Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Među Russellovim suradnicima bili su i revni putujući nadglednici

Prije stotinu godina – 1916.

Prije stotinu godina – 1916.

KAD je osvanula 1916, Prvi svjetski rat bjesnio je već više od godinu dana. Taj Veliki rat, kako su ga ljudi u to vrijeme nazivali, odnio je nebrojeno mnogo života na obje zaraćene strane.

U izdanju Stražarske kule od 1. siječnja 1916. stajalo je: “Strašan rat koji bjesni Europom potaknuo je mnoge ljude da više razmišljaju o Bogu i o tome što im donosi budućnost.” U istom je članku dalje pisalo: “Braćo, budimo zahvalni za sve što dobivamo od Boga i cijenimo to što mu možemo služiti. Nemojmo biti plašljivi, nego revno slavimo Boga i objavljujmo njegovu poruku.”

Godišnji citat za 1916. bile su riječi iz Rimljanima 4:20 koje su hrabrile braću da ostanu jaka u vjeri. Mnogi Istraživači Biblije svesrdno su se trudili sačuvati jaku vjeru, a Jehova ih je zbog toga bogato blagoslovio.

Putujući predstavnici Zajednice hrabre braću

Putujući predstavnici Zajednice, koji su bili preteče današnjih putujućih nadglednika, išli su od grada do grada kako bi ohrabrili Istraživače Biblije i pružili im duhovne pouke. Tako je  1916. godine najmanje 69 putujućih nadglednika prešlo gotovo milijun kilometara posjećujući svoju braću u vjeri.

Na jednom kongresu održanom u Norfolku, u američkoj saveznoj državi Virginiji, putujući nadglednik Walter Thorn iznio je govor u kojem je bitku koju vode pravi kršćani usporedio s borbom u Prvom svjetskom ratu. U govoru je kazao: “Prema nekim procjenama, u tom ratu sudjeluje 20 do 30 milijuna muškaraca. (...) No ljudi iz svijeta ne znaju da postoji još jedna skupina vojnika. To su Gospodinovi vojnici. Poput Gideonovih ratnika i oni se bore, ali ne koriste puške ni bilo kakvo slično oružje. Oni se bore za istinu i pravednost te biju dobru bitku vjere.”

Hrabro služe Bogu u teškim ratnim vremenima

U Francuskoj je više od milijun ljudi izgubilo život ili je bilo teško ranjeno u Prvoj bici na rijeci Sommei, jednoj od najkrvavijih bitaka Prvog svjetskog rata koja se vodila u drugoj polovini 1916. U drugim dijelovima Francuske revna su braća čak i u teškim ratnim uvjetima nastavila održavati sastanke i propovijedati dobru vijest. U Stražarskoj kuli od 15. siječnja 1916.  bilo je objavljeno pismo Josepha Lefèvrea, Istraživača Biblije koji je bio primoran pobjeći iz svoga rodnog grada Denaina kad ga je 1914. okupirala njemačka vojska. Bježao je prema jugu i stigao do Pariza. Ondje se povezao s jedinom skupštinom Istraživača Biblije koja je postojala u tom gradu. Iako je bio lošeg zdravlja, ubrzo je počeo voditi sve sastanke.

Kasnije mu se pridružio Théophile Lequime, koji je isto pobjegao iz Denaina. Brat Lequime najprije je bio otišao u grad Auchel. Ondje je počeo prevoditi članke iz Stražarske kule te ih je poštom slao braći u dijelove Francuske koji još nisu bili pod njemačkom okupacijom. No nakon nekog vremena bio je prisiljen otići iz grada jer je postao sumnjiv vojnim zapovjednicima. Brat Lefèvre jako se obradovao tome što je brat Lequime došao u Pariz. Smatrao je to odgovorom na svoje molitve.

Jehova je blagoslovio revnost te dvojice braće. Brat Lefèvre u jednom je izvještaju napisao: “Na naše sastanke sada dolazi otprilike 45 osoba. (...) Mnogi od njih uvjerili su se u to koliko je divno posvetiti svoj život služenju Bogu i jako brzo duhovno napreduju. Gotovo svi redovito dolaze na naš tjedni sastanak na kojem pričamo ohrabrujuća iskustva iz svog kršćanskog života i službe.”

Ostali su neutralni

Budući da se ratu nije nazirao kraj, mnoga naša braća suočila su se s pitanjem neutralnosti. U Velikoj Britaniji bio je donesen zakon prema kojem su svi muškarci u dobi od 18 do 40 godina morali ići u vojsku. No mnogi Istraživači Biblije ostali su neutralni i nisu htjeli ići u rat.

Jedan od njih bio je mladi brat Warden iz Škotske. U Stražarskoj kuli od 15. travnja 1916. bilo je objavljeno pismo njegovog oca, u kojem je stajalo: “Jedan moj sin navršio je 19 godina. Dosad je uvijek davao dobro svjedočanstvo za Gospodina i nije htio ići u vojsku. Ako dođe do toga da ga izvedu pred streljački vod zato što odbija služiti vojsku, uvjeren sam da će mu nebeski Otac milostivo pomoći da ostane nepokolebljiv i da čvrsto zastupa istinu i pravednost.”

 James Frederick Scott, mladi kolporter iz škotskoga grada Edinburgha, završio je na sudu zbog toga što se nije odazvao na poziv za novačenje. No nakon što je sudac saslušao sve dokaze, zaključio je da brat Scott “podliježe izuzeću od vojne službe”, pa ga je oslobodio optužbi.

Međutim, mnogi drugi nisu prošli tako dobro. Do rujna 1916. ukupno su 264 brata zatražila oslobođenje od vojne službe, ali samo je petorici molba bila uvažena. Među onima kojima je molba bila odbijena 23 su dobila zadatak da obavljaju civilne poslove u vojsci. Ostala braća bila su poslana da “obavljaju javne radove od državne važnosti, kao što je gradnja cesta i rad u kamenolomima”, pisalo je u Stražarskoj kuli od 15. listopada 1916. Neka od te braće bila su “kažnjavana na razne načine”.

Smrt Charlesa Tazea Russella

Brat Charles Taze Russell, koji je u to vrijeme predvodio Istraživače Biblije, uputio se 16. listopada 1916. na putovanje zapadnim dijelom Sjedinjenih Američkih Država kako bi po raznim mjestima držao govore. No nikad se nije vratio kući. Brat Russell umro je rano poslijepodne u utorak, 31. listopada, dok je vlakom putovao prema teksaškom gradu Pampi. Imao je 64 godine.

Mnoga braća nisu mogla ni zamisliti da bi itko drugi mogao predvoditi Istraživače Biblije umjesto brata Russella. U izdanju Stražarske kule od 1. prosinca 1916. bila je objavljena Russellova oporuka u kojoj je objasnio svoje želje u vezi s tim kako treba nastaviti s djelom koje je on godinama predvodio. No braća su se i dalje pitala: Tko će naslijediti brata Russella?

O tome se odlučivalo na godišnjem sastanku korporacije Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania, koji je održan početkom 1917. godine. Prisutni su jednoglasno donijeli odluku. No u narednim mjesecima postalo je očito da su sloga i jedinstvo koji su tom prilikom došli do izražaja bili kratka vijeka. Braća su se uskoro našla u teškim kušnjama.