Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Velika Britanija: Braća i sestre izražavaju srdačnu dobrodošlicu delegatima koji stižu na međunarodni kongres

 PROPOVIJEDANJE I POUČAVANJE DILJEM SVIJETA

Europa

Europa
  • BROJ ZEMALJA 47

  • BROJ STANOVNIKA 743 421 605

  • BROJ OBJAVITELJA 1 614 244

  • BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA 842 091

Zabuna dovela do biblijskog tečaja

Godine 2014. u Velikoj Britaniji bio je organiziran međunarodni kongres. Taj veliki skup koji je održan u Londonu bio je uistinu poseban događaj za delegate koji su doputovali iz raznih zemalja, a i za domaću braću i sestre. Andrew i Elizabeth odlučili su otići u jedan hotel u središtu Londona kako bi izrazili dobrodošlicu delegatima koji su ondje trebali odsjesti. Kad su došli u hotel,  na recepciji su ugledali jednu lijepo odjevenu ženu. Elizabeth je pomislila kako je to naša sestra, pa joj je prišla i srdačno je zagrlila. Vidjevši da se žena iznenadila, Elizabeth se brzo ispričala. Rekla joj je: “Oprostite mi, molim vas. Mislila sam da ste delegat.”

“Kakav delegat?” upitala ju je žena.

Elizabeth joj je prstom pokazala natpis kojim je bila izražena dobrodošlica Jehovinim svjedocima. Ugodno se iznenadila kad je žena rekla: “Pa to je baš lijepo! Znači, ja izgledam poput tih vaših delegata!”

To je dovelo do zanimljivog razgovora. Elizabeth je saznala da se ta žena zove Vivien, da je porijeklom iz Nigerije i da živi nedaleko od nje. Ponudila joj je biblijski tečaj, što je žena objeručke prihvatila. Kazala je kako bi voljela da i njena djeca proučavaju Bibliju. Andrew i Elizabeth posjetili su Vivien u njenom domu. Taj je put ona njih srdačno zagrlila. Njihov slučajan susret očigledno je ostavio dobar dojam na nju. Andrew i Elizabeth pokazali su joj knjigu Što Biblija uči, a ona im je nato rekla da već ima tu knjigu i da je redovito čita sa svoje četvero djece. Kad su joj rekli da pomoću te knjige može besplatno proučavati Bibliju, ona je oduševljeno rekla: “Zašto ne bismo odmah počeli?”

Rom ispričao kako je upoznao istinu

U studenome 2014. u Slovačkoj je osnovana prva skupština koja djeluje na romskom jeziku. Nedavno se na jednom pokrajinskom sastanku krstio 21 Rom. Svi su bili iz istog sela. U toj je skupštini na obilježavanju Kristove smrti bilo 495 prisutnih. Jedan novokršteni brat napisao je:

Slovačka: Dva brata svjedoče jednoj Romkinji

 “Ja sam Rom i živim u naselju Žehri. U kraju u kojem živim mnogi ljudi imaju predrasude prema nama Romima. Misle da smo prljavi te da lažemo i krademo. Kad sam jednom želio ući u crkvu, čovjek koji je stajao na ulazu rekao mi je da nemam ondje što tražiti i da je najbolje da odem. Sigurno vam je jasno da nakon takvih iskustava nisam imao dobro mišljenje o ljudima koji nisu Romi. A onda sam upoznao Jehovine svjedoke i oni su me pozvali da dođem na njihov sastanak. Otišao sam u dvoranu, iako sam mislio da će me oni razočarati kao i svi drugi ljudi. No jako sam se iznenadio kad mi je na ulazu jedan čovjek koji nije Rom srdačno pružio ruku i izrazio dobrodošlicu. Nisam se uopće mogao koncentrirati na javno predavanje. Stalno sam razmišljao: ‘Zar je moguće da su svi tako ljubazni prema meni?’

Te noći nisam oka sklopio jer sam neprestano razmišljao o onome što sam doživio. Stoga sam odlučio ponovno otići na sastanak da vidim jesu li ti ljudi slučajno samo taj put bili ljubazni prema meni. No kad sam došao u dvoranu, dočekali su me još ljepše nego prvi put. Ophodili su se sa mnom kao da sam im stari prijatelj. Otad sam redovito dolazio na sastanke, a na koncu sam se i krstio. Oni su i dalje jako dobri prema meni. Osjećam da me moji suvjernici uistinu cijene i vole. Ponekad me pozovu k sebi te mi ponude bolje jelo nego što ga oni sami inače jedu. Želim zauvijek pripadati ovoj organizaciji i u svu vječnost služiti Jehovi Bogu.”

Jehova joj je dao hrabrosti da svjedoči u autobusu

Naša sestra Ajsel jednom je prilikom putovala autobusom iz Gänce u Baku, glavni grad Azerbajdžana. Željela je s nekim od putnika razgovarati o Bibliji, pa se u vezi s tim pomolila Jehovi. Dok je išla prema svome sjedalu,  jedna ju je žena pozvala da sjedne pored nje. Ajsel je počela s njom razgovarati, a onda je taktično preusmjerila razgovor na Bibliju. Žena joj je kazala da voli Isusa i da bi htjela saznati nešto više o njemu. Na kraju putovanja razmijenile su brojeve telefona te su se dogovorile da se ponovno nađu. Žena je upitala našu sestru može li joj sljedeći put donijeti Bibliju.

Kad se Ajsel vratila u Gäncu, posjetila je tu ženu na njenom radnom mjestu. Ona joj je u razgovoru spomenula da ima “molitvenik” koji svaki dan čita. Ajsel se jako iznenadila kad je vidjela da je taj “molitvenik” zapravo brošurica Svakodnevno razmatranje Svetog pisma iz 2013. godine. S tom je ženom započela biblijski tečaj. Jako je zahvalna Jehovi što joj je dao hrabrosti da neformalno svjedoči.

Pismo iz zatvora

Iz Španjolske nam je stiglo pismo u kojem stoji:

“Prije svega, želio bih vam zahvaliti za sve što činite kako biste svim vrstama ljudi prenijeli dobru vijest iz Biblije.

Prvi sam put došao u kontakt s Jehovinim svjedocima prije 15 godina, kad sam živio u Tirani. U to sam vrijeme bio u nekoj bandi. Nas deset mladića tjeralo je ljudima strah u kosti. Nitko se nije usudio razgovarati s nama. Stoga me zadivila hrabrost jednog Jehovinog svjedoka koji nam je prišao unatoč tome što je vidio da smo naoružani. Bez imalo straha počeo nam je govoriti o Bibliji. To me se jako dojmilo.

Trenutno služim zatvorsku kaznu u Španjolskoj. Prije četiri godine u zatvor je došao jedan Jehovin svjedok. Ponudio mi je biblijski tečaj i ja sam ga odmah prihvatio. Otkako sam počeo proučavati, postao sam drugi čovjek.  Više nisam nasilan i ratoboran kao što sam nekad bio. Već godinama nisam učinio nikakav prijestup. Upoznao sam Jehovu i to je dalo smisao mom životu. Nastojim živjeti u miru sa svima oko sebe i više od godinu dana služim kao nekršteni objavitelj.

Iako sam u zatvoru već 12 godina, posljednje 4 godine osjećam radost i spokojstvo koje nikad prije nisam osjetio. Svaki dan kažem Jehovi koliko sam mu zahvalan za to.

Prije nekoliko tjedana gledao sam neke kratke filmove na stranici jw.org. Posebno me dirnula priča jednog brata koji je služio zatvorsku kaznu u SAD-u. Nisam baš neki emotivac, ali kad sam vidio kakve je sve promjene on napravio u svome životu, nisam mogao suspregnuti suze.

Neka vas Jehova i dalje blagoslivlja zbog toga što se trudite objaviti dobru vijest svim vrstama ljudi tako što prevodite biblijsku literaturu na mnoge jezike te što posjećujete i nas koji služimo zatvorske kazne.

Od srca vam hvala za sve što činite.”

 “Konačno osjećam duševni mir”

“Oduvijek sam mislila da mi je život nekako isprazan. Živjela sam od danas do sutra, bez ikakvog pravog cilja pred sobom. Trudila sam se pronaći duševni mir, ali to mi nikako nije polazilo za rukom”, ispričala je 68-godišnja Felicity, koja živi u Švedskoj. Budući da se nije mogla pomiriti s učenjima Katoličke crkve, počela je istraživati učenja drugih religija. Na koncu se ozbiljno počela baviti gatanjem i okultizmom.

No to joj nije pomoglo da pronađe pravi smisao života. Zapala je u tešku depresiju te je čak počela razmišljati o samoubojstvu. Ona kaže: “Dok su mi suze tekle niz lice, glasno sam zazivala Boga i molila ga da mi kaže što očekuje od mene. Dva tjedna nakon toga netko je lagano pokucao na moja vrata. Kad sam otvorila, ugledala sam nekog mladića sa širokim osmijehom na licu. Pitao me bih li voljela čuti poruku iz Božje Riječi. U sebi sam pomislila: ‘O, Bože, samo to ne! Zašto si mi poslao Jehovine svjedoke?’”

Iako je u prvi mah htjela zalupiti vrata, ipak je odlučila poslušati što joj taj mladić ima reći. Na kraju je počela proučavati Bibliju pomoću knjige Što Biblija uči. “To mi je pomoglo da počnem drugačije gledati na Bibliju”, kaže ona. Felicity se krstila 2014. na regionalnom kongresu u Švedskoj. Ona kaže: “Pronašla sam istinu za kojom sam tragala cijeloga života. Sada konačno osjećam duševni mir.”