• ROĐEN: 1918.

  • KRŠTEN: 1949.

  • Premda je bio zatočen i okrutno zlostavljan u sedam zatvora, nikad nije prestao odvažno propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu.

GODINE 1948. moja žena Paula, naša kći i ja počeli smo ići na sastanke Jehovinih svjedoka koji su se održavali u Blanco Arribi. Iako smo do dvorane i natrag morali propješačiti 40 kilometara, nikad nismo propuštali sastanke. Paula i ja krstili smo se 3. siječnja 1949.

Šest mjeseci kasnije policija je uhitila mene i još neku braću iz naše skupštine. Bili smo osuđeni na tri mjeseca zatvora. Ondje smo spavali na golom podu i jeli samo jedan obrok dnevno. Iz dana u dan dobivali smo kuhane brašnaste banane i čaj. Kad je došlo vrijeme da budemo pušteni iz zatvora, neki državni dužnosnici prijetili su nam misleći da će nas time natjerati da prestanemo propovijedati. No kad smo se vratili svojim kućama, nastavili smo potajno propovijedati i ići na sastanke. Budući da su nas stalno uhodili tajni agenti, sastajali smo se u domovima braće, na plantažama kave ili na seoskim imanjima. Svaki put okupili bismo se na nekom drugom  mjestu. Na kraju sastanka uvijek bismo saznali gdje će se održati idući sastanak. Svatko je sam išao u službu propovijedanja, i to odjeven u radnu odjeću. Nismo sa sobom nosili literaturu ni Bibliju. Unatoč svim tim mjerama opreza, ja sam nekoliko puta bio uhićen. Od 1949. do 1959. bio sam zatočen u sedam zatvora i svaki sam put odslužio kaznu u trajanju od tri do šest mjeseci.

Morao sam biti jako oprezan jer su među ljudima koji su me progonili bili i neki moji rođaci. Premda sam se skrivao spavajući po brdima i na plantažama, ponekad bi me ipak pronašli i uhitili. Jednom su me prilikom nakon uhićenja poslali u zatvor La Victoria u Ciudad Trujillu. Ondje je u svakoj ćeliji bilo 50 do 60 zatvorenika. U tom smo zatvoru dobivali dva obroka na dan — kukuruznu kašu za doručak i malu porciju riže s grahom za ručak. Naravno, svi Jehovini svjedoci koji su se nalazili u zatvoru propovijedali su drugim zatvorenicima. Osim toga, redovito smo održavali sastanke. Na njima smo se podsjećali na misli iz biblijskih redaka koje smo znali napamet te smo pričali dogodovštine iz službe propovijedanja.

Kad sam posljednji put završio u zatvoru, neki me vojnik kundakom izudarao po glavi i rebrima. Još uvijek imam zdravstvenih tegoba zbog toga što su me u zatvorima nemilice tukli i zlostavljali. No te su mi kušnje ojačale vjeru i pomogle da ustrajno služim Jehovi.

Danas imam 96 godina i služim u skupštini kao sluga pomoćnik. Više ne mogu puno hodati, pa sjedim pred svojom kućom i svjedočim prolaznicima. Nada u dolazak Kraljevstva za mene nije pusta tlapnja. Znam da je Kraljevstvo već uspostavljeno na nebu i o tome govorim drugima više od 60 godina. Novi svijet i danas mi je jednako stvaran kao što mi je bio stvaran onoga dana kad sam prvi put čuo dobru vijest o Kraljevstvu. *

^ odl. 3 Efraín de la Cruz umro je dok je ovaj izvještaj bio u pripremi.