KARLO: * “Naš sin Ivan ima Downov sindrom. Briga za njega iscrpljuje nas u fizičkom, mentalnom i emocionalnom pogledu. Odgoj djeteta zahtijeva puno energije, ali kada dijete ima posebne potrebe, treba uložiti sto puta više snage nego obično. Iscrpljenost koju moja žena i ja osjećamo ponekad se loše odražava na naš odnos.”

MIA: “Potrebno nam je mnogo upornosti i strpljenja da Ivana naučimo najjednostavnijim stvarima. Kad sam jako umorna, postanem nervozna i istresem se na muža, a ako se oko nečega ne složimo, naš razgovor često završi svađom.”

Trenutak kada prvi put u naručje uzme svoje novorođenče svakom roditelju zacijelo ostane trajno urezan u sjećanje. Radost koju pritom osjeća ne može se opisati riječima. Stoga je teško i zamisliti kako je roditeljima koji, poput Karla i Mije, na taj poseban dan saznaju da njihovo dijete neće biti kao ostala djeca.

Roditelji koji imaju dijete s posebnim potrebama često se pitaju koji ih sve problemi čekaju i hoće li se moći nositi s njima. Ako ste i vi u sličnoj situaciji, nemojte se prepustiti očaju. Mnogi roditelji dobro su se snašli u tim teškim okolnostima. Razmotrimo u nastavku tri problema s kojima se suočavaju roditelji čije dijete ima teškoće u razvoju i mudre biblijske savjete koji im mogu biti od velike pomoći.

PRVI PROBLEM: TEŠKO VAM JE POMIRITI SE S DIJAGNOZOM

Mnogi roditelji naprosto su shrvani kad saznaju da će njihovo dijete imati teškoće u razvoju. “Kad su mi liječnici rekli da moj sin, Santiago, ima cerebralnu paralizu, nisam mogla vjerovati svojim ušima”, rekla je Juliana iz Meksika. “Cijeli mi se svijet srušio.” Neki se pak osjećaju poput Villane iz Italije, koja je rekla: “Odlučila sam imati dijete iako sam znala da postoje izvjesni zdravstveni rizici za  žene koje zatrudne u mojim godinama. Sada me grize savjest jer se moj sin rodio s Downovim sindromom.”

Ako se i vi osjećate bespomoćno ili se borite s krivnjom, nemojte zaboraviti da takvi osjećaji nisu ništa neobično. Na koncu, Bog nije naumio da ljudi obolijevaju (1. Mojsijeva 1:27, 28). Nije nas stvorio tako da se jednostavno pomirimo s onim što zapravo nije prirodno. Zato je razumljivo što roditelji osjećaju tugu i bol, naročito kad prime lošu vijest o zdravstvenom stanju svog djeteta. Potrebno je vremena da se pomire s onim što ne mogu promijeniti i prilagode se novim okolnostima.

No što učiniti ako se borite s osjećajem krivnje? Valja imati na umu da još uvijek nije u potpunosti jasno kako genetsko nasljeđe, okolina i drugi faktori utječu na zdravlje djeteta. Pazite da krivnju ne prebacujete na svog bračnog druga. Nema smisla da se otac i majka međusobno okrivljuju. Puno je bolje da surađuju jedno s drugim i zajedničkim se snagama brinu za svoje dijete (Propovjednik 4:9, 10).

ŠTO JE DOBRO IMATI NA UMU: Upoznajte se sa zdravstvenim problemom s kojim vaše dijete mora živjeti. “Mudrošću se gradi dom”, kaže Biblija, “i razboritošću se utvrđuje” (Mudre izreke 24:3).

Mjerodavne informacije možete dobiti od liječnika ili pronaći u medicinskim publikacijama. U početku će vam možda biti teško sve razumjeti, slično kao kad počnete učiti neki strani jezik, ali nemojte odustati. S vremenom će se vaš trud isplatiti.

Karlo i Mia, citirani u uvodu, razgovarali su s liječnikom svog sina i tražili informacije u jednoj udruzi za pomoć osobama s Downovim sindromom. “To nam je pomoglo pripremiti se za probleme koje možemo očekivati, ali i shvatiti da djeca s Downovim sindromom mogu razviti razne sposobnosti”, kažu oni. “Utješila nas je spoznaja da naš sin unatoč tom genetskom poremećaju može živjeti relativno normalnim životom.”

SAVJET: Potičite dijete da razvija svoje sposobnosti te ga uključite u obiteljske aktivnosti. Pohvalite ga za svaki, pa i najmanji, napredak i pokažite mu da ste jako sretni zbog toga.

DRUGI PROBLEM: ISCRPLJENI STE I ČINI VAM SE DA NI S KIM NE MOŽETE PODIJELITI SVOJE BRIGE

Ponekad vam se može činiti da briga za dijete zahtijeva sve vaše vrijeme i snagu. Jenney s Novog Zelanda kaže: “Kad je mom sinu dijagnosticirana spina bifida, osjećala sam se slomljeno. Bila sam uvijek na rubu suza i tako iscrpljena da sam jedva imala snage za išta drugo osim kućanskih poslova. To je trajalo nekoliko godina.”

Neki roditelji koji odgajaju dijete s posebnim potrebama imaju osjećaj da ih drugi ne mogu razumjeti. Ben ima sina koji pati od mišićne distrofije i Aspergerovog sindroma. “Većina ljudi ne može ni zamisliti kako izgleda naša svakodnevica”, kaže on. Mnogi roditelji voljeli bi s nekim podijeliti svoje brige. No možda se ustručavaju otvoreno govoriti o svojim osjećajima i frustracijama nekome tko ne zna što znači odgajati dijete s posebnim potrebama.

ŠTO JE DOBRO IMATI NA UMU: Nemojte oklijevati tražiti pomoć, ali budite spremni i prihvatiti je. Juliana, koju smo već ranije spomenuli, kaže: “Mom mužu i meni zna biti neugodno tražiti pomoć.” Ali dodaje: “Shvatili smo da sami ne možemo stići na sve strane. Pomoć nam je jednostavno neophodna. Kad nam naši bližnji na bilo koji način pomognu, lakše nam je jer znamo da nismo sami.” Ako vam na nekom druženju ili na kršćanskom sastanku bliski prijatelj ili član obitelji kaže da će paziti na vaše dijete, nemojte ga odbiti i zahvalite mu što misli na vas. “Pravi prijatelj ljubi u svako doba i brat postaje u nevolji”, kaže jedna mudra biblijska izreka (Mudre izreke 17:17).

Iako vam je briga za dijete sigurno na prvom mjestu, ne smijete zanemariti vlastito zdravlje. Zašto je to važno? Predočimo to jednim primjerom: Vozilo hitne pomoći prevozi do bolnice osobe kojima je potrebna hitna medicinska njega. Ali da bi ono služilo svojoj svrsi, rezervoar treba redovito puniti gorivom. Slično tome svakodnevna briga za dijete crpi vašu snagu. Da biste svom djetetu mogli pružati najbolju njegu, trebate redovito puniti svoj “rezervoar” tako da se zdravo hranite, vježbate i dovoljno se odmarate. Javier, čiji je sin nepokretan, rekao je: “Moj sin ne može hodati, pa ga često moram dizati i nositi. To iziskuje puno snage i zato se trudim zdravo jesti.”

No kako usprkos silnim obavezama pronaći vremena za sebe? Neki roditelji dogovorili su se da se naizmjence brinu za dijete. Tako se jedno od njih može odmoriti ili učiniti nešto za sebe. Istina, odvojiti vrijeme za sebe može biti pravi izazov. Ponekad će to od vas zahtijevati da neke manje važne aktivnosti ostavite po strani. Mayuri iz Indije rekla je: “S vremenom čovjek nauči posložiti prioritete.”

 Također je važno imati prijatelja kome se možete povjeriti. Čak i oni koji ne znaju iz osobnog iskustva kroz što prolazite mogu vam pružiti utjehu i biti rame za plakanje. Osim toga možete izliti svoje srce Jehovi Bogu u molitvi. Da li molitva doista pomaže? Yazmin, čije dvoje djece boluje od cistične fibroze, priznaje: “U nekim sam trenucima pod tolikim pritiskom da imam osjećaj da ne mogu više izdržati. Zato se redovito molim Jehovi da mi dade unutarnji mir i snagu. To mi pomaže da se ne predam” (Psalam 145:18).

SAVJET: Razmislite o svojim prehrambenim navikama, o tome koliko spavate i koliko često vježbate. Možete li manje važne aktivnosti staviti u drugi plan i odvojiti nešto vremena za sebe? Kad je to potrebno, napravite promjene u svom vremenskom rasporedu.

TREĆI PROBLEM: OSTALIM ČLANOVIMA OBITELJI NE POKLANJATE ONOLIKO PAŽNJE KOLIKO BI TREBALO

Roditelji koji imaju dijete s posebnim potrebama najčešće svoj obiteljski život prilagođavaju njegovim mogućnostima. O tome ovisi kako će se obitelj hraniti, kamo će ići i koliko će vremena roditelji posvetiti svojoj drugoj djeci. Zbog toga se ona mogu osjećati zanemareno. Roditelji se mogu toliko zaokupiti brigom za dijete koje ima teškoće u razvoju da to može loše utjecati na njihov brak. Lionel iz Liberije kaže: “Žena mi katkad predbaci da je sav teret na njoj i da meni nije stalo do našeg sina. Njene me riječi jako pogode, pa joj nekad vratim milo za drago.”

ŠTO JE DOBRO IMATI NA UMU: Sva vaša djeca trebaju pažnju i ljubav. Da biste im pokazali koliko ih volite, planirajte provesti vrijeme zajedno radeći nešto u čemu ona uživaju. “Nastojimo s vremena na vrijeme razveseliti svog najstarijeg sina nekom sitnicom”, kaže Jenney, koju smo već ranije citirali. “Ako ništa drugo, odemo u njegov omiljeni restoran.”

Posvetite vrijeme i pažnju svakom svom djetetu

Vrijeme trebate posvetiti i svom bračnom drugu. Razgovarajte i molite se zajedno. To je neophodno da biste sačuvali prisnost. Aseem iz Indije, čiji sin boluje od epilepsije, kaže: “Iako smo žena i ja na kraju dana često umorni i frustrirani, trudimo se redovito razgovarati i skupa se moliti. Svako jutro, dok djeca još spavaju, nas dvoje razgovaramo o nekom ohrabrujućem biblijskom retku.” Neki pak vrijeme za razgovor pronađu prije spavanja. Bilo kako bilo, svom bračnom drugu otvoreno kažite svoje misli i osjećaje te se zajedno molite Stvoritelju. To će ojačati vaš odnos i pomoći vam prebroditi stresne situacije s kojima se suočavate (Mudre izreke 15:22). Jedan bračni par rekao je: “Neke od najljepših trenutaka u životu doživjeli smo upravo onda kad nam je bilo najteže.”

SAVJET: Pohvalite djecu kad god učine nešto lijepo za svog brata ili sestru koji ima zdravstveni problem. Često im kažite da ih volite. Ni svom bračnom drugu nemojte zaboraviti dati do znanja da ga volite i cijenite.

SAČUVAJTE POZITIVAN DUH

Biblija obećava da će Bog uskoro ukloniti sve bolesti koje u današnje vrijeme pogađaju i mlade i starije (Otkrivenje 21:3, 4). Tada “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” * (Izaija 33:24).

No dok Bog ne ispuni to obećanje, nemojte se predati. “Nemojte klonuti duhom kad vam se učini da sve ide nizbrdo”, kažu Karlo i Mia, spomenuti na početku članka. “Usredotočite se na lijepe trenutke koje doživite sa svojim djetetom, a njih zaista ima mnogo.”

^ odl. 3 U ovom članku imena su promijenjena.

^ odl. 29 Više o tome što Bog namjerava učiniti kako bi ljudi bili savršeno zdravi pročitajte u 3. poglavlju knjige Što Biblija doista uči? Knjigu su objavili Jehovini svjedoci.

RAZMISLITE...

  • Što činim kako bih sačuvao svoje fizičko, emocionalno i duhovno zdravlje?
  • Kada sam posljednji put pohvalio svoju djecu za nešto lijepo što su učinila za svog brata ili sestru koji ima zdravstveni problem?