“VJERUJEMO da će nam 1914. pružiti više mogućnosti za propovijedanje biblijske istine od ijedne prijašnje godine otkako je započela žetva”, pisalo je u Stražarskoj kuli od 1. siječnja 1914. Kad je napokon stigla ta godina, koju su Istraživači Biblije desetljećima očekivali, oni su i dalje revno propovijedali. Zahvaljujući tome te su godine milijuni ljudi saznali što Biblija govori o budućnosti. No svijet je bio zaokupljen nečim sasvim drugim.

 Nasilje se širi svijetom

Početkom 1914. zbio se jedan od najkrvavijih sukoba u povijesti radničkih štrajkova u Sjedinjenim Državama, u kojem je ubijeno dvadesetak muškaraca, žena i djece. Naime, kad su pripadnici jednog rudarskog sindikata započeli štrajk, bili su zajedno sa svojim obiteljima izbačeni iz kuća u vlasništvu kompanije za koju su radili. Stoga su u blizini gradića Ludlowa, u američkoj saveznoj državi Coloradu, podigli šatorsko naselje u kojem su se smjestili. No 20. travnja u tom je naselju došlo do pucnjave, a šatori su bili namjerno zapaljeni. Gnjevni su rudari u znak odmazde ubili velik broj čuvara koji su radili za rudarsku kompaniju. Na koncu je bila pozvana vojska da uspostavi red i mir.

U Europi je situacija bila puno gora. Kad je 28. lipnja 19-godišnji bosanski Srbin Gavrilo Princip ispalio hitac kojim je ubio nadvojvodu Franju Ferdinanda, planula je iskra koja je izazvala izbijanje Prvog svjetskog rata. Do kraja godine taj je rat zahvatio cijelu Europu.

Na kongresima se ističe važnost propovijedanja

I dok su previranja u svijetu postajala sve snažnija, Istraživači Biblije poticali su jedni druge da revno propovijedaju. Tako je bilo i u Južnoafričkoj Republici. Prvi kongres Božjeg naroda održan u toj zemlji započeo je 10. travnja. Najveći broj prisutnih iznosio je 34. “Bili smo uistinu vrlo ‘malo stado’”, napisao je William Johnston. “Krstili smo gotovo polovicu prisutnih podronivši ih potpuno pod vodu. Osam sestara i osmorica braće potvrdili su svoje predanje Bogu onako kako je Gospodin zapovjedio.” Posljednjeg dana kongresa prisutni su razgovarali o tome što bi bilo najbolje učiniti da se pojača propovjednička aktivnost u Južnoafričkoj Republici. Više od 90 000 vjernih objavitelja koji danas djeluju u toj zemlji živi su dokaz da je to “malo stado” dobro izvršilo svoj zadatak.

 Dvadeset i osmog lipnja 1914, istog dana kad je bio ubijen nadvojvoda Ferdinand, u gradu Clintonu, u američkoj saveznoj državi Iowi, započeo je kongres Istraživača Biblije. Dva dana kasnije, 30. lipnja, Alexander MacMillan na tom je kongresu rekao: “Ako želimo dobiti nagradu, trebamo revno vršiti Božju volju i propovijedati kad god je to moguće.”

“Foto-drama” privlači milijune gledatelja

“Foto-drama stvaranja”, koja se sastojala od snimljenih biblijskih govora i glazbe koji su bili sinkronizirani s oslikanim staklenim dijapozitivima i kraćim filmovima, bila je premijerno prikazana 11. siječnja 1914. u New Yorku. Premijeri je prisustvovalo pet tisuća ljudi, a mnogi koji su željeli ući u dvoranu morali su se vratiti kući jer nije bilo dovoljno mjesta za sve zainteresirane.

Iako se “Foto-drama” pripremala pune dvije godine, “nije bila u potpunosti spremna za prvo prikazivanje u siječnju”, pisalo je u Stražarskoj kuli. Stoga su je tijekom prve polovice 1914. braća dorađivala. Naprimjer, dodali su kratki uvodni film u kojem se Charles Taze Russell pojavio u ulozi pripovjedača, pa su gledatelji odmah mogli vidjeti tko stoji iza “Foto-drame”.

U jednom se razdoblju “Foto-drama” istovremeno prikazivala u čak 80 gradova. U srpnju 1914. već se prikazivala u Velikoj Britaniji, i to pred prepunim auditorijem u Glasgowu i Londonu. U rujnu su se počele održavati projekcije u Danskoj, Finskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Švicarskoj, a u listopadu u Australiji i na Novom Zelandu. “Foto-dramu” je tijekom prve godine prikazivanja pogledalo više od devet milijuna ljudi.

Svaki komplet “Foto-drame” sastojao se od stotina staklenih dijapozitiva, nekoliko kilometara filmske vrpce i preko dvadeset gramofonskih ploča. Izrađivanje kopija bilo je jako skupo, a za svaku je projekciju trebao uigrani tim braće i sestara koji su znali rukovati tom opremom. Zbog toga  se originalna verzija “Foto-drame” prikazivala uglavnom u velikim gradovima. No Istraživači Biblije napravili su i tri skraćene verzije “Foto-drame” za prikazivanje u manjim mjestima. Jedna od njih, koju su nazvali drama “Heureka Y”, sastojala se od oslikanih staklenih dijapozitiva čije je prikazivanje bilo popraćeno biblijskim govorima i glazbom s gramofonskih ploča. Druge dvije verzije, poznate kao drama “Heureka X” i puno kraća “Obiteljska drama Heureka”, postojale su samo u zvučnom obliku, bez dijapozitiva i filmova. Do kraja 1914, u manje od četiri mjeseca prikazivanja, u Sjedinjenim je Državama preko 70 000 ljudi vidjelo ili poslušalo neku od tih skraćenih verzija.

Kolporteri i drugi Istraživači Biblije revno propovijedaju

Iako je prikazivanje “Foto-drame” bilo nešto sasvim novo i zanimljivo, Istraživači Biblije uvidjeli su da se trebaju prvenstveno posvetiti drugim oblicima propovijedanja. U pismu koje je Charles Taze Russell uputio svim kolporterima,  kako su se tada zvali pioniri, stajalo je: “Nijedan drugi oblik službe ne donosi više ploda u ovom vremenu žetve. Zbog toga smatramo da kolporteri ne bi trebali sudjelovati u prikazivanju ‘Foto-drame’ (...). To mogu raditi druga braća i sestre, koji su isto tako odani Gospodinu.”

U siječnju 1914. bilo je 850 kolportera. Ti su revni propovjednici tijekom te godine podijelili preko 700 000 primjeraka Studija o Svetom pismu. U jednom broju Stražarske kule čitatelji su bili potaknuti da pokažu iskreno zanimanje za kolportere i da ih “bodre ohrabrujućim riječima jer njihov životni put nije uvijek posut ružama”.

Ostali Istraživači Biblije dijelili su traktate na nekoliko desetaka jezika. Tijekom 1914. podijelili su više od 47 milijuna traktata Mjesečnik Istraživača Biblije i drugih traktata.

Djelovanje Istraživača Biblije nije prošlo nezapaženo. Propovijedali su posvuda i održavali sastanke na kojima se nisu sakupljali prilozi. Jedan se svećenik požalio: “Još malo i ljudi će početi misliti da je grijeh ubirati milodare. A što će onda biti s nama? Pastor Russell sve nas dovodi na zao glas.”

Kraj vremena neznabožaca

Istraživači Biblije vjerovali su da će “vremena neznabožaca”, koja se spominju u Luki 21:24, završiti otprilike 1. listopada 1914. Kako se listopad bližio, tako je iščekivanje raslo. Neki Istraživači Biblije čak su imali “karticu za odbrojavanje”, odnosno malen kalendar na kojem su križali dane preostale do tog datuma. Mnogi su mislili da će tog dana biti “uvedeni iza zavjese”, odnosno da će otići na nebo.

Ujutro 2. listopada 1914. brat Russell ušao je u betelsku blagovaonicu i objavio betelskoj obitelji: “Vremena neznabožaca su istekla; njihovim kraljevima dani su odbrojeni.” Neki od prisutnih sigurno su prepoznali da je aludirao na riječi pjesme 171 iz njihove pjesmarice Hvalospjevi svanuća Tisućugodišnje vladavine. Od 1879. Istraživači Biblije  pjevali su da “završavaju vremena neznabožaca”, ali to više nije bilo točno jer su vremena neznabožaca upravo bila završila (Luka 21:24). Zbog toga su nakon nekog vremena tekstovi pojedinih pjesama bili promijenjeni.

Kako bi sami sebe bodrili da ostanu vjerni do kraja, neki su koristili “karticu za odbrojavanje”, na kojoj je pisalo: “Budi vjeran do smrti”

Do kraja godine Mesijansko Kraljevstvo utvrdilo je svoju vlast na nebu i neki su Istraživači Biblije mislili da je njihov zadatak na Zemlji završen. Nisu ni slutili da ih čekaju velike kušnje i nevolje. Godišnji citat za 1915. temeljio se na Mateju 20:22, a glasio je: “Možete li piti čašu koju ja trebam piti?” “Čaša” o kojoj je Isus govorio odnosila se na kušnje koje je trebao doživjeti prije svoje smrti. I Istraživače Biblije čekale su kušnje. Naime, pojavila su se neslaganja unutar organizacije, a i protivnici izvan nje počeli su otvoreno pokazivati neprijateljstvo prema njima. U tim su kušnjama trebali dokazati da su odani Jehovi.