Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Godišnjak Jehovinih svjedoka – 2015

 DOMINIKANSKA REPUBLIKA

“I dalje ću biti Jehovin svjedok”

Ana María (Mary) Glass

“I dalje ću biti Jehovin svjedok”
  • ROĐENA: 1935.

  • KRŠTENA: 1956.

  • U mladosti je bila revna katolkinja. Kad je upoznala biblijsku istinu, hrabro se suočila s protivljenjem obitelji, svećenstva i državnih vlasti.

BILA sam jako pobožna i redovito sam išla u crkvu. Pjevala sam u crkvenom zboru i čak sam pratila svećenike kad bi išli posjetiti neku molitvenu zajednicu te pred okupljenim vjernicima održati misu. A onda sam 1955. jednom prilikom razgovarala sa svojom sestrom i čula od nje da će Bog uskoro uspostaviti raj na Zemlji. Ona mi je dala Bibliju, brošuricu “Dobra vijest o Kraljevstvu” i knjigu “Neka Bog bude istinit”. Oduševilo me sve što sam saznala, pa sam pitala svećenika ima li on išta protiv da počnem čitati Bibliju. Rekao mi je da će mi to “pomutiti pamet”, no ja se nisam dala pokolebati.

Nakon što sam se preselila k baki i djedu u Boca Chicu, jedan tamošnji svećenik upitao me zašto ne dolazim u crkvu. Objasnila sam mu da sam otkrila kako mnoga crkvena učenja nemaju uporište u Bibliji. Svećenik je nato pobjesnio. “Slušaj dobro što ću ti reći”, zagrmio je ljutito, “ti si ovca koja je odlutala od mog stada!”

 “To nije istina”, odvratila sam mu. “Vi ste odlutali od Jehovinog stada, jer ovce ne pripadaju nijednom čovjeku, nego Jehovi.”

Nakon toga nikad više nisam nogom kročila u crkvu. Odselila sam se k sestri te sam se krstila samo šest mjeseci nakon što sam prvi put čula za istinu. Odmah nakon krštenja počela sam služiti kao stalni pionir. Godinu dana kasnije udala sam se za Enriquea Glassa, koji je služio kao pokrajinski nadglednik. Kad smo jednog dana propovijedali u nekom parku u gradu La Romani, policajci su uhitili Enriquea. Dok su ga odvodili, potrčala sam za njima i rekla: “Ja sam isto Jehovin svjedok. I ja sam propovijedala. Zašto mene ne privedete?” No oni me nisu htjeli uhititi.

Enrique je dotad već više puta bio uhićen te je odslužio ukupno sedam i pol godina zatvora. Taj put dobio je kaznu u trajanju od 20 mjeseci. Posjećivala sam ga svake nedjelje. Kad sam jednom tako došla vidjeti svog muža, nadzornik zatvorskih stražara upitao me: “Što radite ovdje?”

“Moj je muž završio u zatvoru zato što je Jehovin svjedok”, objasnila sam mu.

“Mladi ste i pred vama je lijepa budućnost”, rekao je on nato. “Ma što će vam ti Jehovini svjedoci? Zašto tako tratite svoj život?”

“Pa i ja sam Jehovin svjedok”, uzvratila sam mu. “Da me sedam puta ubijete i sedam puta vratite u život, i dalje ću biti Jehovin svjedok.” Tada mu je prekipjelo, pa mi je naredio da smjesta odem.

Nakon što je zabrana bila ukinuta, Enrique i ja proveli smo mnogo godina u pokrajinskoj i oblasnoj službi. Enrique je umro 8. ožujka 2008. Ja danas služim kao stalni pionir.