Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

 UGLEDAJMO SE NA NJIHOVU VJERU | JOSIP

Josip – “nije li Bog taj koji tumači snove?”

Josip – “nije li Bog taj koji tumači snove?”

JOSIP je hodao mračnim zagušljivim hodnikom u kojem je vladala nesnosna vrućina. S njega je kapao znoj dok je obavljao svoj mučan, naporan posao. Sunce je nemilosrdno pržilo zatvorske zidine, pa je zatvor sličio užarenoj peći. Ponekad mu se činilo kao da poznaje svaku ciglu, svaku pukotinu u zidovima tog egipatskog zatvora. Cijeli njegov život odvijao se unutar tih zidina. Iako ga je upravitelj zatvora jako cijenio, Josip je ipak bio samo zatvorenik.

Sigurno se često prisjećao vremena kad je živio u hebronskim brdima, gdje je čuvao očeva stada. Kad je imao otprilike 17 godina, njegov otac Jakov poslao ga je da obavi jedan zadatak, zbog kojeg je morao otići na dalek put. Takva sloboda sada mu se činila nedostižnom. Naime, njegova su braća bila ljubomorna na njega i toliko su ga mrzila da su ga namjeravala ubiti. Na koncu su ga prodala u roblje. Tako je dospio u Egipat, gdje je najprije služio u domu egipatskog dvoranina Potifara. Uživao je povjerenje svog gospodara sve dok ga gospodareva žena nije lažno optužila za silovanje, pa je završio u zatvoru * (1. Mojsijeva, poglavlja 37, 39).

Josipu je sada bilo 28 godina i već je desetak godina proveo u ropstvu i zatočeništvu. Sigurno nije ni sanjao da će ga takvo što snaći u životu. Hoće li ikada više biti slobodan? Hoće li ponovno vidjeti svog dragog ostarjelog oca i svog ljubljenog mlađeg brata Benjamina? Dokle će još čamiti u toj tamnici?

Jeste li se ikada osjećali poput Josipa? Život nas ponekad može neugodno iznenaditi i krenuti sasvim drugim tokom od onoga čemu smo se nadali u mladosti. Možda nam se čini da nema kraja našim nevoljama i ne vidimo izlaz iz svojih problema ili možda mislimo da više ne možemo podnositi nedaće koje nas pritišću. Pogledajmo kako nam u takvim okolnostima može pomoći Josipov primjer.

“JEHOVA JE I DALJE BIO S JOSIPOM”

Josip je znao da ga njegov Bog Jehova nije zaboravio i to mu je zasigurno pomoglo da izdrži sve nevolje koje su ga snašle. Jehova je čak i u tom zatvoru u tuđini našao načina da blagoslovi Josipa. Biblija o tome kaže: “Jehova je i dalje bio s Josipom i bio mu je milostiv te je dao da nađe milost u očima upravitelja zatvora” (1. Mojsijeva 39:21-23). Josip je marljivo radio svoj posao, pa ga je Bog imao razloga blagoslivljati. Nesumnjivo ga je tješila spoznaja da je Jehova uvijek uz njega.

Je li Jehova namjeravao zauvijek ostaviti Josipa u zatvoru? Josip to nije mogao znati, ali zacijelo se u vezi s tim puno molio svom Bogu. Kao što to često biva, odgovor na svoje molitve dobio je na posve neočekivan način. Jednog dana u zatvoru je nastalo komešanje jer su stigla dva nova zatvorenika — faraonovi osobni sluge. Bili su to kraljev glavni pekar i glavni peharnik (1. Mojsijeva 40:1-3).

 Zapovjednik tjelesne straže povjerio je tu dvojicu bivših uglednih dvorana Josipu na brigu. * Jedne noći obojica su usnila upečatljive i zagonetne snove. Kad ih je Josip sljedećeg jutra vidio, znao je da nešto nije u redu. Stoga ih je upitao: “Zašto vam je danas lice tako tužno?” (1. Mojsijeva 40:3-7). Možda su zbog njegove susretljivosti pomislili da mu mogu u povjerenju ispričati što ih muči. Josip tada nije ni slutio da će mu taj razgovor potpuno promijeniti život. No bi li uopće došlo do tog razgovora da se Josip nije zanimao za njih? Josipov primjer mogao bi nas potaknuti da se pitamo pokazujemo li i mi svoju vjeru u Boga tako da se zanimamo za svoje bližnje.

Josip se s drugim zatvorenicima ophodio susretljivo i s poštovanjem

Dvojica muškaraca rekla su Josipu da su ih uznemirili upečatljivi i zbunjujući snovi koje su sanjali i da ih muči što nema nikoga tko bi im ih protumačio. Egipćani su pridavali veliku važnost snovima i imali su silno povjerenje u ljude koji su tvrdili da ih mogu tumačiti. Peharnik i pekar nisu znali da njihovi snovi potječu od Josipovog Boga Jehove. No Josip je to znao, pa ih je ohrabrio: “Nije li Bog taj koji tumači snove? Ispričajte mi, molim vas, što ste sanjali!” (1. Mojsijeva 40:8). Josipove riječi značajne su za sve one koji u današnje vrijeme iz iskrenih poticaja proučavaju Bibliju. Kad bi barem svi vjernici pokazivali takvu poniznost! Trebamo odbaciti oholi način razmišljanja i tražiti od Boga da nam pomogne ispravno razumjeti svoju Riječ (1. Solunjanima 2:13; Jakov 4:6).

Peharnik je progovorio prvi. Ispričao je Josipu da je sanjao trs na kojem su bile tri mladice i grozdovi. Grožđe je sazrelo i peharnik ga je iscijedio u faraonov pehar. Josip je uz Jehovinu pomoć odmah shvatio značenje sna. Rekao je peharniku da tri mladice znače tri dana i da će ga faraon u tom roku vratiti u službu. Kad se na peharnikovom licu pojavio izraz olakšanja, Josip ga je zamolio: “Molim te, učini dobro djelo pa me spomeni faraonu!” Objasnio mu je da je bio otet iz svoje zemlje i da je ni kriv ni dužan završio u zatvoru (1. Mojsijeva 40:9-15).

Kad je pekar vidio da je peharnik dobio dobre vijesti, i on se ohrabrio te zamolio Josipa da mu rastumači njegov san. Sanjao je da na glavi ima tri košare kruha i da iz jedne košare jedu ptice. Josip je dobio moć da odgonetne i taj san. Međutim, nije imao dobre vijesti za pekara. Rekao mu je: “Ovo je značenje: Tri košare tri su dana. Još tri dana i faraon će te izvesti iz zatvora, pa će ti odrubiti glavu i objesiti te na stup, a ptice će jesti meso s tebe” (1. Mojsijeva 40:16-19). Poput svih vjernih Božjih slugu, Josip je odvažno prenosio  Božje objave, kako one povoljne tako i one nepovoljne kojima se naviještala predstojeća osuda (Izaija 61:2).

Nakon tri dana Josipove su se riječi ispunile. Faraon je slavio rođendan — što nije bio običaj među Božjim slugama u biblijsko doba — i na gozbi koju je tim povodom priredio izrekao je presudu dvojici svojih slugu. Kao što je Josip prorekao, pekara je dao pogubiti, a peharnika je vratio u peharničku službu. Nažalost, taj je čovjek iznevjerio Josipa i potpuno zaboravio na njega (1. Mojsijeva 40:20-23).

“TO NIJE U MOJOJ VLASTI!”

Prošle su pune dvije godine (1. Mojsijeva 41:1). Možemo samo pretpostaviti koliko je Josip bio razočaran! Možda se ponadao da će njegovim patnjama doći kraj kad mu je Jehova otkrio značenje neobičnih snova koje su usnili peharnik i pekar. Nakon toga možda se svako jutro budio s nadom da će upravo tog dana biti pušten iz zatvora. No ništa se nije promijenilo. Sumornoj zatvorskoj svakodnevici nije se nazirao kraj. Lako je moguće da su mu upravo te dvije godine bile najteže. Pa ipak, nikada se nije prestao uzdati u svog Boga Jehovu. Nije se prepustio očaju, nego je čvrsto odlučio ustrajno podnijeti sve kušnje. Na koncu je iz svega toga izašao još snažniji (Jakov 1:4).

Tko od nas ne treba razvijati ustrajnost u ovim teškim vremenima? Da bismo imali snage nositi se s problemima, trebaju nam odlučnost, strpljivost i unutarnji mir — osobine koje nam može dati samo Bog. On i nama može pomoći da se othrvamo očaju i da ne gubimo nadu (Rimljanima 12:12; 15:13).

Peharnik je zaboravio Josipa, ali ne i Jehova. Jedne noći Jehova je dao da faraon usni dva sna koja nikako nije mogao zaboraviti. U prvom snu kralj je vidio kako iz Nila izlazi sedam lijepih, debelih krava, a nakon njih pojavilo se sedam ružnih, mršavih krava. Mršave krave pojele su one debele. Kasnije je sanjao sedam lijepih klasova koji su izrasli na jednoj stabljici. No nakon njih izraslo je sedam drugih klasova, koji su bili sitni i opaljeni vjetrom. Sitni klasovi progutali su one lijepe. Faraon je ujutro bio vrlo uznemiren zbog tih snova, pa je pozvao sve svoje mudrace i svećenike koji su se bavili vračanjem da mu ih protumače. Međutim, nitko nije uspio u tome (1. Mojsijeva 41:1-8). Ne znamo jesu li bili suviše zatečeni onim što su čuli ili su možda njihova tumačenja bila proturječna. U svakom slučaju, faraon je bio razočaran. Usprkos tome žarko je želio saznati značenje tih snova.

Tada se peharnik napokon sjetio Josipa! Osjetio je grižnju savjesti, pa je ispričao faraonu da je dvije godine ranije u zatvoru upoznao izvanrednog mladića koji je točno protumačio snove koje su bili usnili on i pekar. Faraon je odmah zapovjedio da dovedu Josipa iz zatvora (1. Mojsijeva 41:9-13).

Josip je bio silno iznenađen kad su se pojavili faraonovi izaslanici i rekli mu da ga vode na dvor. Odmah se presvukao i obrijao. Vjerojatno je obrijao cijelu glavu jer je to bio običaj u Egiptu. Sigurno se usrdno molio Jehovi da blagoslovi njegov razgovor s faraonom. Ubrzo nakon toga stajao je pred tim moćnim vladarom u raskošnoj kraljevskoj palači. Biblijski izvještaj kaže: “Onda je faraon rekao Josipu: ‘Usnio sam san, ali nitko ga ne može protumačiti. A čuo sam da se govori za tebe da možeš protumačiti san kad ga čuješ.’” Josipov je odgovor i taj put pokazao koliko je Josip ponizan i koliko je snažna njegova vjera u Boga. Rekao je: “To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobro” (1. Mojsijeva 41:14-16).

Josip je ponizno rekao faraonu: “To nije u mojoj vlasti!”

Jehova ljubi ponizne i bogobojazne ljude, pa stoga ne čudi što je Josipu otkrio ono što nisu uspjeli dokučiti ni mudraci ni svećenici. Josip je objasnio faraonu da oba sna imaju isto značenje. Jehova mu je dao da dvaput usni isti san kako bi naglasio da je “čvrsto odlučio” ispuniti ono što je najavio u snovima. Nije bilo ni najmanje sumnje da će se ti snovi obistiniti. Debele krave i zdravi klasovi predstavljali su sedam godina obilja u Egiptu, dok su mršave krave i sitni klasovi predstavljali sedam godina gladi, koje će uslijediti nakon razdoblja obilja. Glad je trebala opustošiti zemlju, a sve zalihe iz godina obilja trebale su se istopiti (1. Mojsijeva 41:25-32).

 Faraon je shvatio da je Josip točno protumačio snove, no pitao se što poduzeti. Josip je iznio jedan prijedlog. Rekao je faraonu da potraži “razboritog i mudrog čovjeka” koji će tijekom sedam godina obilja nadgledati prikupljanje žita u žitnice, a potom dijeliti hranu svima kojima to bude potrebno kako bi preživjeli glad koja će uslijediti (1. Mojsijeva 41:33-36). Iako je Josip zbog svog iskustva i sposobnosti bio itekako prikladan za taj zadatak, nije želio isticati da je on prava osoba za obavljanje tog posla. Poniznom čovjeku kakav je bio Josip bilo je nezamislivo nametati se faraonu. Imao je jaku vjeru i uzdao se u to da će Bog voditi stvari na najbolji način. Ako imamo čvrstu vjeru u Jehovu, nema potrebe da budemo ambiciozni i da ističemo svoje sposobnosti. Možemo biti mirni i prepustiti stvari u njegove ruke.

“MOŽEMO LI NAĆI DRUGOGA ČOVJEKA KAO ŠTO JE OVAJ?”

Faraon i svi njegovi sluge uvidjeli su da je Josipov plan vrlo razuman. Osim toga, kralj je uvidio da Josipova mudrost zapravo potječe od njegovog Boga. Stoga je svojim slugama na dvoru rekao: “Možemo li naći drugoga čovjeka kao što je ovaj, u kojem je duh Božji?” A onda je rekao Josipu: “Kad je Bog tebi dao da znaš sve to, nitko nije tako razborit i mudar kao što si ti. Ti ćeš biti upravitelj dvora mojega i sav će ti se narod moj bezuvjetno pokoravati. Jedino ću prijestoljem ja biti veći od tebe” (1. Mojsijeva 41:38-41).

Faraon je održao riječ. Zapovjedio je da Josipa obuku u haljine od finog lana te mu dao zlatni lanac, pečatnjak, kraljevska kola i sve ovlasti da putuje Egiptom i sprovodi u djelo svoj plan (1. Mojsijeva 41:42-44). Josip je u jednom jedinom danu dospio iz zatvora u palaču. Probudio se kao beznačajan zatočenik, a otišao na počinak kao drugi najmoćniji čovjek u kraljevstvu. Bio je to očit dokaz da je Josipova vjera u Jehovu Boga bila itekako opravdana. Jehova je vidio sve nepravde koje je njegov sluga trpio godinama. Riješio je njegove probleme u pravo vrijeme i na pravi način. Jehova nije vodio računa samo o tome da ispravi nepravde koje je doživio Josip nego i da sačuva plemena od kojih je kasnije nastao izraelski narod. O tome će biti riječi u jednom od sljedećih članaka u ovoj rubrici.

Ako se nalazite u teškoj životnoj situaciji, naprimjer ako godinama podnosite nepravdu kojoj se ne nazire kraj, nemojte očajavati. Prisjetite se Josipa. On nikada nije prestao biti susretljiv, ponizan, ustrajan i vjeran Bogu. Jehova ga je zbog toga naposljetku bogato blagoslovio.

^ odl. 4 Vidi članke “Ugledajmo se na njihovu vjeru” u Stražarskoj kuli od 1. kolovoza i 1. studenoga 2014.

^ odl. 10 Stari Egipćani imali su preko 90 vrsti kruha, peciva i kolača. Na temelju toga možemo zaključiti da je faraonov glavni pekar bio ugledan čovjek. Glavni peharnik nadgledao je skupinu slugu koja je prije faraona kušala vino, a možda i pivo, kako bi se uvjerila da je ono vrhunske kvalitete i da nije otrovano. Naime, intrige i ubojstva bili su uobičajeni na kraljevskom dvoru. Nije bilo ništa neobično da peharnik postane kraljev pouzdani savjetnik.