Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

“Održite se u ljubavi Božjoj”

 DODATAK

Rješavanje poslovnih sporova

Rješavanje poslovnih sporova

U 1. Korinćanima 6:1-8 apostol Pavao govorio je o sudskim tužbama među sukršćanima. Bio je duboko razočaran zbog toga što su se neki kršćani u Korintu “usuđivali ići na sud pred nepravedne” (redak 1). Naveo je snažne razloge zašto kršćani ne bi trebali tužiti jedni druge na sudu, nego rješavati svoje sporove unutar skupštine. Razmotrimo neke razloge koji stoje iza tog nadahnutog savjeta, a potom ćemo spomenuti neke situacije u kojima se on ne mora nužno primjenjivati.

Ako dođe do poslovnog spora između nas i nekog suvjernika, trebali bismo prije svega nastojati riješiti problem onako kako nam to Jehova savjetuje, a ne na neki svoj način (Mudre izreke 14:12). Kako je i sam Isus rekao, nesuglasicu je najbolje riješiti odmah, prije nego ona preraste u ozbiljniji problem (Matej 5:23-26). Nažalost, neki su kršćani u silnoj želji da dokažu tko je u krivu otišli predaleko, pa su čak takve sporove dali na sud. Pavao je rekao: “Krajnje je porazno za vas što se parničite među sobom.” Zašto? Prvenstveno zbog toga što se takve parnice mogu loše odraziti na dobar glas skupštine i na Boga kojega obožavamo. Zato trebamo ozbiljno razmisliti o Pavlovom pitanju: “Zašto radije ne pretrpite nepravdu?” (redak 7).

Osim toga, Pavao je spomenuo da je Bog poduzeo potrebne korake kako bi se mnogi sporovi mogli na dobar način riješiti unutar skupštine. Kršćanski starješine dobro poznaju biblijska učenja, što ih čini mudrima, i zato je Pavao rekao da “mogu suditi među svojom braćom” kad se radi o “onome što se tiče ovoga života” (reci 3-5). Isus je rekao da se razmirice uzrokovane ozbiljnim grijesima, kao što je kleveta ili prijevara, trebaju riješiti u tri koraka: (1) osobe uključene u spor trebaju pokušati nasamo riješiti problem; (2) ukoliko prvi korak ne urodi plodom, treba  uključiti jednog ili dva svjedoka; (3) ukoliko niti taj korak ne donese željene rezultate, spor treba iznijeti pred starješine koji zastupaju skupštinu (Matej 18:15-17).

Naravno, starješine najčešće nisu odvjetnici niti poslovni stručnjaci, no oni i nisu tu da daju stručne savjete. Njihova uloga nije određivati uvjete poslovnog sporazuma po kojima će se riješiti spor među braćom. Umjesto toga, oni nastoje pomoći svim stranama u sporu da primijene biblijska načela i da pronađu prijateljsko rješenje. U složenim slučajevima mogu se savjetovati s pokrajinskim nadglednikom ili podružnicom Jehovinih svjedoka. Međutim, postoje situacije u kojima se ne mora nužno primijeniti Pavlov savjet. Navedimo neke.

U nekim slučajevima sudska je tužba samo formalnost odnosno zakonski preduvjet neophodan da se dođe do nesebičnog i miroljubivog cilja. Naprimjer, sudska tužba može biti jedini način da se dobije razvod, djecu na čuvanje i odgoj, alimentacija, naknada od osiguranja, uvrštenje među vjerovnike nakon objave stečaja ili da se provede ostavinski postupak. Ima slučajeva u kojima brat može biti prisiljen podnijeti protutužbu kako bi se zaštitio od tužbe. *

Ako se takve sudske tužbe ne pokreću u svađi, njima se možda neće kršiti načelo na kojem se temelji Pavlov nadahnuti savjet. * Ipak, kršćanima bi važnije od svega trebalo biti posvećenje Jehovinog imena te mir i jedinstvo skupštine. Kristove sljedbenike prvenstveno se prepoznaje po ljubavi, a ljubav “ne gleda svoju korist” (1. Korinćanima 13:4, 5; Ivan 13:34, 35).

^ odl. 2 Moglo bi se dogoditi da neki kršćanin počini težak zločin nad drugim kršćaninom — kao što je silovanje, fizički napad, ubojstvo ili velika krađa. U takvim slučajevima, koji su vrlo rijetki, nije nekršćanski prijaviti to vlastima, čak i ako bi to moglo povući za sobom sudsku tužbu ili kazneni postupak.

^ odl. 3 Više o toj temi možeš pročitati u Stražarskoj kuli od 15. ožujka 1997, stranice 17-22, i od 15. listopada 1991, stranice 25-28.