Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 ŽIVOTNA PRIČA

Nasljeđe koje se prenosi već sedam generacija

Nasljeđe koje se prenosi već sedam generacija

Ljudi mi znaju reći da sam isti otac. Imamo isto držanje i oči, a i sličan smisao za humor. No od njega sam naslijedio još nešto — blago koje izuzetno cijeni već sedam generacija moje obitelji. Volio bih vam ispričati o čemu se radi.

Moj otac i ja istražujemo povijest svoje obitelji

Moj predak Thomas (1) * Williams rodio se 20. siječnja 1815. u engleskom gradiću Horncastleu. Majka mu je umrla kad je imao dvije godine, pa su on, njegova dva brata i sestra odrasli samo uz svog oca Johna Williamsa. Thomas je uz oca izučio tesarski zanat, ali zapravo se želio baviti nečim drugim.

U to je vrijeme Engleska doživljavala vjerski preporod. Svećenik John Wesley napustio je Anglikansku crkvu i osnovao Metodističku crkvu, koja je stavljala velik naglasak na osobno proučavanje Biblije i propovijedanje evanđelja. Wesleyjeva su se učenja proširila munjevitom brzinom, a obitelj Williams prihvatila ih je svim srcem. Thomas je postao metodistički propovjednik te se odmah prijavio da služi kao misionar na otocima u južnom dijelu Tihog oceana. U srpnju 1840. on i njegova novovjenčana žena Mary (2) došli su na Lakebu, * vulkanski otok koji pripada fidžijskom otočju, na kojem su u to vrijeme živjeli kanibali.

ŽIVOT MEĐU KANIBALIMA

Tijekom prvih godina života na Fidžiju Thomas i Mary doživljavali su razne nevolje. Naporno su radili u primitivnim uvjetima, a život im je otežavala i tropska vrućina. Svjedočili su i neopisivim strahotama — plemenskim ratovima i stravičnim običajima kao što su davljenje udovica, čedomorstvo i kanibalizam. Osim toga, većina tamošnjih stanovnika nije željela slušati ono što su im propovijedali. Mary i njen prvorođeni sin John teško su se razboljeli i zamalo umrli. Godine 1843. Thomas je napisao: “Sve me to shrvalo. (...) Bio sam na rubu očaja.” No on i Mary izdržali su sve nevolje jer im je vjera u Jehovu Boga davala snage.

Thomas je u međuvremenu iskoristio svoje tesarske vještine i na Fidžiju izgradio prvu kuću u europskom stilu. Kuća je imala povišeni pod koji je omogućavao dobro prozračivanje te još neka obilježja koja su pobudila veliko zanimanje lokalnog stanovništva. Neposredno prije završetka gradnje Mary je rodila drugog sina, Thomasa Whittona (3) Williamsa, mog izravnog pretka.

Godine 1843. Thomas stariji sudjelovao je u prevođenju Ivanovog evanđelja na fidžijski jezik, što za njega nije bio nimalo lak zadatak. * No bio je darovit antropolog i jako je dobro zapažao detalje. Svoja je zapažanja pomno zabilježio u knjizi Fiji  and the Fijians (1858), izvanrednom izvještaju koji opisuje život na Fidžiju u 19. stoljeću.

Nakon 13 godina teškog života na Fidžiju Thomas se zbog narušenog zdravlja preselio s obitelji u Australiju. Dugi niz godina služio je kao ugledan pastor, a umro je 1891. u gradu Ballaratu, u australskoj saveznoj državi Victoriji.

“ZLATO” PRONAĐENO NA ZAPADU

Godine 1883. Thomas Whitton Williams i njegova žena Phoebe (4) preselili su se s djecom u Perth, u saveznoj državi Zapadnoj Australiji. Njihovo drugo dijete, Arthur Bakewell (5) Williams, moj sljedeći izravni predak, tada je imao devet godina.

Kad je navršio 22 godine, Arthur se u potrazi za boljim životom preselio u gradić Kalgoorlie, oko 600 kilometara istočno od Pertha. Gradić se naglo razvijao jer se u njemu nalazio rudnik zlata. Arthur je ondje pročitao neku literaturu koju su objavili Istraživači Biblije, kako su se tada zvali Jehovini svjedoci, i pretplatio se na časopis Sionska stražarska kula. Budući da ga je oduševilo ono što je pročitao, počeo je drugima govoriti o svojim novostečenim uvjerenjima i održavati sastanke na kojima se proučavala Biblija. Bili su to skromni počeci djelovanja Jehovinih svjedoka u Zapadnoj Australiji.

Arthur je i svojoj obitelji pričao o onome što je naučio. Thomasu Whittonu bilo je drago što se njegov sin povezao s Istraživačima Biblije, ali ubrzo je umro. Arthurova majka Phoebe te sestre Violet i Mary također su se pridružile Istraživačima Biblije. Violet je postala pionir. * Arthur je rekao da je ona “najbolji, najrevniji i najmarljiviji pionir koji je ikad propovijedao u Zapadnoj Australiji”. Arthur je vjerojatno bio subjektivan, ali ona je nesumnjivo svojom revnošću snažno utjecala na sljedeći naraštaj obitelji Williams.

Arthur se nakon nekog vremena oženio i preselio u Donnybrook, gradić na jugozapadu Zapadne Australije u kojem su se ljudi uglavnom bavili voćarstvom. Ondje su ga nazivali starom ludom i dali mu nadimak “1914.” jer je revno objavljivao biblijska proročanstva koja su ukazivala na tu godinu. * Međutim, ruganje je prestalo kad je izbio Prvi svjetski rat. Arthur je redovito svjedočio kupcima u svojoj trgovini, a u izlog je stavio biblijsku literaturu. U izlogu se nalazio i natpis na kojem je stajalo da nudi 100 funti onome tko uspije dokazati istinitost Trojstva, nebiblijskog učenja koje je on odlučno odbacio. Nitko nije uspio osvojiti taj novac.

U domu obitelji Williams u Donnybrooku zajednica vjernika proučavala je Bibliju i održavala sastanke. Arthur je kasnije u tom gradu sagradio dvoranu za održavanje kršćanskih sastanaka. Bila je to jedna od prvih takvih dvorana u Zapadnoj Australiji. Čak i kad je dobrano zašao u sedmo desetljeće svog života, još je uvijek imao običaj odjenuti  odijelo, staviti kravatu, osedlati svog starog konja Dolla i propovijedati po cijelom području oko Donnybrooka.

Arthur je bio šutljiv i dostojanstven čovjek, ali bio je vrlo revan propovjednik. To je ostavilo snažan dojam na njegovu djecu. Njegova kći Florence (6) služila je kao misionarka u Indiji, a njegovi sinovi Arthur Lindsay (7) i Thomas dugi su niz godina, poput svog oca, služili kao starješine.

SLATKA LADY WILLIAMS

Moj pradjed Arthur Lindsay Williams bio je srdačan čovjek i svi su ga zbog toga voljeli. Uvijek je imao vremena za druge i ophodio se s njima s poštovanjem. Osim toga, bio je vješt sjekač drva te je u razdoblju od 12 godina pobijedio na 18 regionalnih natjecanja.

Međutim, nije bio nimalo oduševljen kad je njegov dvogodišnji sin Ronald (8) (moj djed) sjekirom oštetio mlado stablo jabuke koje je raslo pored obiteljske kuće. Ronaldova majka pažljivo je povezala stablo te je ono kasnije rađalo jabuke koje su bile izuzetno slatke. Ta nova sorta dobila je ime Lady Williams, a od nje je križanjem nastala jedna od najpopularnijih sorti jabuka na svijetu — Cripps Pink.

Moj djed Ronald kasnije se posvetio nečemu mnogo konstruktivnijem od obaranja voćaka. On i baka godinama su radili kao volonteri na izgradnji objekata Jehovinih svjedoka u Australiji i na Solomonskim Otocima. Djed sada ima gotovo 80 godina, ali još uvijek služi kao starješina te sudjeluje u gradnji i renoviranju dvorana za sastanke u Zapadnoj Australiji.

NASLJEĐE KOJE TREBA CIJENITI

Moji roditelji Geoffrey (9) i Janice (10) Williams slijedili su obiteljsku tradiciju i trudili se mojoj sestri Katharine (11) i meni (12) usaditi u srce kršćanske vrijednosti. S 13 godina odlučio sam da ću živjeti po tim načelima. Jednom prilikom slušao sam govor koji je John Barr, član upravnog odbora Jehovinih svjedoka, održao na jednom većem kršćanskom skupu. Mladima u publici poručio je: “Nemojte propustiti najvažniju priliku koja vam se pruža u životu — mogućnost da upoznate i zavolite Jehovu.” Te sam večeri u molitvi rekao Jehovi da mu želim služiti cijeli život. Dvije godine kasnije postao sam pionir.

Danas moja žena Chloe i ja služimo kao pioniri u Tom Priceu, zabačenom rudarskom gradiću na sjeverozapadu Zapadne Australije. Da bismo zbrinuli svoje materijalne potrebe, oboje radimo skraćeno radno vrijeme. Moji roditelji te moja sestra Katharine i njen suprug Andrew služe kao pioniri u Port Hedlandu, koji se nalazi otprilike 420 kilometara sjevernije. Tata i ja usto smo starješine u skupštini Jehovinih svjedoka.

Prošlo je sedam generacija otkako je moj predak Thomas Williams čvrsto odlučio služiti Jehovi Bogu. Svojim je potomcima, pa tako i meni, ostavio vrijednu duhovnu baštinu — vjeru i tradiciju štovanja pravog Boga. Presretan sam što imam tako bogato duhovno nasljeđe.

^ odl. 5 Brojka se nalazi uz odgovarajuću osobu na fotografijama.

^ odl. 6 Otok se nekad zvao Lakemba, a pripada istočnoj fidžijskoj otočnoj skupini Lau.

^ odl. 10 Misionar John Hunt preveo je veći dio Novog zavjeta na fidžijski jezik. Taj prijevod, koji je objavljen 1847, posebno je značajan jer se u Marku 12:36, Luki 20:42 i Djelima apostolskim 2:34 koristi oblik Božjeg imena “Jiova”.

^ odl. 15 Pionir je propovjednik Jehovinih svjedoka koji svaki mjesec mnogo vremena provodi u propovijedanju i poučavanju ljudi o Bibliji.

^ odl. 16 Vidi dodatak “1914 — značajna godina biblijskog proročanstva” u knjizi Što Biblija doista uči?, koju su objavili Jehovini svjedoci. Knjiga je dostupna i na internetskoj stranici www.jw.org.