Propovijedanje na sjeveru Kanade

Kako bi braća mogla svjedočiti svim ljudima na području koje je pod nadležnošću podružnice u Kanadi, film Zašto proučavati Bibliju? preveden je na osam jezika kojima govori starosjedilačko stanovništvo. Tijekom desetodnevne propovjedničke akcije koja je u listopadu 2014. organizirana u pokrajini Nunaviku braća su propovijedala u 14 tamošnjih naselja, u kojima živi preko 12 000 ljudi. U gotovo svakom domu pokazali su film na jeziku inuktitutu.

Šef uprave bio je zadivljen

U rujnu 2014. u Južnoj Koreji bio je organiziran međunarodni kongres Jehovinih svjedoka. Na velikom nogometnom stadionu Sangam u Seulu okupilo se preko 56 000 ljudi. Šef uprave stadiona pohvalio je Jehovine  svjedoke za uzorno vladanje i spremnost na suradnju. Kazao je: “Svi su se lijepo i pristojno ponašali. Oduševio sam se kad sam vidio kako su očistili stadion. Učinili su to bolje nego naše osoblje koje je inače zaduženo za te poslove. Kad bi barem moji radnici bili tako predani svom poslu. Ako želimo biti pravi vjernici, moramo se ugledati na Jehovine svjedoke.”

Južna Koreja: Međunarodni kongres održan u Seulu 2014.

Jehova im je pomogao da uvježbaju što će govoriti

U svibnju 2012. državne vlasti u Švedskoj odbile su molbu Jehovinih svjedoka u vezi s nekim financijskim olakšicama koje imaju druge vjerske zajednice. Vodeće tijelo odobrilo je da se Vrhovnom upravnom sudu podnese žalba na tu odluku.

 Sud je odlučio da će prije nego što donese odluku održati sudsku raspravu. Nekoliko braće iz više zemalja sastalo se u jednoj dvorani u Stockholmu da bi razmotrilo kako odgovoriti na pitanja koja bi im sudac mogao postaviti.

Dok su oni razgovarali, netko je pozvonio na vrata dvorane. Jedan brat otvorio je vrata i ugledao dvije djevojčice. Jedna je imala 13, a druga 14 godina. Nakon što su se predstavile, djevojčice su rekle da bi mu htjele postaviti neka pitanja o Jehovinim svjedocima. Brat je priznao: “Želio sam im reći da dođu neki drugi dan jer smo bili zauzeti i nismo baš imali vremena za razgovor s njima.”

No brat je ipak odlučio porazgovarati s njima. Djevojčice su imale mnogo pitanja. Između ostalog, zanimalo ih je kako gledamo na neke društvene probleme i zašto ne glasamo na izborima. Kad su djevojčice otišle, brat je ispričao ostaloj braći što su ga sve pitale i kako im je odgovorio.

Sutradan su braća došla na sudsku raspravu. Iznenadila su se kad ih je sudac pitao više-manje ista pitanja koja su postavile i one djevojčice. Brat koji je zastupao našu organizaciju rekao je: “Bio sam posve miran iako me mogla uhvatiti velika trema jer sam trebao govoriti pred najuvaženijim pravnim stručnjacima u Švedskoj. No Jehova nam je pokazao da je uz nas tako što nam je dan ranije pomogao da uvježbamo što ćemo govoriti.”

Sud je presudio u našu korist te zatražio od nadležne državne ustanove da promijeni odluku.

Kenova vreća riže

Šestogodišnji Ken, koji živi u Haitiju, bio je presretan kad je saznao da će njegova skupština uskoro dobiti novu  dvoranu za sastanke. Razmišljao je kako bi mogao dati prilog za gradnju. Stoga je odlučio napraviti kutiju za priloge i sakriti je u svojoj sobi. Roditelji su mu obično davali nešto novca kad bi išao u školu, ali on je taj novac stavljao u svoju kutiju. Činio je to sve dok nisu došla braća iz graditeljskog tima i počela graditi njihovu novu dvoranu. Ken je zatim toj braći dao svoju tajnu kutiju s prilozima u kojoj je bilo dovoljno novca za kupnju velike vreće riže. Braća koja su radila na gradilištu danima su za ručak imala Kenovu rižu.

Braća su dobila potrebne isprave

Protekle godine trebalo je ishoditi posebnu dozvolu za putovanje u područja Sijera Leonea u kojima je zbog epidemije ebole bila uvedena karantena. Stroge mjere bile su na snazi mjesecima. Tako su pokrajinski nadglednici trebali imati posebne značke i propusnice koje su im omogućavale da vozilom uđu u ta područja. Iste isprave bile su potrebne i braći koja su prevozila literaturu i poštu iz podružnice te članovima odbora za elementarne nepogode koji su u to područje trebali dostaviti sredstva za dezinfekciju, infracrvene toplomjere i hranu. Uistinu je zadivljujuće što su svaki put braća uspjela nabaviti sve potrebne isprave.

Jedan je događaj naročito ojačao vjeru tamošnjoj braći i sestrama. Braća su podnijela pismeni zahtjev da im se izdaju 34 značke i 11 propusnica za vozila. No da bi im taj zahtjev bio odobren, trebali su se sastati s jednim generalom. Dva brata iz podružnice došla su u generalov ured onoga dana kad su trebali preuzeti tražene isprave. Međutim, general nije mogao pronaći njihov zahtjev. Papiri kao da su u zemlju propali. General je potom zamolio braću da sama potraže zahtjev među hrpom molbi na  njegovom stolu. Oni su tražili, ali nikako ga nisu mogli naći. Zatim je general rekao svojoj tajnici da zatvara ured i da naredna dva tjedna neće razmatrati nikakve molbe. Braća su se u sebi usrdno pomolila Jehovi za pomoć. General je uto pogledao braću i upitao ih: “Koliko vam znački i propusnica treba?” Kad su mu braća odgovorila, on je naglo ustao sa stolice i povikao: “Pa to je previše!”

Braća su mu objasnila svrhu našeg djela te su mu kazala da hrana i druge potrepštine koje voze u ugroženo područje pomažu ljudima da lakše podnesu nastalu situaciju. General je na tren zastao, pogledao svoju tajnicu i rekao joj: “Dajte im sve što im treba.”

Gvineja i Sijera Leone: Na ulazu u sve naše dvorane organizirano je pranje ruku