Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Godišnjak Jehovinih svjedoka – 2016

Rusija: Propovijedanje dobre vijesti u Moskvi

 NAJVAŽNIJI DOGAĐAJI U PROŠLOJ GODINI

Pravna pitanja

Pravna pitanja

Zakonska registracija

Jehovini svjedoci ne moraju biti zakonski priznati u nekoj zemlji da bi mogli izvršavati svoje vjerske aktivnosti. Međutim, zakonska registracija omogućava nam da posjedujemo nekretnine koje koristimo za svoje vjerske aktivnosti, unajmljujemo prostore za održavanje sastanaka i uvozimo svoju literaturu.

  • Godine 2004. ruski sudovi raspustili su moskovsko pravno tijelo Jehovinih svjedoka. Naša braća u Moskvi zbog toga su imala ozbiljnih problema. Policija ih je maltretirala, a ljudi su neke od njih napali kad su bili u službi propovijedanja. Osim toga, vlasnici prostora u kojima su održavali svoje sastanke otkazali su im ugovor o najmu, tako da se braća nisu imala gdje sastajati. Godine 2010. Europski sud za ljudska prava presudio je da je Rusija prekršila prava Jehovinih svjedoka u Moskvi te naložio da se njihovo pravno tijelo ponovno registrira. Drago nam je što  vas možemo obavijestiti da je 27. svibnja 2015. moskovski ured Ministarstva pravosuđa Ruske Federacije registrirao mjesnu vjersku zajednicu Jehovinih svjedoka u Moskvi.

Porez

Diljem svijeta pravna tijela Jehovinih svjedoka u pravilu su oslobođena plaćanja poreza, kao što je to slučaj s većinom vjerskih i dobrotvornih organizacija. No ponekad nam državne vlasti ne žele priznati status koji bi nam omogućio oslobođenje od plaćanja poreza.

  • U Švedskoj vlasti tvrde da Betel nije vjerska zajednica posebnih punovremenih slugu, nego komercijalno poduzeće koje “zapošljava” betelske radnike. Država želi tamošnjem Betelu i pojedinim betelskim radnicima naplatiti desetke tisuća eura poreza na dohodak. Da bi riješili taj problem, Jehovini svjedoci u Švedskoj pokrenuli su tužbe na švedskim sudovima te su podnijeli šest zasebnih tužbi Europskom sudu za ljudska prava.

Neutralnost i prigovor savjesti na služenje vojske

Jehovini sluge znaju da trebaju “prekovati mačeve svoje u raonike” i da se više ne smiju “učiti ratu” (Iza. 2:4). Oni ozbiljno shvaćaju tu biblijsku zapovijed te stoga ostaju neutralni i ne žele služiti vojsku iako u nekim državama nemaju mogućnost obavljanja civilne službe.

  • Postojeći zakoni u Južnoj Koreji ne priznaju pravo na odbijanje vojne službe zbog prigovora savjesti. U proteklih 60 godina više od 18 000 Jehovinih svjedoka završilo je u zatvoru zbog toga što su odbili služiti vojsku. Gotovo svaki pripadnik zajednice Jehovinih svjedoka u toj zemlji ima nekog prijatelja ili člana obitelji koji je odslužio ili još uvijek služi zatvorsku kaznu. Godine 2004. i 2011. Ustavni sud Južne Koreje zaključio je da se zatvaranjem onih koji odbijaju vojnu službu ne krši ustav. Međutim, u srpnju 2015. Sud je ponovno razmotrio to pitanje. Jehovini svjedoci diljem svijeta usrdno se mole za to da se konačno riješi taj dugogodišnji problem kako mlada braća u Južnoj  Koreji više ne bi morala ići u zatvor zbog svojih vjerskih uvjerenja.

  • Trojica Jehovinih svjedoka iz Eritreje Paulos Eyassu, Negede Teklemariam i Isaac Mogos — već su više od 21 godine u zatvoru zato što su uložili prigovor savjesti na služenje vojske. Protiv njih nikad nije bila podignuta optužnica, pa nisu dobili ni priliku da se brane pred sudom. Osim njih trojice zatvoreno je još preko 50 braće i sestara. Svi oni ostaju vjerni Jehovi unatoč tome što u zatvoru trpe zlostavljanje i žive u krajnje nehumanim uvjetima. Uvjereni smo da Jehova čuje uzdahe te braće koja su zatočena zbog svoje vjere i da će ih izbaviti (Psal. 79:11).

  • U Ukrajini je u kolovozu 2014. brat Vitalij Šalajko za vrijeme mobilizacije dobio poziv za vojnu službu. On je zbog prigovora savjesti odbio ići u vojsku, ali je rekao da je spreman obavljati civilnu službu. Protiv brata Šalajka podignuta je kaznena prijava zbog izbjegavanja vojne službe tijekom mobilizacije. Međutim, prvostupanjski i prizivni sud oslobodili su ga optužbe. Prizivni sud zaključio je da briga za nacionalnu sigurnost nije opravdanje za ukidanje zajamčenih ljudskih prava te da se “pravo na prigovor savjesti ne smije uskratiti ni kad je u pitanju nacionalna sigurnost”. Tužiteljstvo je uložilo žalbu i na tu presudu.  Dana 23. lipnja 2015. ukrajinski visoki sud koji je nadležan za građanske i kaznene sporove podržao je odluke spomenutih nižih sudova. Time je potvrdio da pravo na prigovor savjesti i služenje civilnog roka vrijedi čak i u situacijama u kojima je ugrožena nacionalna sigurnost.

Ukrajina: Vitalij Šalajko voli razgovarati s ljudima o Bibliji

Osvrćući se na pozitivan ishod tog slučaja, brat Šalajko je kazao: “Hrabrile su me riječi iz Jeremije 1:19. Bio sam spreman na svaki mogući ishod. Bilo mi je najvažnije da ostanem vjeran Jehovi. Siguran sam da me on nikad neće napustiti i da će mi dati snage da mu ostanem vjeran. Na kraju se dogodilo ono što ni u snu nisam očekivao. U sva tri slučaja bio sam oslobođen optužbi. Svaki put kad sam išao na sud, braća su mi pružala podršku. Nikad se nisam osjećao napušteno.”

Neutralnost i domoljubne proslave

Naša kršćanska neutralnost može se naći na kušnji i kad se od nas traži da sudjelujemo u domoljubnim svečanostima. Djeca i mladi suočavaju se s takvim ispitima odanosti Jehovi kad ih u školi tjeraju da pjevaju himnu ili pozdravljaju zastavu.

  • U Ruandi je uprava jedne škole u okrugu Karongiju počela praviti probleme nekolicini učenika koji su Jehovini svjedoci. Budući da učenici nisu htjeli pjevati himnu, optužila ih je za nepoštovanje državne himne. Učenici su bili izbačeni iz škole i čak su završili u zatvoru. Dana 28. studenoga 2014. sud u Karongiju oslobodio ih je optužbe i zaključio da se to što ne žele pjevati državnu himnu ne može smatrati nepoštovanjem himne. U nekim drugim afričkim zemljama, kao što su Demokratska Republika Kongo, Ekvatorska Gvineja, Kamerun i Malavi, mladi Jehovini svjedoci suočavaju se s istim problemom i neki od njih također su izbačeni iz škole. Naša braća u tim zemljama nastoje stupiti u kontakt s državnim dužnosnicima i nadležnim osobama u školskim ustanovama te im objasniti neutralan stav Jehovinih svjedoka.

  • Honduras: Mirna Paz i Bessy Serrano na koncu su dobile svjedodžbe

    U Hondurasu je u prosincu 2013. jedna državna škola u gradiću Lepaeri odbila dati svjedodžbu o završenoj srednjoj školi  dvjema mladim Jehovinim svjedokinjama. Škola je tako postupila zato što su učenice odbile pjevati državnu himnu i prisegnuti na vjernost zastavi. Nastojeći riješiti taj problem, dvojica odvjetnika koji su Jehovini svjedoci sastala su se s predstavnikom Ministarstva obrazovanja i obavijestila ga o pravnim presedanima iz drugih zemalja koji govore u prilog stavu mladih Jehovinih svjedokinja. Dužnosnik je bio susretljiv i prihvatio je prijedlog da učenice i njihovi roditelji pismenim putem objasne problem ravnatelju pravne službe Ministarstva obrazovanja. On je razmotrio njihov slučaj te je 29. srpnja 2014. izdao naputak u kojem je stajalo da obrazovanje “treba biti omogućeno svim pripadnicima društva, bez ikakve diskriminacije”. Osim toga, naredio je da se mladim Jehovinim svjedokinjama izdaju svjedodžbe.

Problemi s državnim vlastima

U svim državama svijeta mi, Jehovini svjedoci, poslušni smo Isusovoj zapovijedi da svojim bližnjima propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu, sastajemo se sa svojim suvjernicima kako bismo zajedno štovali Boga te redovito proučavamo Božju Riječ. Osim toga, ozbiljno shvaćamo biblijsku zapovijed da usađujemo Jehovine zakone u srca svoje djece i da se uzdržavamo “od krvi” (Djela 15:20; 5. Mojs. 6:5-7). Zbog poslušnosti tim  zapovijedima ponekad dolazimo u sukob s državnim vlastima koje ne razumiju ispravno naš stav.

  • U Sjedinjenim Američkim Državama sudac jednog prvostupanjskog suda u saveznoj državi Floridi jednoj je ženi koja nije Jehovin svjedok dodijelio pravo da sama odlučuje o vjerskom odgoju svoje troje djece. Sudac je ujedno odlučio da otac, koji je Jehovin svjedok, ne smije pružati djeci nikakvu vjersku pouku koja je u proturječju s učenjima katoličke vjere. Otac je uložio žalbu na tu presudu i žalbeni je sud 18. kolovoza 2014. poništio odluku prvostupanjskog suda. Pozivajući se na utvrđenu sudsku praksu u takvim slučajevima, sud je zaključio: “Odluke da se roditelju koji nema skrbništvo nad djetetom ograniči pravo na poučavanje djeteta o svojim vjerskim uvjerenjima redovito se poništavaju ako nema jasnih i nepobitnih dokaza koji pokazuju da takve vjerske aktivnosti štete djetetu.”

    Tom je presudom djeci omogućeno da bez ikakvih ograničenja uče o Jehovi, što je za njihovo dobro. Sada sve troje djece dolazi na skupštinske sastanke i dobro duhovno napreduje. Njihov je otac rekao: “Ova mi je kušnja pomogla da postanem zreliji i ojačam svoj odnos s Jehovom. U posljednje vrijeme suočio sam se s raznim ispitima svoje vjere, ali Jehova mi je pomogao da se ne pokolebam! Znam da se svi mi u životu moramo suočiti s nevoljama i proganjanjem. Na to smo pristali kad smo odlučili služiti Jehovi.”

  • Namibija: Efigenia Semente sa svoje troje djece

    Sestra Efigenia Semente, koja živi u Namibiji i majka je troje djece, suočila se s teškom kušnjom u kojoj je trebala pokazati odanost Jehovi. To se dogodilo kad je otišla u bolnicu kako bi rodila svoje treće dijete. Pri porođaju je došlo do komplikacija, pa su neki članovi medicinskog osoblja i članovi njene obitelji koji nisu Jehovini svjedoci ishodili sudski nalog da joj se protiv njene volje da transfuzija krvi. Sestra Semente svim se silama borila protiv transfuzije. Pokrenula je tužbu kako bi zakonskim putem obranila svoje pravo na odabir liječenja. Dana 24. lipnja 2015. Vrhovni sud Namibije donio je presudu u njenu korist. U obrazloženju presude stajalo je: “Svaki pacijent, bio on roditelj  ili ne, ima pravo odlučivati o tome kako se smije, ali i kako se ne smije, postupati s njegovim tijelom. To je neotuđivo pravo svakog čovjeka.” Sestra Semente je rekla: “Osjetili smo Jehovinu pomoć kao nikad prije. Divno je biti dio ovog bratstva. Jehovi je zaista jako stalo do nas.”

  • Jehovini svjedoci u Švicarskoj revno propovijedaju na ulicama većih gradova. Međutim, u Ženevi su nadležni dužnosnici zabranili upotrebu “stalaka s literaturom pomoću kojih se bilo izravno bilo neizravno na javnim mjestima šire vjerske ideje”. Jehovini svjedoci žalili su se sudu na tu odluku gradskog poglavarstva. U tužbi su istaknuli da opća zabrana korištenja stalaka za širenje vjerskih ideja predstavlja “ozbiljnu povredu prava na slobodu vjeroispovijedi i prava na slobodu mišljenja”. Sud se složio s njihovim argumentima. Jehovini svjedoci uspjeli su dogovoriti s gradskim vlastima na kojim lokacijama i u koje vrijeme mogu svjedočiti na javnim mjestima koristeći stalke s literaturom.

  • Državne vlasti u Azerbajdžanu intenzivno nastoje stati na kraj vjerskim aktivnostima Jehovinih svjedoka. Ministarstvo nacionalne sigurnosti svako malo traži od pojedinih Jehovinih svjedoka da dođu na obavijesne razgovore. Djelatnici Ministarstva  vrše i pretrese u domovima Jehovinih svjedoka ne bi li pronašli vjersku literaturu čiji uvoz država nije odobrila. Međunarodna zajednica izrazila je zgražanje kad su u veljači 2015. djelatnici Ministarstva nacionalne sigurnosti uhitili dvije Jehovine svjedokinje, Irinu Zakarčenko i Validu Džabrajilovu, samo zato što su sa svojim bližnjima razgovarale o biblijskim učenjima. Iako smo žalosni kad čujemo za takvo zlostavljanje, drago nam je da objavitelji u Azerbajdžanu i dalje revno služe Jehovi te hrabro propovijedaju “dobru vijest o kraljevstvu” (Mat. 24:14).

  • U Rusiji vlasti i dalje stvaraju ozbiljne probleme Jehovinim svjedocima. Nadležni organi Ruske Federacije dosad su 80 vjerskih publikacija Jehovinih svjedoka proglasili ekstremističkima. To znači da je zakonom zabranjeno posjedovati ili dijeliti drugima primjerke bilo koje od tih “ekstremističkih” publikacija, među koje je uvrštena i Moja knjiga biblijskih priča. Osim toga, u prosincu 2014. Vrhovni sud Ruske Federacije našu je internetsku stranicu proglasio ekstremističkom. Pružatelji internetskih usluga diljem Rusije blokirali su pristup stranici jw.org. Promidžba te stranice smatra se kaznenim djelom. Od ožujka 2015. djelatnici carinske uprave obustavili su uvoz svih pošiljki literature Jehovinih svjedoka. Ne dopuštaju da se u zemlju uvezu čak ni Biblije i neke publikacije koje su ruski sudovi prethodno temeljito istražili te su zaključili da u njima nema ni najmanjeg traga ekstremizma.

Jehovini svjedoci i dalje vode pravnu bitku u gradu Taganrogu, u kojem su vlasti pokrenule kazneni postupak protiv 16 objavitelja zbog organiziranja i pohađanja vjerskih sastanaka. U gradu Samari vlasti su pribavile sudski nalog za raspuštanje našeg pravnog tijela jer je njegovo djelovanje proglašeno ekstremističkim. Iako se naša braća i sestre u Rusiji suočavaju s mnogim kušnjama, čvrsto su odlučili davati “Bogu Božje” i ne pokleknuti pred poteškoćama koje im stvaraju državne vlasti (Mat. 22:21).