Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Darovi dostojni kralja

Darovi dostojni kralja

“Zvjezdoznanci s istoka (...) zatim su izvadili blago svoje i dali mu darove: zlato, tamjan i smirnu” (Matej 2:1, 11)

ŠTO biste darovali nekoj uvaženoj osobi? U biblijska su vremena neke aromatične i začinske biljke bile dragocjene poput zlata — bile su toliko vrijedne da su se poklanjale kraljevima. To je razlog zašto su čak dva dara koja su zvjezdoznanci donijeli “kralju židovskom” zapravo bile aromatične biljke (Matej 2:1, 2, 11).

Balzam

Osim toga, u Bibliji piše da je kraljica od Sabe tijekom svog posjeta Salamunu “dala kralju stotinu i dvadeset talenata zlata, balzama vrlo mnogo i dragog kamenja. Nikada više nije došlo toliko balzama koliko je kraljica od Sabe dala kralju Salamunu” * (2. Ljetopisa 9:9). I drugi su kraljevi u znak poštovanja slali Salamunu balzam (2. Ljetopisa 9:23, 24).

Zašto su te aromatične biljke i razni njihovi pripravci bili toliko cijenjeni i skupi u biblijsko doba? Zato što su igrali važnu ulogu u svakodnevnom životu. Ljudi su ih koristili u razne svrhe, naprimjer u kozmetici, vjerskoj službi te u pripremi tijela za ukop. (Vidi okvir  “Upotreba aromatičnih biljaka u biblijsko doba”.) No aromatične biljke nisu bile skupe samo zbog velike potražnje nego i zbog troškova prijevoza te raznih drugih troškova.

PUTOVANJE PREKO ARAPSKE PUSTINJE

Kasija

U biblijsko su doba neke aromatične i začinske biljke rasle u dolini Jordana, no druge su se morale uvoziti. U Bibliji se spominju razne aromatične biljke. Najpoznatije su šafran, aloja, balzam, cimet, tamjan i smirna. Osim njih navode se začini poput kumina, metvice i kopra, koji su se često koristili u pripremi hrane.

Odakle su stizale egzotične aromatične biljke? Aloja, kasija i cimet dopremali su se s područja današnje Kine i Indije te sa Šri Lanke. Biljke poput smirne i tamjana dobivale su se od drveća i grmova koji su rasli u pustinjskim predjelima što su se protezali od južne Arabije do Somalije u Africi. A nard se dobavljao isključivo iz Indije, s područja Himalaje.

Šafran

Mnoge aromatične biljke trebalo je transportirati preko cijelog Arapskog poluotoka da bi naposljetku došle do Izraela. To je bio jedan od razloga zašto je Arabija u drugom i prvom tisućljeću prije nove ere “imala potpuni monopol na prijevoz robe između Istoka i Zapada”, stoji u knjizi The Book of Spices. Drevni gradovi, utvrde i konačišta za karavane koji su pronađeni u Negebu, na jugu Izraela, ukazuju na to da su tim područjem putovali trgovci aromatičnim biljkama. Ta naselja svjedoče i o “nevjerojatno unosnoj trgovini (...) koja se odvijala na području od juga Arabije pa sve do Sredozemnog mora”, stoji u izvještaju UNESCO-ovog Centra za svjetsku baštinu.

“Bilo ih je malo na tržištu, cijena im je bila vrlo visoka, a potražnja za njima stalno je rasla. Aromatične su biljke zato bile vrlo poželjna trgovačka roba” (The Book of Spices)

 Karavane natovarene tim aromatičnim i začinskim biljkama prelazile su udaljenosti od otprilike 1 800 kilometara, a put ih je uvijek vodio preko Arabije (Job 6:19). U Bibliji se spominje jedna karavana jišmaelskih trgovaca. Njihove su deve bile natovarene “ladanovom mirisnom smolom, balzamom i smolastom korom” i nosile su tu robu iz Gileada u Egipat (1. Mojsijeva 37:25). Jakovljevi sinovi prodali su svog brata Josipa tim trgovcima.

“NAJČUVANIJA TRGOVAČKA TAJNA SVIH VREMENA”

Kopar

Arapski trgovci stoljećima su imali monopol na gotovo svu trgovinu aromatičnim biljem. Samo su oni dobavljali iz Azije biljke poput kasije i cimeta. Kako bi odvratili trgovce sa Sredozemlja od toga da uspostave izravne trgovačke veze s dobavljačima na Istoku, Arapi su širili izmišljene priče o opasnostima koje vrebaju one koji prikupljaju aromatične biljke. Područja u kojima to bilje raste bila su “vjerojatno najčuvanija trgovačka tajna svih vremena”, stoji u knjizi The Book of Spices.

Kumin

Koje su priče širili Arapi? Herodot, grčki povjesničar iz 5. stoljeća pr. n. e., zapisao je priče o strašnim pticama koje su na nepristupačnim liticama gradile gnijezda od kore cimetovog drveta. Sakupljači su ostavljali velike komade mesa u podnožju litica kako bi se domogli te dragocjene biljke. Pohlepne ptice odnosile bi u svoja gnijezda ogromne količine tog mesa, pa bi gnijezda od silne težine pala na zemlju. Sakupljači bi tada brzo pokupili cimetovu koru i prodali je trgovcima. Takve su se priče jako proširile među ljudima. Zbog “navodnih opasnosti koje su prijetile  onima što su skupljali cimet, ta se aromatična biljka prodavala po vrlo visokoj cijeni”, stoji u knjizi The Book of Spices.

Metvica

No tajna koju su čuvali Arapi na koncu je bila otkrivena i oni su izgubili prevlast na tržištu aromatičnog bilja. Do 1. stoljeća pr. n. e. egipatski grad Aleksandrija razvio se u veliku luku i postao središte trgovine začinima. Kad su mornari otkrili kako iskoristiti monsunske vjetrove za plovidbu Indijskim oceanom, rimski su brodovi počeli iz egipatskih luka ploviti prema Indiji. Nakon toga aromatične biljke više nisu bile luksuzna roba jer su postale puno dostupnije, pa im je i cijena pala.

Danas se cijena aromatičnih i začinskih biljaka ne može mjeriti s cijenom zlata. Osim toga, više nitko ne smatra da bi one bile prikladan poklon za nekog kralja. Ipak, milijuni ljudi širom svijeta redovito ih upotrebljavaju jer su one sastavni dio parfema i lijekova, a koriste ih, naravno, i kao začin jelima kako bi poboljšali okus hrane ili učinili neko jelo pikantnijim. Aromatične su biljke zbog svog privlačnog mirisa danas jednako popularne kao što su bile i prije nekoliko tisuća godina.

Cimet

^ odl. 4 Izraz “balzam” odnosi se na miomirisna ulja ili smole koji su se dobivali od raznih vrsta drveća i grmova.