Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

Zemlja u kojoj ćeš “iz brda bakar vaditi”

Zemlja u kojoj ćeš “iz brda bakar vaditi”

Pretražujući kamenjar u judejskoj pustoši, jedna je skupina arheologa u ožujku 1961. naišla na pećinu koja se nalazila na vrhu neke litice. Pitali su se krije li ta pećina kakav vrijedan arheološki nalaz, poput Svitaka s Mrtvog mora. Na svoje iznenađenje, pronašli su predmete neprocjenjive vrijednosti, a njihovo otkriće dobilo je ime Blago iz Nahal Mišmara.

BLAGO iz Nahal Mišmara pronađeno je u pukotini neke stijene, zamotano u slamnatu prostirku. Ta zbirka sastoji se od preko 400 predmeta, većinom izrađenih od bakra, a među njima su krune, žezla, svakojako oruđe, buzdovani i drugo oružje. Zanimljivo je da se obrada bakra spominje već na početku Biblije. Prva biblijska knjiga navodi da je čovjek po imenu Tubal-Kajin “kovao svakovrsno oruđe od bakra i željeza” (1. Mojsijeva 4:22).

Pronađeno blago još je uvijek obavijeno velom tajne jer arheolozi nisu sigurni odakle potječe ni kako je dospjelo u pećinu u Nahal Mišmaru. Ipak, taj vrijedni nalaz pokazuje da je iskapanje, taljenje i lijevanje bakra još od davnina bilo poznato u krajevima koji se spominju u Bibliji.

NALAZIŠTA BAKRA U OBEĆANOJ ZEMLJI

Kad su se Izraelci našli na pragu Obećane zemlje, Mojsije im je rekao da je pred njima zemlja u kojoj će “iz brda bakar vaditi” (5. Mojsijeva 8:7-9). U Izraelu i Jordanu arheolozi su pronašli brojne drevne rudnike bakra te mjesta na kojima se talila bakrena ruda, primjerice u Feinanu, Timni i Kirbat en-Nahasu. Što otkrivaju ta arheološka nalazišta?

U Timni i Feinanu te njihovoj okolici ima mnogo površinskih kopova iz kojih se bakar iskapao barem 2 000 godina. Na tom se području i danas mogu vidjeti stijene prošarane zelenkastim mineralima bakra. Kako se u drevno doba vadio bakar? Najprije bi se kamenim alatkama iz površinskih stijena izdvajala bakrena ruda. Kad bi se ta ležišta iscrpila, metalnim su se alatkama kopala duboka okna i podzemni tuneli. U biblijskoj knjizi o Jobu opisuje se kako se vadila ruda (Job 28:2-11). Bio je to težak fizički posao. Rimske su vlasti upravo radom u rudnicima kažnjavale okorjele zločince i druge zatvorenike. Tako su od 3. do 5. stoljeća mnogi od njih završili u rudnicima bakra u Feinanu.

U Kirbat en-Nahasu (što znači “bakrene ruševine”) arheolozi su pronašli gomile troske, na temelju čega su zaključili da su se ondje talile velike količine bakrene rude. Smatra se da se ruda dopremala iz obližnjih rudnika, naprimjer iz Feinana i Timne, a potom se talila na visokoj temperaturi.  Vatra zapaljena na ugljenu raspirivala se puhaljkama i mjehovima. Kad bi se dosegnula temperatura pogodna za taljenje bakra, otprilike 1 200 Celzijevih stupnjeva, ona bi se održavala desetak sati. Obično je bilo potrebno pet kilograma rude da bi se proizveo jedan kilogram bakra, od kojeg su se kasnije mogli izrađivati razni predmeti.

UPOTREBA BAKRA U STAROM IZRAELU

Kad se Jehova Bog obratio svom narodu na gori Sinaju, zapovjedio mu je da u izgradnji svetog šatora upotrijebi bakar (2. Mojsijeva, 27. poglavlje). Taj se metal, karakteristične boje i sjaja, kasnije koristio i prilikom gradnje hrama u Jeruzalemu. Izraelci su možda znali nešto o obradi metala još i prije dolaska u Egipat, a možda su to naučili dok su ondje bili robovi. Uglavnom, obrada metala nije im bila nepoznata. Kratko nakon izlaska iz Egipta načinili su lijevano tele, a kasnije i mnoge predmete od bakra — veliki bakreni umivaonik, posude, tave, lopate i vilice — koji su se koristili za službu u svetom šatoru (2. Mojsijeva 32:4).

Na putu za Obećanu zemlju Izraelci su prolazili pustinjom u kojoj su se nalazila bogata ležišta bakra. Možda su se oko Punona (vjerojatno Feinana) pobunili protiv Boga, žaleći se što za jelo imaju samo manu i što nemaju dovoljno vode. Jehova je za kaznu poslao zmije otrovnice, te je stradalo mnogo Izraelaca. Kad su se pokajali, Mojsije se pomolio Jehovi za njih. Stoga mu je Jehova rekao da načini bakrenu zmiju i postavi je na stup. “Ako bi koga ujela zmija a taj bi pogledao bakrenu zmiju, ostao bi živ”, kaže Biblija (4. Mojsijeva 21:4-10; 33:43).

UPOTREBA BAKRA U VRIJEME KRALJA SALAMUNA

Za gradnju i uređenje jeruzalemskog hrama upotrijebljene su ogromne količine bakra

Za gradnju i uređenje jeruzalemskog hrama, koji je bio podignut tijekom vladavine kralja Salamuna, upotrijebljene su ogromne količine bakra. Velik dio te vrijedne kovine koja se koristila u tom građevinskom pothvatu u zemlju je dopremio Salamunov otac, David, nakon što je porazio Sirijce (1. Ljetopisa 18:6-8). Od bakra je izrađeno “lijevano more”, golemi spremnik za vodu kojom su se svećenici prali. U njega je moglo stati oko 66 000 litara vode, a vjerojatno je težio otprilike 30 tona (1. Kraljevima 7:23-26, 44-46). Salivena su i dva impozantna bakrena stupa koja su stajala na ulazu u hram. Promjer tih stupova iznosio je 1,7 metara, bili su visoki 8 metara, a na njihovom vrhu nalazili su se kapiteli visoki 2,2 metra. Stupovi su bili šuplji, a njihove stijenke bile su debele 7,5 centimetara (1. Kraljevima 7:15, 16; 2. Ljetopisa 4:17). Možemo samo zamisliti koliko je bakra utrošeno u izradu lijevanog mora i stupova koji su se uzdizali na ulazu u hram.

U biblijsko doba bakreni su predmeti imali široku primjenu. Naprimjer, Biblija navodi da se od bakra izrađivalo oružje, okovi, glazbeni instrumenti i vrata (1. Samuelova 17:5, 6; 2. Kraljevima 25:7; 1. Ljetopisa 15:19; Psalam 107:16). Iz Isusovih riječi vidljivo je da se u njegovo doba upotrebljavao bakreni novac (Matej 10:9).

Arheolozi i povjesničari još uvijek ne znaju mnogo toga o izradi i porijeklu bakrenih predmeta iz biblijskog doba, pa tako ni o Blagu iz Nahal Mišmara. No ti nalazi potvrđuju da je Bog uistinu doveo Izraelce u “dobru zemlju” te da nije pretjerivao kad im je obećao da će “iz brda bakar vaditi” (5. Mojsijeva 8:7-9).