Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Godišnjak Jehovinih svjedoka – 2015

 DOMINIKANSKA REPUBLIKA

Djelo propovijedanja napreduje unatoč zabrani

Djelo propovijedanja napreduje unatoč zabrani

Misionari nastavljaju propovijedati pod zabranom

Nakon što su vlasti zabranile djelovanje Jehovinih svjedoka, započelo je jako teško razdoblje za našu braću.  “Zatvorili su nam dvorane i nisu nam dopuštali da propovijedamo”, kazala je misionarka Alma Parson. “Naša draga braća koja ondje žive doživljavala su mnoge kušnje i puno su propatila.” Neki su ostali bez posla, a neki su čak završili u zatvoru. Sjećajući se kako se Jehova s ljubavlju brinuo za njih, sestra Parson je rekla: “Bezbroj puta osvjedočili smo se da je Jehova uz nas te da nas vodi i štiti.” Uzdajući se u Jehovu, braća su hrabro nastavila propovijedati i pod zabranom.

U to vrijeme braća nisu mogla javno održavati sastanke. Misionar Lennart Johnson rekao je: “Počeli smo se sastajati po kućama, i to u manjim grupama kako ne bismo na sebe privlačili previše pažnje. Razmatrali smo članke iz Stražarske kule koji su bili umnoženi pomoću šapirografa. Sva vjerna braća koja su se okupljala na tim sastancima izuzetno su cijenila to što im je Jehova davao duhovnu snagu.”

Roy i Juanita Brandt bili su među misionarima koji su ostali u zemlji i tijekom zabrane

Vlasti su u međuvremenu postrožile nadzor nad našom braćom i sestrama te su ih sve više maltretirale. No oni se nisu dali zastrašiti. U pismu koje je 15. rujna 1950. ministar Hungría uputio predsjedniku Republike stajalo je: “Više sam puta pozivao u svoj ured gospodina Leeja Roya Brandta i druge čelne ljude Jehovinih svjedoka. Strogo sam im naredio da odmah prestanu propagirati ideje te svoje zajednice, čije je djelovanje u ovoj zemlji zakonom zabranjeno. Međutim, oni očigledno ne poštuju tu naredbu. Svaki dan stižu nam izvještaji iz raznih dijelova zemlje koji pokazuju da ti ljudi potajno i dalje šire svoju propagandu, oglušujući se na naredbe državnih vlasti.” Ministar je svoje pismo zaključio prijedlogom da se iz zemlje deportiraju “stranci koji vode glavnu riječ kod Jehovinih svjedoka”.

 Svojim su primjerom hrabrili braću

Krajem 1950. braća Nathan Knorr i Milton Henschel posjetili su Dominikansku Republiku. Nakon njihovog posjeta neki misionari bili su poslani u Argentinu, Gvatemalu i Portoriko. Drugi su se zaposlili kako bi mogli ostati u zemlji. Tako je brat Brandt počeo raditi u jednom elektroprivrednom poduzeću, a neki su davali instrukcije iz engleskog jezika. U Godišnjaku za 1951. o tim je misionarima pisalo: “To što nisu pobjegli kad je došlo do problema, nego su ostali u zemlji, hrabri i jača vjerne Gospodinove sljedbenike kojima su ti misionari pomogli upoznati istinu. Braći je drago kad vide da oni i dalje hrabro propovijedaju.”

Misionari koji su ostali u zemlji svojim su primjerom hrabrili braću

Misionarka Dorothy Lawrence davala je instrukcije iz engleskog jezika, a usto je vodila biblijske tečajeve sa zainteresiranim osobama. Uz njenu je pomoć nekoliko osoba upoznalo istinu.

Iako su vlasti nadzirale svaki njihov korak, Jehovini vjerni sluge žarko su željeli nastaviti propovijedati dobru vijest. Da bi u tome uspjeli, morali su biti vrlo domišljati. Znali su skinuti korice s knjiga i odvojiti listove te nekoliko presavijenih listova sakriti u džep ili u vrećicu s namirnicama kako bi mogli propovijedati, a da ne privlače pažnju na sebe. Izvještaji o službi propovijedanja izgledali su poput  popisa namirnica koje je trebalo kupiti na tržnici. Umjesto knjiga, brošura, časopisa, ponovnih posjeta i sati provedenih u službi propovijedanja na izvještaju su se nalazili grah, papaje, jaja, glavice kupusa i špinat. Članke iz Stražarske kule koji su bili umnoženi pomoću šapirografa braća su zvala “juke”, po biljci juki koja raste u njihovim krajevima.

Djelo propovijedanja napreduje unatoč zabrani

Šesnaestog lipnja 1954. Rafael Trujillo potpisao je s Vatikanom sporazum kojim su rimokatoličkim svećenicima u Dominikanskoj Republici bile podarene posebne povlastice. Bilo je to gotovo četiri godine nakon što su vlasti zabranile djelovanje Jehovinih svjedoka. Unatoč toj zabrani do 1955. broj objavitelja u zemlji porastao je na 478. Kako je moguće da je djelo propovijedanja toliko napredovalo u tako teškim okolnostima? “Jehovin duh daje nam snage. (...) Braća su složna i jaka u vjeri te hrabro nastavljaju propovijedati”, pisalo je u Godišnjaku za 1956.

U srpnju 1955. Trujillu je iz glavnog sjedišta Jehovinih svjedoka stiglo službeno pismo ovjereno potpisom i pečatom. U tom su pismu braća potanko objasnila neutralan stav Jehovinih svjedoka i zatražila od Trujilla da  “ukine zabranu nametnutu Jehovinim svjedocima i korporaciji Watch Tower Bible and Tract Society”. Što se potom dogodilo?