• BROJ ZEMALJA 58

  • BROJ STANOVNIKA 994 839 242

  • BROJ OBJAVITELJA 1 421 375

  • BROJ BIBLIJSKIH TEČAJEVA 3 516 524

Slijedili su svog učitelja

José je mladi pionir koji živi u predgrađu Luande, glavnog grada Angole. Radi kao učitelj u jednoj školi koja se nalazi u blizini naše dvorane. On pokazuje lijepe kršćanske osobine i dobar je učitelj, pa ga njegovih 86 učenika jako voli i poštuje. Budući da u njegovoj skupštini sastanak u tjednu započinje u 16 sati, José je dobio dopuštenje da taj dan odlazi ranije s nastave. Nakon posla ide ravno na sastanak.

 Neke je učenike zanimalo zašto odlazi ranije iz škole i kamo ide. Jednog su ga dana dva učenika iz znatiželje pratila do dvorane i ostala na sastanku. Nakon nekog vremena na sastanak su došla još trojica. José je upravo taj put imao točku u Osposobljavanju za kršćansku službu. Vijesti o tome brzo su se proširile razredom. Sljedećih se tjedana broj učenika koji su prisustvovali sastanku popeo s 5 na 21. Objavitelji su svim učenicima ponudili biblijski tečaj, a većina ga je i prihvatila. Kad su učenici donijeli u školu neke naše publikacije, i drugi su se zainteresirali i počeli dolaziti na sastanke. Tako je do kraja te školske godine 54 od 86 Joséovih učenika prisustvovalo barem jednom sastanku. On kaže da 23 učenika dobro duhovno napreduje i dolazi na sastanke.

Tko kaže da nema dovoljno područja?

Nigerija: Joseph i Evezi koriste DVD uređaj u službi propovijedanja

Kad su Joseph i Evezi, bračni par specijalnih pionira, došli na svoj novi zadatak u Nigeriji, nekoliko obeshrabrenih objavitelja reklo im je: “Nemamo dovoljno područja. Sve je već puno puta obrađeno.” Nakon godinu dana Joseph je u podružnicu poslao pismo u kojem je stajalo: “Svaki dan u tjednu propovijedamo na području i uspješno se borimo protiv predrasuda i ravnodušnosti. U službi koristimo prenosivi DVD uređaj na kojem prikazujemo naše filmove djeci, ali i tinejdžerima i odraslima. Zahvaljujući tome moja žena i ja svaki mjesec vodimo 18 biblijskih tečajeva, a ponekad i ne stignemo posjetiti sve one s kojima proučavamo.  Isto tako, djeca nas stalno mole da im prikažemo ‘crtiće o Dini’.”

Stanovnici jednog otoka traže pomoć

DR Kongo: Brat i sestra propovijedaju ribaru

U travnju 2014. podružnica u Kinshasi, glavnom gradu Demokratske Republike Konga, dobila je dirljivo pismo od skupine ribara s otoka Ibinje, na jezeru Kivuu. Ti ribari često zbog posla putuju u obližnje gradove. Tako su jednom prilikom u gradu Bukavuu sreli  Jehovine svjedoke, koji su im propovijedali dobru vijest te dali Bibliju i nešto literature.

Ribarima se jako svidjelo ono što su pročitali, pa su o tome razgovarali s drugim stanovnicima svog otoka. Budući da su se mnogi zainteresirali za biblijsku istinu, ribari su se dogovorili da se jedan od njih vrati u Bukavu kako bi pronašao Jehovine svjedoke i pozvao ih na otok. No ribar ih nije uspio pronaći, pa je u podružnicu poslao pismo u kojem je napisao: “Molimo vas, pošaljite Jehovine svjedoke da nam pomognu razumjeti Bibliju tako dobro kao i oni. Osim toga, želimo naučiti što trebamo raditi da bismo živjeli vječno. Mi ćemo im osigurati smještaj. Spreman sam dati svoje zemljište da se izgradi crkva. Iz biblijskih redaka koji su citirani u vašim knjigama naučili smo da nas svećenici i pastori uče lažima. Uvjereni smo da smo pronašli pravu religiju. Na Ibinji ima puno ljudi koji žele proučavati Bibliju i postati Jehovini svjedoci.”

U pismu je stajalo da na otoku ima oko 40 zainteresiranih osoba. Na Ibinji živi preko 18 000 stanovnika, a nema nijednog Jehovinog svjedoka. Podružnica je odmah na otok poslala dva specijalna pionira koji znaju jezik koji se ondje govori.

Pastor napokon želi slušati

“Više nikada neću propustiti obilježavanje Kristove smrti”, rekao je pastor jedne ugledne protestantske crkve u Južnoafričkoj Republici. Što ga je potaknulo da u travnju 2014. prisustvuje obilježavanju Kristove smrti? Sve je počelo kad su mu dvojica naše braće različite rase došla na vrata kako bi mu objavila dobru  vijest. Poučeni iskustvom, pretpostavili su da pastor neće htjeti razgovarati s njima. Adaine, jedan od njih, ispričao je što se dogodilo: “Jako smo se začudili kad je širom otvorio vrata i pozvao nas da uđemo. Dugo smo razgovarali. Iznenadio se što jedan bijelac propovijeda na području na kojem žive crnci i što razgovara s njim na njegovom jeziku. Pastor je nakon toga počeo redovito proučavati Bibliju.”

Adaine je dodao: “Taj je čovjek bio misionar i pastor više od 40 godina, a tek je u dobi od 80 godina dobio odgovore na sva svoja pitanja. Jako mu se sviđa knjiga Ugledajmo se na njihovu vjeru. Dok proučavamo, nastoji upamtiti neke misli, koje zatim koristi u propovijedima u svojoj crkvi. Svojim je župljanima pokazao knjigu Što Biblija doista uči? i rekao im: ‘Kad vam Jehovini svjedoci dođu na vrata s ovom knjigom, primite ih i poslušajte što će vam reći jer je ova knjiga prava riznica duhovnog blaga.’”

Pastor je rekao Adainu da su ga visoki dužnosnici njegove crkve strogo opomenuli i upozorili da u svojim propovijedima više ne govori o Jehovinim svjedocima te da sada ne zna što učiniti. Adain se sjetio da je u Godišnjaku Jehovinih svjedoka za 2013. čitao o jednom laičkom propovjedniku u Mijanmaru. Kad je to iskustvo pročitao pastoru, ovaj mu je rekao: “Kao da piše o meni! Moram donijeti vrlo važnu odluku, više to ne mogu odgađati.”

Pastor je prvi put prisustvovao obilježavanju Kristove smrti 14. travnja 2014. i tada je izjavio da više nikada  neće propustiti tu svečanost. Rekao je da je čvrsto odlučio prekinuti sve veze s krivom religijom.

Propovijedanje na poljima kakaovca

Gana: Baffour i Aaron svjedoče na plantaži kakaovca

Baffour i Aaron služe kao specijalni pioniri na zapadu Gane, u regiji Bokabou, u kojoj se uzgaja kakaovac. Malene kuće rasijane su po cijelom području i do njih se može doći samo mnogobrojnim uskim pješačkim stazama koje vijugaju kroz plantaže. Čovjek se može lako izgubiti ako negdje krivo skrene. Jednog dana pioniri nisu išli uobičajenim putem, nego su izabrali drugu stazu koja ih je dovela do koliba do kojih još nikada nisu došli. Ondje su upoznali Michaela i Patience, koji su ih sa zanimanjem slušali i oduševljeno prihvatili biblijski tečaj. Michael im je kasnije rekao: “Zadnje dvije godine ne idemo u crkvu jer smo ondje vidjeli stvari koje nisu u skladu s biblijskim učenjima. Cijelo to vrijeme Patience i ja svaku večer sami proučavamo Bibliju i tražimo odgovore na svoja pitanja. Molili smo se za pomoć kako bismo pronašli istinu.” Iako moraju dugo pješačiti kroz plantaže kako bi došli do dvorane, odmah su počeli ići na sastanke. Prošle su se godine krstili i počeli služiti kao stalni pioniri. Sada i oni prolaze skrovitim stazama kroz plantaže kakaovca tražeći ljude koji se mole za pomoć kako bi pronašli istinu.

Michael i Patience hodaju stazom koja vodi kroz plantažu