Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Godišnjak Jehovinih svjedoka – 2016

Brazil: Valdira proučava Bibliju preko mobitela uz svjetlo svijeće

 PROPOVIJEDANJE I POUČAVANJE DILJEM SVIJETA

Sjeverna, Srednja i Južna Amerika

Sjeverna, Srednja i Južna Amerika
  • BROJ ZEMALJA 57

  • BROJ STANOVNIKA 982 501 976

  • BROJ OBJAVITELJA 4 102 272

  • BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA 4 345 532

Biblijski tečaj uz svjetlo svijeće

Dvoje specijalnih pionira koji služe u jednom zabačenom dijelu Brazila saznalo je da u tom području živi žena po imenu Valdira, koja je 13 godina ranije bila proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima. Ti su supružnici željeli pronaći Valdiru, pa su krenuli na put kako bi došli do nje. Putovali su prašnjavom neasfaltiranom cestom, a nekoliko su se puta izložili velikoj opasnosti kad su morali prelaziti rijeku. Kad su upoznali  Valdiru, ona im je rekla da bi jako voljela ponovno proučavati Bibliju. No budući da živi u zabačenom kraju, pioniri je nisu mogli redovito posjećivati, pa su joj predložili da se čuju putem mobitela i tako nastave proučavati s njom. Ali problem je bio u tome što Valdira često nije imala signala na mobitelu. Jedino mjesto na kojem je signal bio dovoljno jak bilo je neko polje kraj šume do kojeg je trebala dugo pješačiti. Osim toga, mogla je proučavati samo nakon devet sati navečer. Stoga je ta mlada žena po noći odlazila u polje da bi se čula s Jehovinim svjedocima. Sama samcata sjedila je pod vedrim nebom te uz svjetlo svijeće proučavala Bibliju s njima. Bio je to uistinu nesvakidašnji prizor!

Valdira svaku nedjelju prati sastanke preko mobitela. Uzme Bibliju, Stražarsku kulu i pjesmaricu te se zaputi u polje kako bi slušala sastanak. Kad pada kiša, sa sobom ponese i kišobran.

U ožujku je Valdira prešla gotovo stotinu kilometara kako bi prisustvovala posebnom sastanku na kojem je bilo objavljeno da je izdan revidirani prijevod Biblije Novi svijet na portugalskom. Bila je oduševljena kad je dobila svoj primjerak novog prijevoda Biblije. Kad su je braća pohvalila za sav trud koji ulaže kako bi proučavala Bibliju, ona je skromno rekla: “Ma to uopće nije tako teško.”

“Znao sam da ćete jednog dana doći”

U Kolumbiji žive pripadnici indijanskog plemena Yukpa. Specijalni pionir Frank namjeravao je ići propovijedati u jedno njihovo selo, no ljudi su mu kazali da se čuva seoskog poglavice, Johna Jairoa. Taj je čovjek otjerao nekoliko skupina evangelika koji su željeli propovijedati u njegovom selu. Kad je saznao da jedan evangelički svećenik ubire desetinu od seljana, toliko se razljutio da je uzeo pušku i počeo pucati u zrak. Svećenik je pobjegao glavom bez obzira.

Kolumbija: Specijalni pionir Frank vodi biblijski tečaj sa skupinom ljudi iz plemena Yukpa

 Frank se prisjeća: “Kad smo stigli u selo, prva osoba kojoj smo svjedočili bila je kći tog seoskog poglavice. Pokazali smo joj knjigu Što Biblija doista uči? i ona je odmah rekla: ‘To je religija kojoj želim pripadati!’ Zatim je otrčala ocu kako bi mu rekla tko je došao u selo. Poglavica nas je odmah pozvao k sebi. Otišli smo k njemu, ne znajući što nas čeka. No prije nego što smo izustili ijednu riječ, poglavica je rekao: ‘Znam da vi naučavate istinu o Bogu. Prije osam godina, kad sam bio u gradu Becerrilu, na otpadu sam pronašao istu knjigu kakvu ste dali mojoj kćeri. Pročitao sam je od korica do korica i otad čekam da dođete. Znao sam da ćete jednog dana doći. Želim da poučite o Bibliji mene, moju obitelj i cijelo selo. Naša su vam vrata širom otvorena.’

Kad smo to čuli, suze su nam navrle na oči. Svi seljani okupili su se kako bi čuli dobru vijest, a poglavica im je  prevodio ono što smo govorili. Kad smo odlazili, posudio nam je magare kako bismo na njega natovarili svoju prtljagu. Trenutno vodimo 47 biblijskih tečajeva sa 120 pripadnika plemena Yukpa koji žive u raznim selima. Među njima su John Jairo i njegova kći.”

Progonitelj naše braće upoznao je istinu

José iz Ekvadora bio je jako pobožan katolik. On je napisao: “Nisam mogao smisliti Jehovine svjedoke. Mrzio sam ih iz dna duše i deset sam ih godina nemilice progonio. Huškao sam ljude da ih napadaju te sam ih i sam tukao, maltretirao i optuživao da kradu po kućama. Kad bi ih policajci uhitili, došao bih u postaju za njima i zahtijevao da ja osobno zaključam lokot na vratima njihove ćelije. Jednom sam s nekolicinom istomišljenika razbio automobil jednog  Jehovinog svjedoka. Jednom drugom prilikom uzeli smo motor nekog Jehovinog svjedoka i gurnuli ga u provaliju.

A onda sam 2010. obolio od svinjske gripe. Liječnik mi je rekao da ću se lakše oporaviti ako odem negdje na obalu, gdje je toplija klima. Tako sam napustio svoj dom visoko u Andama i preselio se na imanje jedne svoje rođakinje koje se nalazilo blizu mora. Morao sam se sam brinuti za kuću i imanje. Oko mene nije bilo žive duše. Čeznuo sam za tim da bilo s kim prozborim koju riječ. I što mislite, tko mi je došao u posjet? Jehovini svjedoci! A tko bi drugi? Počeo sam razgovarati s njima samo zato što sam bio usamljen. Zadivio sam se kad sam vidio kako se vješto služe Biblijom. Ponudili su mi biblijski tečaj, a ja sam ga prihvatio iz čiste znatiželje. Šest mjeseci nakon što sam počeo proučavati Bibliju, prvi sam put došao na njihov sastanak. Svi su me srdačno pozdravili i lijepo su razgovarali sa mnom. To me se toliko dojmilo da sam se zapitao: ‘Je li moguće da su ti ljudi pravi Božji sluge?’ Dobro sam duhovno napredovao i krstio sam se u travnju 2014.

Bilo mi je jako žao zbog toga što sam prije progonio Jehovine svjedoke. No Jehova mi je dao priliku da se barem donekle iskupim za svoje ponašanje. Na pokrajinskom sastanku koji je bio održan 4. listopada 2014. u intervjuu sam govorio o tome kako sam se prije protivio Jehovinim svjedocima. Govornik me potom upitao: ‘Kad bi ti se pružila prilika da se ispričaš nekome od onih koje si progonio, tko bi to bio?’ Odmah sam rekao da bih se najviše volio ispričati bratu koji se zove Edmundo, ali da ne znam kako ga pronaći. Nisam imao pojma da je pokrajinski nadglednik zamolio Edmunda da dođe iza pozornice i izađe kad ga pozove. Svim su se prisutnima oči ispunile suzama kad smo Edmundo i ja zagrlili jedan drugoga i počeli plakati.”

“Molim te, Jehova, neka me tvoji sluge pronađu”

Paragvaj: Sestre svjedoče ženi koja je tražila Jehovine svjedoke

Jedna skupina sestara propovijedala je u gradu Asunciónu,  u Paragvaju. Kad su obradile područje koje su dobile, bilo je već podne i sunce je nemilosrdno pržilo. No odlučile su otići i do nekoliko obližnjih kuća kako bi svjedočile i tim ljudima. Jedna je sestra rekla: “Možda se netko od njih baš sada moli.” Kad su dvije sestre došle do kuće koja se nalazila na uglu ulice, ondje ih je dočekala jedna mlada žena koja im se nasmiješila i upitala ih jesu li one Jehovini svjedoci. Kazala im je da se prije mjesec dana zbog posla doselila iz Bolivije te da je prije nego što je došla u Paragvaj proučavala Bibliju. Pitala je susjede gdje može pronaći Jehovine svjedoke, ali nitko joj to nije znao reći. Stoga se molila: “Molim te, Jehova, neka me tvoji sluge pronađu.” Tog istog dana k njoj su došle naše sestre i s njom započele biblijski tečaj.