Kako se u staro doba mljelo žito ručnim mlinom?

Ručni mlin koristio se kako bi se žito samljelo u brašno, od kojeg se pravio kruh. Taj se posao svakodnevno obavljao u gotovo svakom kućanstvu, a za njega su bile zadužene žene ili sluge. U staro je doba bilo uobičajeno čuti zvuk ručnog mlina (2. Mojsijeva 11:5; Jeremija 25:10).

Crteži i skulpture iz starog Egipta pokazuju kako se u to doba mljelo žito. Zrnje se stavljalo na blago udubljenu vodoravnu kamenu ploču. Onaj tko je mljeo žito trebao je kleknuti ispred dobro učvršćenog donjeg kamena te objema rukama uhvatiti manji kamen, odnosno žrvanj, i pomicati ga naprijed-natrag po donjem kamenu kako bi zdrobio zrnje. U jednom je časopisu pisalo da je takav gornji kamen obično težio između dva i četiri kilograma. Ako bi ga netko upotrijebio kao oružje, njime je mogao ubiti čovjeka (Suci 9:50-54).

Mljevenje žita bilo je toliko važno za preživljavanje obitelji da je jedan biblijski zakon zabranjivao da se žrvanj uzme u zalog. “Neka nitko ne uzima u zalog ručni mlin ili njegov žrvanj, jer bi tako uzeo u zalog sam život”, zapisano je u 5. Mojsijevoj 24:6.

Što znači biblijski izraz “biti u naručju”?

U Bibliji piše da je Isus “u naručju Očevu” (Ivan 1⁠:18, bilješka). Taj izraz ukazuje na to da je Isus bio posebno blizak s Bogom i da je uživao njegovu veliku naklonost. Tim se riječima aludira na položaj u kojem su stari Židovi imali običaj jesti.

U Isusovo vrijeme Židovi su jeli u poluležećem položaju, na ležajevima postavljenima oko stola. Ljudi za stolom lijevim su se laktom oslanjali na jastuk, glava im je bila okrenuta prema stolu, a noge ispružene od stola. Tako im je desna ruka bila slobodna. Budući da su ležali na lijevom boku, jedan do drugoga, “glava im se gotovo naslanjala na prsa osobe koja je ležala iza njih, pa se govorilo da ‘leže jedni drugima u naručju’”, stoji u jednom biblijskom priručniku.

Posebnom čašću smatralo se “ležati u naručju” glave obitelji ili domaćina gozbe. Stoga je na proslavi Isusove posljednje Pashe učenik “kojega je Isus naročito ljubio”, odnosno apostol Ivan, takoreći ležao u Isusovom naručju. Zbog toga se mogao nasloniti “na Isusova prsa” i postaviti mu povjerljivo pitanje (Ivan 13:23-25; 21:20).