“Tako ih je Jehova raspršio odande po svoj zemlji, te su na koncu prestali graditi grad. Zato je dobio ime Babel, jer je ondje Jehova pomiješao jezik sve zemlje” (1. Mojsijeva 11:8, 9)

JE LI taj biblijski izvještaj istinit? Jesu li doista svi ljudi odjednom počeli govoriti različitim jezicima? Neki smatraju da je biblijski izvještaj o gradnji kule u Babelu, koji objašnjava kako su nastali jezici, puka izmišljotina. Jedan američki pisac tvrdi: “Legenda o Babilonskoj kuli nedvojbeno je jedna od najapsurdnijih priča koje je svijet ikad čuo.” Čak je i jedan židovski rabin napisao kako je to “naivan pokušaj da se objasni porijeklo različitih naroda”.

Zašto neki ljudi ne prihvaćaju biblijski izvještaj o Babilonskoj kuli? Jednostavno rečeno, zato što se on kosi s određenim znanstvenim teorijama o nastanku jezika. Naprimjer, neki lingvisti kažu da se jezične porodice nisu pojavile odjednom, nego da su se postupno razvile iz zajedničkog prajezika. Drugi pak tvrde da se zasebno razvilo nekoliko različitih jezika, koji su nastali tako što su se ljudi u početku sporazumijevali pomoću neartikuliranih glasova, a kasnije su počeli izgovarati riječi i rečenice. Zbog tih i drugih proturječnih teorija mnogi su došli do istog zaključka kao i Tecumseh Fitch, profesor sa Sveučilišta u Beču, koji je u svojoj knjizi The Evolution of Language napisao: “Još uvijek ne znamo točno kako su nastali jezici.”

Što nam arheološka i druga znanstvena istraživanja govore o porijeklu i razvoju jezika? Potvrđuju li ona neku znanstvenu teoriju ili govore u prilog biblijskom izvještaju o Babilonskoj kuli? Osvrnimo se najprije na taj izvještaj.

KADA SE GRADILA BABILONSKA KULA I GDJE SE NALAZILA?

Biblija kaže da je do jezične pomutnje došlo “u zemlji Šinaru”, koja je kasnije dobila ime Babilonija, te da su se odande ljudi rasijali po svijetu  (1. Mojsijeva 11:2). Kada se to dogodilo? Prema Bibliji, čovječanstvo se razdijelilo za života Pelega, koji se rodio oko 250 godina prije Abrahama. To znači da su se događaji povezani s Babilonskom kulom odigrali prije otprilike 4 200 godina (1. Mojsijeva 10:25; 11:18-26).

Neki znanstvenici smatraju da su svi današnji jezici potekli od jednog jezika — zajedničkog prajezika — koji se po njihovom mišljenju govorio prije oko 100 000 godina. * Drugi pak tvrde da su se razvili od nekoliko prajezika koji su se govorili prije najmanje 6 000 godina. No kako lingvisti uopće utvrđuju nastanak i razvoj izumrlih jezika? “To je prilično nezgodan posao”, piše u časopisu The Economist. “Za razliku od biologa lingvisti nemaju fosilne nalaze koji bi im otkrili što se događalo u prošlosti.” U časopisu nadalje piše da jedan lingvist svoju teoriju o postanku jezika temelji na nekim “matematičkim pretpostavkama”.

Ipak, postoje arheološki nalazi koji nam pomažu da steknemo određenu sliku o postanku jezika. Što oni otkrivaju? U djelu The New Encyclopaedia Britannica stoji: “Arheolozi dosad nisu pronašli pisane tekstove starije od 4 000 do 5 000 godina i teško je vjerovati da će ih ikad pronaći.” A gdje su pronađeni najstariji zapisi? U Donjoj Mezopotamiji — ondje gdje se u drevno doba nalazila zemlja Šinar. * Dakle, očito je da su dostupni materijalni dokazi u suglasju s biblijskim izvještajem.

DRUGAČIJI JEZIK, DRUGAČIJI NAČIN RAZMIŠLJANJA

Biblija kaže da je u Babelu Bog pomiješao jezik ljudima kako ne bi razumjeli jedni druge (1. Mojsijeva 11:7). Zato su oni “prestali graditi grad” Babel te su se rasijali “po svoj zemlji” (1. Mojsijeva 11:8, 9). Prema tome, Biblija ne kaže da svi današnji jezici potječu od jednog prajezika, nego da je odjednom nastalo više novih jezika. Ti su jezici očito bili potpuno razvijeni, što je ljudima omogućavalo da jasno izražavaju svoje misli i osjećaje, a svaki od njih bio je različit od drugih.

Glinena pločica ispisana klinastim pismom (Mezopotamija, 3. tisućljeće pr. n. e.)

A što reći o današnjim jezičnim porodicama? Jesu li one u osnovi slične ili su različite? Lera Boroditsky, doktorica psihologije sa Sveučilišta u Kaliforniji, napisala je: “Kad su lingvisti počeli temeljitije proučavati jezike svijeta (kojih ima oko 7 000, a samo je mali dio istražen), pronašli su čitavo mnoštvo neočekivanih razlika.” To je sasvim razumljivo. Iako jezici i dijalekti jedne jezične porodice, naprimjer norveški i švedski, mogu biti vrlo slični jedni drugima, oni se iz temelja razlikuju od jezika i dijalekata neke druge porodice, naprimjer južnoslavenskih jezika.

Jezik oblikuje čovjekov način poimanja i opisivanja svijeta koji ga okružuje. Tako se u različitim jezicima na različit način opisuju boje, mjere, smještaj u prostoru i smjer kretanja. Naprimjer, na hrvatskom bi ljudi rekli: “Muha ti je na desnoj ruci.” No ista misao kazana na jednom drugom jeziku u doslovnom bi prijevodu glasila: “Muha ti je na jugozapadnoj ruci.” Dakle, nije dovoljno samo znati riječi nekog stranog jezika nego treba razumjeti i način razmišljanja onih koji njime govore. Možemo zamisliti kolika je pomutnja nastala u Babelu nakon što je Bog ljudima pomiješao  jezike. Nije ni čudo što graditelji Babilonske kule nisu bili u stanju dovršiti svoju građevinu.

NEARTIKULIRANO MUMLJANJE ILI SLOŽEN JEZIK?

Kakav je bio jezik kojim su govorili prvi ljudi? Biblija otkriva da je Adam smislio imena svim životinjama, što znači da je bio u stanju kovati nove riječi (1. Mojsijeva 2:20). On je čak pjesničkim riječima opisao što osjeća prema svojoj ženi, Evi. Njegova žena jasno je objasnila zmiji što je Bog zapovjedio njoj i njenom mužu te rekla koja će ih kazna snaći ako prekrše njegovu zapovijed (1. Mojsijeva 2:23; 3:1-3). Ti primjeri pokazuju da je prvobitni jezik omogućavao ljudima da na jasan i lijep način izražavaju misli i osjećaje.

Jezična pomutnja koja je nastala u Babelu spriječila je graditelje kule da dovrše svoje zdanje jer više nisu mogli razgovarati jedni s drugima, a samim time ni raditi zajedno. No njihovi novi jezici bili su vrlo složeni, kao i prvobitni jezik. U svega nekoliko stoljeća ljudi koji su iz Babela otišli u druge dijelove svijeta sagradili su velike gradove, osnovali moćne vojske i počeli međusobno trgovali (1. Mojsijeva 13:12; 14:1-11; 37:25). Bi li mogli sve to postići da njihovi jezici nisu imali bogat fond riječi i velike izražajne mogućnosti? Prema biblijskom izvještaju, prvobitni čovjekov jezik i jezici koji su nastali u Babelu nisu bili skup neartikuliranih glasova, nego složeni jezici koji su omogućavali jasnu komunikaciju.

Novija istraživanja podupiru tu tvrdnju. U djelu The Cambridge Encyclopedia of Language piše: “Svaka kultura koju smo izučavali, koliko god je smatrali primitivnom, imala je potpuno razvijen jezik, koji se po složenosti može usporediti s jezicima ‘civiliziranih’ naroda.” Sličnu misao izrazio je i Steven Pinker, profesor psihologije na Sveučilištu Harvard. U svojoj knjizi The Language Instinct napisao je: “Ne postoji nešto što bi se moglo nazvati ‘jezikom kamenog doba’.”

KAKVA JE BUDUĆNOST JEZIKA?

U ovom članku naveli smo gdje su pronađeni najstariji pisani tekstovi i koliko su stari. Zatim smo se osvrnuli na razlike među jezičnim porodicama i na koncu utvrdili da su jezici drevnih naroda bili vrlo složeni. Što se na temelju svega toga može zaključiti o porijeklu jezika? Mnogi smatraju da upravo biblijski izvještaj o jezičnoj pomutnji u Babelu objašnjava kako je došlo do današnje jezične raznolikosti.

Biblija kaže da je Jehova Bog “pomiješao jezik” graditeljima kule u Babelu zato što su se pobunili protiv njega (1. Mojsijeva 11:4-7). No on je u svojoj Riječi obećao da će “promijeniti jezik narodima u čist jezik, da bi svi prizivali ime [njegovo] i složno mu služili” (Sefanija 3:9). Taj “čist jezik” predočava istinu koja je zapisana u Božjoj Riječi. Ona već danas ujedinjuje mnoge ljude iz svih naroda. Logično je zaključiti da će Bog jednog dana ujediniti čitavo čovječanstvo tako što će svim ljudima omogućiti da govore jedan zajednički jezik. Tada više neće biti jezične pomutnje koja je nastala u drevnom Babelu.

^ odl. 8 Teorije o nastanku jezika uglavnom se temelje na pretpostavci da su se ljudi razvili od čovjekolikih majmuna. Nešto više o toj temi možete saznati iz brošure Pet važnih pitanja o porijeklu života, na stranicama 27-29. Brošuru su izdali Jehovini svjedoci.

^ odl. 9 U blizini Šinara arheolozi su otkrili nekoliko zigurata, stepenastih tornjeva nalik piramidama koji su se koristili kao svetišta. Biblija kaže da se kula u Babelu gradila od opeka, a ne od kamena, te da su graditelji koristili zemnu smolu umjesto žbuke (1. Mojsijeva 11:3, 4). Prema djelu The New Encyclopaedia Britannica, kamena u Mezopotamiji “gotovo da nije bilo”, a zemne smole bilo je napretek.