Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula  |  lipanj 2013.

Kada će doći kraj predrasudama?

Kada će doći kraj predrasudama?

PRIJE pedeset godina, točnije 28. kolovoza 1963, Martin Luther King, američki borac za ljudska prava, održao je jedan od svojih najpoznatijih govora u kojem je izrazio svoju duboku želju — svoj san — da ćemo jednog dana živjeti u svijetu u kojem više neće biti rasnih predrasuda. Iako se obraćao stanovnicima Sjedinjenih Američkih Država, njegova je poruka doprla do srca ljudi diljem svijeta.

Martin Luther King

Tri mjeseca kasnije, 20. studenoga 1963, više od 100 zemalja usvojilo je Deklaraciju Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. U narednim desetljećima usvojene su i druge međunarodne povelje i sporazumi o borbi protiv rasizma. Jesu li ta hvalevrijedna nastojanja da se stane na kraj diskriminaciji i predrasudama urodila kakvim plodom?

Dvadeset prvog ožujka 2012. glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon izjavio je: “Sklopili smo mnoge važne sporazume, osmislili razne pravne instrumente te donijeli međunarodni program za sprečavanje i suzbijanje rasizma, diskriminacije, ksenofobije i drugih oblika nesnošljivosti. Međutim rasizam još uvijek zagorčava život milijunima ljudi diljem svijeta.”

Istina, neke su zemlje uspjele postići određeni napredak u borbi protiv rasnih i drugih predrasuda. No nameće se pitanje: “Je li to pomoglo ljudima da promijene duboko ukorijenjene stavove prema onima koji su drugačiji od njih ili su ih naprosto naučili držati za sebe i ne pokazivati netrpeljivost koju osjećaju prema drugima?” Neki smatraju da vlasti mogu, u najboljem slučaju, donekle suzbiti diskriminaciju, ali da je vrlo upitno mogu li iskorijeniti predrasude. Zašto tako misle? Zato što je diskriminacija postupak kojim se krše nečija prava, a svaki takav postupak podliježe zakonskim sankcijama, dok su predrasude odraz naših stavova i osjećaja, a njih nije moguće regulirati zakonom.

Dakle da bi se stalo na kraj predrasudama, nije dovoljno samo uhvatiti se u koštac s njihovim posljedicama, odnosno boriti se protiv diskriminacije. Potrebno je potaknuti ljude da promijene svoje stavove prema onima koji su po nečemu drugačiji od njih. Je li to uopće moguće? Pogledajmo što je nekim osobama pomoglo da pobijede predrasude i svoje bližnje počnu gledati drugim očima.

BIBLIJA IM JE POMOGLA ODBACITI PREDRASUDE

“Konačno sam se oslobodila predrasuda kojima sam godinama robovala” (Linda)

Linda: Rodila sam se u Južnoafričkoj Republici. Nekad sam svoje sunarodnjake koji nisu bijelci smatrala manje vrijednima, neukima i nepouzdanima. Mislila sam da su stvoreni samo zato da služe bijelcima. Nisam bila ni svjesna da je takvo razmišljanje bilo posljedica dubokih predrasuda. No Biblija mi je pomogla da polako promijenim svoje stavove. Iz nje sam saznala da “Bog nije pristran” i da njemu nije važno koje je boje naša koža niti kojim jezikom govorimo. Njemu je daleko važnije kakvo je naše srce (Djela apostolska 10:34, 35; Mudre izreke 17:3). Biblija nas potiče: “U poniznosti smatrajte druge većima od sebe” (Filipljanima 2:3). Tek kad sam počela živjeti po tim riječima, uspjela sam nadvladati predrasude. To biblijsko načelo, a i mnoga druga, potaknulo me da sve ljude smatram jednakima, bez obzira na to koje su rase. Konačno sam se oslobodila predrasuda kojima sam godinama robovala.

“Saznao sam kako Bog gleda na ljude” (Michael)

Michael: Odrastao sam u Australiji, u području u kojem žive pretežno bijelci. Imao sam snažne  predrasude prema Azijcima, naročito Kinezima. Kad bih na ulici ugledao nekog Azijca, spustio bih prozor automobila i počeo vikati: “Vrati se odakle si došao!” No proučavajući Bibliju, saznao sam kako Bog gleda na ljude. On ih ljubi bez obzira na njihovo porijeklo ili rasnu pripadnost. Njegova me ljubav duboko dirnula, te je s vremenom moja mržnja nestala. Doista je prekrasno doživjeti tako veliku promjenu. Danas uživam u društvu ljudi raznih rasa i nacionalnosti. To je obogatilo moj život i donijelo mi mnogo radosti.

“Primjenjivanje biblijskih načela donijelo mi je radost i unutarnji mir” (Sandra)

Sandra: Moja majka rodila se u nigerijskom gradu Umunedeu, u saveznoj državi Delti. Otac je iz savezne države Ede i govori jezik esan. Članovi obitelji mog oca gajili su toliko snažne predrasude prema narodu iz kojeg je potjecala moja majka da su joj sve do njene smrti davali do znanja da nije poželjna u njihovoj sredini. Stoga sam se zaklela da neću imati ništa ni s kim tko govori jezik esan te da se nikad neću udati za nekoga iz države Ede. Ali proučavanje Biblije pomoglo mi je promijeniti svoj način razmišljanja. Biblija kaže da “Bog nije pristran” i da “u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji”. To me potaknulo da se pitam: “Ako Bog ne prosuđuje ljude na temelju njihovog porijekla ili jezika kojim govore, otkud onda meni pravo da to činim?” Shvatila sam da moram napraviti neke promjene te sam se pomirila s očevom obitelji. Primjenjivanje biblijskih načela donijelo mi je radost i unutarnji mir. Zahvaljujući onome što sam naučila iz Biblije imam bolje odnose s drugima jer ih više ne procjenjujem po njihovoj etničkoj pripadnosti, rasi, nacionalnosti ili pak jeziku koji govore. Na koncu sam učinila i ono što sam rekla da nikad neću — udala sam se za čovjeka iz države Ede koji govori esan.

Biblija je pomogla Lindi, Michaelu, Sandri i mnogim drugim ljudima da nadvladaju mržnju i predrasude koje su bile duboko ukorijenjene u njihovom srcu. Budući da je Biblija Božja Riječ, ona snažno djeluje na našu nutrinu i može nam  pomoći da promijenimo stavove i osjećaje prema drugima. No ona otkriva i što je potrebno da bi čovječanstvo napokon bilo oslobođeno svih predrasuda.

BOŽJE KRALJEVSTVO STAT ĆE NA KRAJ SVIM PREDRASUDAMA

Biblijska načela mogu nam pomoći da kontroliramo i pobijedimo negativne osjećaje prema drugima, ali zbog grijeha i nesavršenosti još uvijek ne možemo iz svog srca iskorijeniti sve predrasude. Biblija kaže: “Nema čovjeka koji ne griješi” (1. Kraljevima 8:46). Koliko god se trudili biti nepristrani, ponekad nam to ne polazi za rukom. Moramo voditi unutarnju borbu, poput apostola Pavla, koji je rekao: “Kad želim činiti dobro, zlo je u meni” (Rimljanima 7:21). Budući da smo grešni, u našem će se srcu povremeno pojaviti “zle misli”, a predrasude će ponovno isplivati na površinu (Marko 7:21).

Osim toga ljudski je rod pod utjecajem Sotone Đavla. Biblija za njega kaže da je “ubojica ljudi” te da “zavodi sav svijet” (Ivan 8:44; Otkrivenje 12:9). To objašnjava zašto su predrasude toliko raširene te zašto su ljudi nemoćni u borbi protiv vjerskog fanatizma, diskriminacije, etničkih sukoba i drugih oblika rasne, vjerske i društvene netrpeljivosti.

Predrasuda neće nestati dok god postoje grijeh i nesavršenost i dok Sotona Đavo svojim utjecajem kvari razmišljanje ljudi. No to ne znači da se taj problem svjetskih razmjera ne može riješiti. Biblija otkriva da će mu Božje Kraljevstvo stati na kraj.

Isus Krist naučio je svoje sljedbenike da se mole Bogu: “Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:10). Pod vlašću Božjeg Kraljevstva sve će nepravde, između ostalog i predrasude i svi oblici netrpeljivosti, postati dio prošlosti.

Kad Božje Kraljevstvo zavlada Zemljom, Sotona više neće moći utjecati na ljude niti ih zavoditi (Otkrivenje 20:2, 3). Bit će uspostavljena “nova zemlja”, odnosno novo ljudsko društvo koje će živjeti po pravednim Božjim zakonima * (2. Petrova 3:13).

Oni koji budu dio tog pravednog ljudskog društva s vremenom će postati savršeni. Bit će oslobođeni robovanja grijehu (Rimljanima 8:21). Podanici Božjeg Kraljevstva više neće činiti zlo jer “zemlja će biti puna znanja o Jehovi” (Izaija 11:9). Tada će svi ljudi živjeti po Jehovinoj volji i pokazivati ljubav po uzoru na njega. Božja vlast stat će na kraj svim predrasudama jer “kod Boga nema pristranosti” (Rimljanima 2:11).

^ odl. 17 Nešto više o Božjem Kraljevstvu i onome što će ono uskoro postići možete pročitati u 3, 8. i 9. poglavlju knjige Što Biblija doista uči? Knjigu su objavili Jehovini svjedoci.