“Otišao sam kupiti hranu, ali u trgovini nije bilo ničega osim keksa, koji su koštali 10 000 puta više nego inače! Sutradan u trgovinama više nije bilo nikakve hrane” (Paul iz Zimbabvea).

“Muž mi je rekao da sjednem, a onda mi je kazao da nas napušta. Strašno me iznevjerio! Pitala sam se kako ću to podnijeti. Što će biti s mojom djecom?” (Janet iz Sjedinjenih Država).

“Kad se oglase sirene, trčim u zaklon i legnem na pod dok okolo padaju granate. Nakon toga mi se još satima tresu ruke” (Alona iz Izraela).

Ovo su “naročito teška vremena” i svuda oko nas vlada tjeskoba (2. Timoteju 3:1). Ljudsko društvo pogađa financijska kriza, raspad obitelji, ratovi, epidemije smrtonosnih bolesti, prirodne katastrofe ili katastrofe koje uzrokuju ljudi. Osim toga, ljudi su opterećeni raznim osobnim brigama. Neki su zabrinuti jer su napipali kvržicu na svom tijelu, pa se pitaju je li kvržica zloćudna. Druge možda muči u kakvom će svijetu rasti njihovi unuci.

Međutim, umjerena doza stresa nije uvijek loša. Naprimjer, prirodno je osjećati određenu napetost prije nekog ispita, nastupa ili razgovora za posao. Osim toga, zdrav strah pomaže nam da izbjegavamo opasne situacije u kojima bismo mogli nastradati. No pretjerana ili stalna tjeskoba djeluje pogubno. Nedavno provedena istraživanja u koja je bilo uključeno više od 68 000 odraslih osoba pokazala su da čak i blaga tjeskoba povećava opasnost od prerane smrti. Zato je na mjestu Isusovo pitanje: “Tko od vas može zabrinutošću svojom imalo produžiti svoj životni vijek?” Doista, zabrinutost još nikome nije produžila život. Isus je stoga rekao: “Ne budite zabrinuti” (Matej 6:25, 27). No kako je to moguće?

Da bismo u tome uspjeli, trebamo donositi mudre odluke, razvijati snažnu vjeru u Boga i gajiti pouzdanu nadu u bolju budućnost. Čak i ako smo trenutno pošteđeni velikih životnih problema, nitko od nas ne zna što donosi sutrašnji dan. Pogledajmo stoga kako mudrost, vjera i nada pomažu Paulu, Janet i Aloni da se nose s tjeskobom.