Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula  |  studeni 2012.

Drugo pitanje: “Što će se sa mnom dogoditi nakon smrti?”

Drugo pitanje: “Što će se sa mnom dogoditi nakon smrti?”

ROMAN je imao samo 11 godina kad je jedan njegov prijatelj poginuo u prometnoj nesreći. “Prijateljeva smrt jako me pogodila”, rekao je. “Poslije sam se još godinama pitao što se s nama događa kad umremo.”

Zašto ljudi postavljaju to pitanje?

Čovjekova smrt zapravo je neprirodna. Bez obzira na to koliko godina imamo, većina nas ne želi umrijeti. Mnogi se plaše smrti jer ne znaju što ih nakon nje čeka.

Što je čest odgovor?

Mnogi vjeruju da neki nevidljivi dio čovjeka nastavlja živjeti nakon smrti. Smatraju da će dobri ljudi biti nagrađeni životom u raju na nebu, a da će zli trpjeti vječne muke zbog svojih grijeha. Drugi pak misle da čovjek jednostavno prestane postojati i da je to njegov konačni kraj.

Koji zaključak proizlazi iz takvih gledišta?

Prvi odgovor podrazumijeva da čovjek prilikom smrti zapravo ne umire. A iz drugog odgovora može se zaključiti da život i nema neki poseban smisao. Takvo bi gledište moglo navesti neke da usvoje fatalistički pogled na život opisan riječima: “Jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti” (1. Korinćanima 15:32).

Što kaže Biblija?

Biblija ne uči da nakon smrti neki dio čovjeka nastavlja živjeti. Bog je nadahnuo kralja Salamuna da napiše: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega” (Propovjednik 9:5). Naravno, oni koji “nisu svjesni ničega” ne znaju što se oko njih događa — ne mogu misliti, osjećati niti bilo što raditi. Stoga mrtvi ne mogu živima niti pomoći niti nauditi.

Suprotno mišljenju mnogih, Božji naum nije bio da ljudi umiru. Prvi čovjek, Adam, bio je stvoren da vječno živi na Zemlji. Bog je Adamu smrt spomenuo jedino kad mu je rekao koja je kazna za neposlušnost. Naime kad mu je zabranio da jede plodove s jednog drveta u vrtu, upozorio ga je da će umrijeti  ako prekrši tu zapovijed (1. Mojsijeva 2:17). Da su Adam i Eva ostali poslušni Bogu, oni i svi njihovi bogobojazni potomci živjeli bi vječno na Zemlji.

No Adam nije poslušao Božje upozorenje. Pobunivši se protiv Boga, učinio je težak grijeh i zato je umro (Rimljanima 6:23). Nijedan dio Adama nije nastavio živjeti nakon smrti. Kad je umro, Adam je naprosto prestao postojati. Bog mu je rekao: “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Budući da smo svi mi Adamovi potomci, od njega smo naslijedili grijeh i smrt (Rimljanima 5:12).

Bez obzira na Adamovu neposlušnost Jehova će ispuniti svoj naum da cijela Zemlja bude nastanjena savršenim ljudima (1. Mojsijeva 1:28; Izaija 55:11). On će uskoro vratiti u život većinu onih koji su umrli. Govoreći o tom vremenu, apostol Pavao rekao je da će “Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne” (Djela apostolska 24:15).

Roman, kojeg smo spomenuli u uvodu, počeo je proučavati Bibliju te je saznao što ona govori o smrti i o Jehovi Bogu. Ono što je naučio snažno je utjecalo na njegov život. U članku “Biblija mijenja živote ljudi” nalazi se njegova životna priča.