblju poništio vlastitu presudu. Nakon toga otvoreni progon Jehovinih svjedoka znatno se smanjio. Taj je sudski proces koristio svim građanima Sjedinjenih Država jer je dodatno zaštitio njihova prava.

18, 19. Što je Pablu Barrosu pomoglo da ostane nepokolebljiv i kako se svi Jehovini sluge mogu ugledati na njega?

18 Argentina. Osmogodišnji Pablo i sedmogodišnji Hugo Barros bili su 1976. izbačeni iz škole, jer nisu željeli sudjelovati u ceremoniji podizanja zastave. Jednom prilikom ravnateljica škole gurnula je Pabla i udarila ga po glavi. Prisilila je oba dječaka da nakon nastave još sat vremena ostanu u školi i pokušavala ih natjerati da sudjeluju u domoljubnim ceremonijama. Prisjećajući se tog nemilog događaja, Pablo je rekao: “Bez Jehovine pomoći ne bih uspio ostati vjeran i izdržati taj pritisak.”

19 Njihov je slučaj dospio na sud, no on je podržao odluku da Pablo i Hugo budu isključeni iz škole. Međutim,  kad je Vrhovni sud Argentine razmotrio taj slučaj, 1979. poništio je odluku nižeg suda uz sljedeće obrazloženje: “Izrečena kazna [isključenje] kosi se s ustavnim pravom na obrazovanje (Članak 14) i dužnošću države da svakome osigura osnovno školovanje (Članak 5).” Ta je pobjeda bila velika pomoć za otprilike 1 000 djece Jehovinih svjedoka. Neki su zahvaljujući tome izbjegli izbacivanje iz škole, a drugi su se, poput Pabla i Huga, mogli ponovno vratiti u školske klupe.

Mnogi mladi Jehovini svjedoci ostali su vjerni u kušnjama

20, 21. Kako je iskustvo Roela i Emily ojačalo tvoju vjeru?

20 Filipini. Devetogodišnji Roel Embralinag * i njegova desetogodišnja sestra, Emily, kao i oko 65 druge djece Jehovinih svjedoka, bili su 1990. izbačeni iz škole jer nisu željeli pozdraviti zastavu. Njihov otac, Leonardo, pokušavao je razgovarati sa školskom upravom ne bi li promijenila odluku, ali bezuspješno. Kako se situacija sve više zaoštravala, Leonardo je uložio žalbu Vrhovnom sudu. Obitelj nije  imala novca, a niti odvjetnika koji bi ih zastupao, pa su se usrdno molili Jehovi za vodstvo. Cijelo to vrijeme djeca su trpjela ruganje i ismijavanje. Budući da se nije nimalo razumio u pravo, Leonardo je mislio da nema nikakve šanse za pobjedu u toj parnici.

21 Međutim, njihov je slučaj na koncu preuzeo brat Felino Ganal. On je ranije radio za jednu od najuglednijih odvjetničkih tvrtki u zemlji, no dao je otkaz i postao Jehovin svjedok. Kad je Vrhovni sud razmotrio slučaj, jednoglasno je presudio u korist Jehovinih svjedoka i poništio odluke o izbacivanju iz škole. Pokušaji Božjih neprijatelja da slome odanost njegovog naroda ponovno su se izjalovili.

Neutralnost vodi do jedinstva

22, 23. (a) Kako smo uspjeli izvojevati toliko značajnih pravnih pobjeda? (b) Što naše miroljubivo bratstvo nepobitno dokazuje?

22 Kako je Jehovin narod uspio izvojevati toliko značajnih pravnih pobjeda? Mi nemamo nikakvu političku moć. Ipak, u mnogim zemljama nepristrani suci zaštitili su nas od agresivnih i nepopustljivih neprijatelja, a svojim su odlukama ujedno postavili presedane u ustavnom pravu. Sasvim sigurno, za sve te pobjede zaslužan je naš Kralj, Isus Krist! (Pročitaj Otkrivenje 6:2.) Zašto se uopće upuštamo u takve pravne bitke? Mi ne želimo uvoditi reforme u pravni sustav, već naprosto izboriti se da bez zapreka služimo svom Kralju (Djela 4:29).

23 U ovom svijetu koji razdiru politički sukobi i duboko ukorijenjena mržnja Isus Krist pomaže svojim sljedbenicima da ostanu neutralni. Sotona je i nas svim silama pokušao razjediniti i nadvladati, ali nije u tome uspio. Kraljevstvo je sakupilo milijune ljudi koji se ne žele više “učiti ratu”. Već samo postojanje našeg međunarodnog bratstva u kojem vladaju mir i jedinstvo doista je pravo čudo. Ono je nepobitan dokaz da Božje Kraljevstvo vlada! (Iza. 2:4).

^ odl. 4 Taj je svezak poznat i pod nazivom Novo stvorenje. Knjiga Svanuće Tisućugodišnje vladavine kasnije je nazvana Studije o Svetom pismu.

^ odl. 8 Podrobnije objašnjenje ovog proročanstva možeš pronaći u 27. poglavlju knjige Otkrivenje — blizu je njegov veličanstveni vrhunac!, stranice 184-186.

^ odl. 13 Bugarska se vlada tom nagodbom obavezala i da će svima koji zbog prigovora savjesti ne žele služiti vojsku omogućiti alternativnu službu u nadležnosti civilne vlasti.

^ odl. 14 Detaljniji izvještaj o ovom slučaju možeš pročitati u Stražarskoj kuli od 1. studenoga 2012, stranice 29-31.

^ odl. 14 Tijekom 20 godina armenska vlast zatvorila je više od 450 mladih Jehovinih svjedoka. U studenome 2013. puštena su i posljednja braća koja su služila zatvorsku kaznu.

^ odl. 16 Prezime je pogrešno napisano u sudskim spisima.

^ odl. 20 U sudskim spisima njihovo je prezime pogrešno napisano kao Ebralinag.