Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Godišnjak Jehovinih svjedoka – 2017

Macao

 PROPOVIJEDANJE I POUČAVANJE DILJEM SVIJETA

Azija

Azija
  • BROJ ZEMALJA 49

  • BROJ STANOVNIKA 4 464 374 770

  • BROJ OBJAVITELJA 728 989

  • BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA 771 272

Jedan razgovor, mnogo biblijskih tečajeva

Jonathan, koji živi na Filipinima, sjedio je u bolničkoj čekaonici kad mu se obratila službenica na recepciji. Primijetila je da je lijepo i uredno odjeven, pa ga je upitala je li zastupnik nekog osiguravajućeg društva. Jonathan je toj službenici, koja se zvala Laila, objasnio da je Jehovin svjedok i da je došao pomoći jednom suvjerniku koji  ima zdravstvenih problema. To je na nju ostavilo dubok dojam. Rekla mu je da je njen otac, koji je nedavno umro, redovito čitao Stražarsku kulu. Kako bi je utješio, Jonathan joj je pročitao Ivana 5:28, 29 i dao joj traktat Ima li nade za naše mrtve?

Filipini: Jonathan svjedoči službenici na bolničkoj recepciji

Prilikom sljedećih dolazaka u bolnicu donio joj je još nekoliko publikacija te ju je povezao s jednom sestrom, koja je s njom započela biblijski tečaj. Uskoro su  počeli proučavati i Lailin muž, a potom i njena sestra i majka, koje žive s njima.

Jednog dana Lailu je njena susjeda Rose upitala kako to da često ima toliko gostiju. Laila joj je objasnila da proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima. Zahvaljujući tome i Rose je počela proučavati. Kad je otišla u svoj rodni kraj u posjet svojoj sestri Abigail, Rose joj je s oduševljenjem ispričala što sve uči iz Biblije. Abigail je željela saznati više o tome, pa je zatražila biblijski tečaj. I Roseina majka počela je proučavati Bibliju.

Rose i Abigail krstile su se prošle godine, a njihova majka sada redovito dolazi na sastanke. Laila se nedavno krstila na regionalnom kongresu, a u međuvremenu se krstila i njena majka. Neki članovi Lailine obitelji nastavili su proučavati Bibliju. A sve je počelo tako što je brat svjedočio službenici na bolničkoj recepciji!

Propovijedanje gluhima uz pomoć moderne tehnologije

Na Šri Lanki sve se više propovijeda na znakovnom jeziku. Godine 2015. braća su imala manje od 80 adresa gluhih osoba, koje su bile zapisane na papirićima. U međuvremenu je osnovana prva skupština na šrilanškom znakovnom jeziku. Osim toga, braća su sastavila računalnu bazu podataka s oko 420 imena gluhih osoba, njihovim adresama i GPS koordinatama. Objavitelji su stupili u kontakt s oko 80 posto njih, bilo osobno bilo putem videoveze ili SMS poruka. Jedan bračni par misionara rekao je: “Sada gluhi objavitelji mogu dobiti područje za propovijedanje, a ranije su posjećivali samo gluhe koje su poznavali.”

 Bio im je zahvalan na trudu

U Mongoliji je u većim gradovima organizirano svjedočenje na javnim mjestima. Braća sudjeluju u tom vidu službe čak i kad temperatura padne na 30 Celzijevih stupnjeva ispod nule. Jedan državni službenik koji je uzeo neke publikacije s našeg stalka napisao je braći pisamce kako bi im zahvalio. U njemu je stajalo: “Ja sam budist, ali istražujem i druge religije jer smatram da je dobro biti otvorena uma, a ne držati se svojih vjerovanja pod svaku cijenu. Pročitao sam neke vaše publikacije, pa sam odlučio napisati vam pismo kako bih vam prenio svoje dojmove. Očito ste uložili puno vremena i truda kako biste ljudima dali praktične i korisne informacije. Čitajući vašu literaturu, uvidio sam da je Biblija knjiga koju svatko treba pročitati. U njoj je zapisana istina i ona ljudima pruža pravo životno vodstvo. Želim zahvaliti svima onima koji marljivo prevode tu literaturu na mongolski. Zahvaljujem i onima koji je nude drugima u svim vremenskim uvjetima, i kad prži sunce i kad je ciča zima.”

Mongolija: Objavitelji svjedoče pomoću stalka iako je hladno

Bog je uslišio njegovu molitvu

Brett, pionir koji služi u Hong Kongu, prišao je jednom čovjeku koji je imao blizu 30 godina i ponudio mu traktat Što je najvažnije za sretan obiteljski život? Kad je vidio traktat, čovjek je zaplakao. Rekao je Brettu da je odrastao u istini, ali je sa 16 godina pobjegao od kuće. Narednih pet godina živio je na ulici i postao ovisnik o drogi, a onda mu je pomogla jedna humanitarna organizacija.

 Ispričao je da se upravo tog jutra pomolio Bogu: “Ako je religija u kojoj sam odrastao ispravna, molim te, daj mi danas neki znak.” Zaključio je da mu je molitva uslišena. Otišao je s Brettom u obližnji kafić, gdje su zajedno razmotrili neke misli iz brošure Vrati se Jehovi. Te se večeri morao vratiti u Francusku, pa su on i Brett izmijenili brojeve mobitela. Kasnije mu je napisao: “Dragi moj brate, Jehova mi je uslišio molitve. U nedjelju idem na sastanak u obližnju dvoranu.” Stupio je u kontakt s Jehovinim svjedocima u Francuskoj i počeo proučavati Bibliju te ići na sastanke.