“Bio sam okorjeli kockar i molio sam se da osvojim puno novca. No to se nikad nije dogodilo” (Samuel, * Kenija).

“U školi smo samo trebali ponavljati molitve koje smo naučili napamet” (Teresa, Filipini).

“Molim se kad me zadese problemi. Molim se i za oproštenje grijeha i da postanem bolja kršćanka” (Magdalene, Gana).

Izjave koje smo upravo naveli pokazuju da se ljudi mole iz raznoraznih razloga — neki to čine iz plemenitih pobuda, a neki iz koristoljublja. Neki se mole iz dubine srca, a neki molitve izgovaraju mehanički, bez iskrenih osjećaja. No bilo da se mole za to da polože školski ispit, za pobjedu omiljenog sportskog kluba, za Božje vodstvo u obiteljskom životu ili za nešto drugo, činjenica je da stotine milijuna ljudi osjećaju potrebu da se mole. Zapravo, pojedine ankete pokazuju da se redovito mole čak i neki koji nisu religiozni.

Molite li se i vi? Za što se molite? Bez obzira na to imate li običaj moliti se ili ne osjećate potrebu za tim, možda se pitate: Ima li smisla moliti se? Sluša li netko molitve? Jedan doktor znanosti napisao je da je molitva naprosto “jedna vrsta terapije (...), kao da razgovarate s ribicom u svom akvariju”. Neki medicinski stručnjaci imaju sličan stav, pa kažu da je molitva oblik “alternativne medicine”. Je li molitva samo besmislena navika ili, u najboljem slučaju, neka vrsta terapije?

Zapravo, Biblija pokazuje da je molitva puno više od toga. Ona otkriva da netko doista sluša molitve koje su upućene na pravi način i za prave stvari. Je li to istina? Pogledajmo zašto možemo biti sigurni da netko ipak sluša molitve.

^ odl. 3 Neka su imena promijenjena.