KAKO je jedna uspješna poslovna žena koju Bog uopće nije zanimao pronašla pravi smisao života? Kako je jedan mladi katolik saznao istinu o smrti koja mu je iz korijena promijenila život? I kako je mladić koji je bio posve razočaran životom upoznao Boga i postao propovjednik dobre vijesti? Pročitajte što su oni sami rekli o tome.

“Godinama sam se pitala: Zašto smo ovdje?” — ROSALIND JOHN

  • ROĐENA: 1963.
  • ZEMLJA: ENGLESKA
  • PRIJE: IMALA USPJEŠNU KARIJERU

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Rodila sam se u Croydonu, četvrti smještenoj u južnom dijelu Londona, kao šesto od ukupno devetero djece. Moji roditelji doselili su se u Englesku s karipskog otoka Svetog Vincenta. Majka je išla u Metodističku crkvu. Mene Bog nije zanimao, no silno sam žeđala za znanjem o svijetu oko sebe. Školske praznike obično sam provodila kraj jednog jezera, gutajući knjige koje bih posudila u knjižnici.

Nekoliko godina nakon što sam završila školu shvatila sam da želim pomagati nezaštićenim i socijalno ugroženim ljudima. Posvetila sam se radu s beskućnicima te osobama s invaliditetom i poteškoćama u učenju. Potom sam upisala studij medicinskih znanosti. Nakon što sam diplomirala, dobila sam nekoliko vrlo cijenjenih i dobro plaćenih poslova koji su mi omogućili lagodan i luksuzan život. Budući da sam radila kao samostalni poslovni savjetnik i bavila se društvenim istraživanjima, za posao mi je bilo dovoljno imati prijenosno računalo i pristup internetu. Otputovala bih u inozemstvo na nekoliko tjedana, odsjela u svom omiljenom hotelu, uživala u prekrasnoj prirodi te odlazila u fitness-centre i na tretmane ljepote. Bila sam uvjerena da imam sve što mi život može pružiti. No moja želja da pomažem ljudima nikad se nije ugasila.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Godinama sam se pitala: “Zašto smo ovdje? Što je smisao života?” ali odgovore nikad nisam pokušala pronaći u Bibliji. Jednog dana 1999. posjetila me moja mlađa sestra Margaret, koja je postala Jehovin svjedok. Došla je sa svojom suvjernicom, koja je bila jako ljubazna prema meni i posvetila mi puno pažnje. Iznenadivši samu sebe, prihvatila sam njenu ponudu da zajedno proučavamo Bibliju, no napredovala sam vrlo sporo jer zbog svog posla i načina života nisam imala puno vremena.

U ljeto 2002. preselila sam se u jugozapadni dio Engleske. Ondje sam upisala postdiplomski studij sociologije, jer sam htjela steći doktorat. U to sam vrijeme sa svojim malim sinom počela redovitije odlaziti na sastanke Jehovinih svjedoka. Premda me ono što sam  učila na fakultetu jako zanimalo, proučavanje Biblije pomoglo mi je da razumijem što je uzrok mnogih životnih problema i kako se mogu riješiti. Uvidjela sam istinitost riječi iz Mateja 6:24, gdje stoji da ne možemo služiti dvojici gospodara, već da moramo birati između Boga i bogatstva. Znala sam da ću morati odlučiti što će mi u životu biti na prvom mjestu.

Tijekom 2001. često sam išla na sastanak Jehovinih svjedoka na kojem se razmatrala knjiga Postoji li Stvoritelj koji se brine za tebe? * Argumenti navedeni u toj knjizi uvjerili su me da jedino naš Stvoritelj, Jehova, ima rješenje za probleme koji muče čovječanstvo. No na fakultetu se često isticalo kako smisao života nema veze s vjerovanjem u Stvoritelja. To mi je strašno smetalo! Zato sam nakon dva mjeseca odustala od studija i odlučila više vremena posvetiti duhovnim ciljevima.

Ono što me potaknulo da promijenim svoj način života bile su riječi iz Mudrih izreka 3:5, 6, gdje piše: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Na svim putevima svojim imaj ga na umu i on će ispraviti staze tvoje.” Upoznati našeg Boga punog ljubavi bilo je daleko vrednije od novca i ugleda koji bi mi doktorska titula mogla donijeti. Kad sam saznala više o Jehovinom naumu sa Zemljom i o vrijednosti Isusove žrtve, u meni se probudila snažna želja da Stvoritelju posvetim svoj život. Zato sam se u travnju 2003. krstila. Nakon toga postupno sam pojednostavila svoj način života.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Svoje prijateljstvo s Jehovom ne bih mijenjala ni za što na svijetu! Ono mi pruža unutarnji mir i istinsku radost. Puno mi znači i društvo sukršćana koji odano služe pravom Bogu.

Proučavanje Biblije i obilje vrijednih pouka koje čujem na našim sastancima omogućuju mi da utažim žeđ za znanjem. Jako volim drugima govoriti o svojoj vjeri. Sada to smatram svojom “karijerom” i sretna sam što konačno mogu pomagati ljudima na najbolji način — ne samo da već sada svoj život promijene nabolje nego i da steknu nadu u vječni život u Božjem novom svijetu. U lipnju 2008. postala sam pionir * i ta mi služba pruža veliko zadovoljstvo. Pronašla sam pravi smisao života i svim srcem zahvalna sam Jehovi na tome.

 “Prijateljeva smrt jako me pogodila” — ROMAN IRNESBERGER

  • ROĐEN: 1973.
  • ZEMLJA: AUSTRIJA
  • PRIJE: KOCKAR

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Odrastao sam u austrijskom gradiću Braunauu. Ljudi su u tom kraju bili imućni, a kriminala gotovo da i nije bilo. Moji su roditelji bili katolici, pa su i mene odgojili u tom duhu.

Jedan tragičan događaj iz djetinjstva snažno je utjecao na mene. Sjećam se da sam jednog dana 1984, kad mi je bilo 11 godina, igrao nogomet  s jednim od svojih najboljih prijatelja. Tog istog popodneva on je poginuo u automobilskoj nesreći. Prijateljeva smrt jako me pogodila. Poslije sam se još godinama pitao što se s nama događa kad umremo.

Nakon škole počeo sam raditi kao električar. S vremenom sam postao ovisan o kockanju, no nisam imao financijskih problema iako sam ulagao velik novac. Puno sam vremena trošio na sport, a zavolio sam i heavy metal i punk-rock muziku. Živio sam za zabave i noći provodio po diskotekama. Nastojao sam si priuštiti svaki mogući užitak, no nemoralan način života nije popunio veliku prazninu koju sam osjećao u sebi.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Godine 1995. jedan stariji gospodin koji je bio Jehovin svjedok pokucao mi je na vrata i ponudio knjigu u kojoj se nalazio biblijski odgovor na pitanje: Što se događa prilikom smrti? Tragična smrt prijatelja iz djetinjstva još uvijek me kopkala, pa sam uzeo knjigu. No nisam pročitao samo poglavlje o toj temi nego i sva ostala.

Tako sam napokon dobio odgovore na svoja pitanja o smrti. No saznao sam i puno više od toga. Budući da sam odgojen kao katolik, Isus je bio središnja figura svih mojih vjerovanja. No temeljitim proučavanjem Biblije izgradio sam blizak odnos s njegovim Ocem, Jehovom Bogom. Oduševilo me to što sam shvatio da Jehova nije neki hladan i tajanstven Bog koji se drži podalje od ljudi, već da ima duboke osjećaje te da je spreman mnogo toga otkriti o sebi onima koji ga žele upoznati (Matej 7:7-11). Saznao sam i da on uvijek održi svoju riječ. To je pobudilo moje zanimanje za biblijska proročanstva i navelo me da istražim kako su se ispunila. Ono što sam otkrio ojačalo je moju vjeru u Boga.

Uskoro sam shvatio da su Jehovini svjedoci jedina zajednica koja se iskreno trudi pomoći ljudima da razumiju Božju Riječ. Kad bih u njihovoj literaturi naišao na neki biblijski redak, potražio bih ga u svojoj katoličkoj Bibliji. Što sam više istraživao, to sam bio uvjereniji da sam pronašao istinu.

Proučavajući Bibliju uvidio sam da Jehova od mene očekuje da živim po njegovim mjerilima. Iz onoga što sam pročitao u Efežanima 4:22-24 zaključio sam da moram skinuti “staru osobnost” koju je oblikovao moj prijašnji način života i obući “novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji”. Zato sam odlučio odbaciti nemoralne postupke i promijeniti svoj život. Shvatio sam i da moram prestati s kockanjem, jer ta navika u čovjeku potiče materijalizam i pohlepu (1. Korinćanima 6:9, 10). Znao sam da mi to neće poći za rukom ako se ne prestanem družiti s dotadašnjim prijateljima i ne potražim nove, koji će dijeliti moja novostečena uvjerenja.

Naravno, učiniti sve te promjene nije bilo nimalo lako. No počeo sam ići na sastanke u dvoranu Jehovinih svjedoka i među njima pronašao nove prijatelje. Osim toga nastavio sam sâm redovito proučavati Bibliju. Sve to navelo me da prestanem slušati muziku koju sam dotad slušao, postavim si nove životne ciljeve i poradim na svom izgledu. Krstio sam se još iste godine i tako postao Jehovin svjedok.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Puno mi pomaže to što sada imam uravnotežen stav  prema novcu i materijalnim stvarima. Nekad sam bio nagle naravi, no sada sam puno smireniji. Također više nisam zabrinut za budućnost, što me ranije često mučilo.

Sretan sam što sam dio međunarodne organizacije koju sačinjavaju vjerni Jehovini sluge. Hrabri me kad vidim da se mnogi od njih bore s teškim problemima, a ipak ustrajno služe Bogu. Istinski me raduje spoznaja da svoje vrijeme i snagu ne trošim više na svoje želje, već na to da slavim Jehovu i činim dobro svojim bližnjima.

 “Moj život konačno ima smisao!” — IAN KING

  • ROĐEN: 1963.
  • ZEMLJA: ENGLESKA
  • PRIJE: RAZOČARAN ŽIVOTOM

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Rodio sam se u Engleskoj, no kad mi je bilo oko sedam godina, moja se obitelj preselila u Australiju. Živjeli smo u Gold Coastu, poznatom turističkom odredištu u državi Queenslandu. Nismo bili bogati, ali uvijek smo imali sve što nam je trebalo.

Iako mi u materijalnom pogledu ništa nije nedostajalo, nisam bio sretan. Zapravo, bio sam jako razočaran životom. Moj je otac puno pio i bio je vrlo grub prema majci. Zato ga nikad nisam previše volio. Tek kasnije, kad sam saznao što je sve proživio kao vojnik u sukobima na području današnje Malezije, neke su mi stvari postale jasnije.

U srednjoj školi počeo sam se i ja opijati. Sa 16 godina napustio sam školu i otišao u mornaricu. Počeo sam isprobavati razne droge i postao ovisan o duhanu. Sve sam više bio ovisan i o alkoholu. Isprva sam se opijao samo vikendima, no ubrzo mi je to postala svakodnevna navika.

U dobi od oko 20 godina počeo sam se pitati postoji li Bog. “Ako postoji”, razmišljao sam, “zašto dopušta da ljudi pate i umiru?” Čak sam pisao pjesme u kojima sam krivio Boga za sve zlo koje postoji na svijetu.

Sa 23 godine napustio sam mornaricu. Potom sam radio različite poslove i čak sam godinu dana putovao po inozemstvu. No osjećaj beznađa i dalje me mučio. Nisam imao nikakve ciljeve niti želju da u životu bilo što postignem. Ništa me nije privlačilo. Nisam vidio nikakvog smisla u tome da se trudim naći siguran posao, napredovati u karijeri ili kupiti kuću. Alkohol i muzika bili su mi jedina “utjeha”.

Točno se mogu sjetiti trenutka kad sam osjetio posebno snažnu želju da pronađem smisao života. Dok sam bio u Poljskoj, posjetio sam zloglasni koncentracijski logor u Auschwitzu. Ranije sam čitao o strašnim zvjerstvima koja su ondje počinjena. No kad sam na svoje oči vidio taj ogroman logor, bio sam duboko ganut i potresen. Sjećam se da sam sa suzama u očima hodao logorom i pitao se: “Zašto?” Nikako nisam mogao shvatiti kako  ljudi mogu biti toliko okrutni jedni prema drugima.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Godine 1993, kad sam se vratio u Australiju, počeo sam čitati Bibliju u potrazi za odgovorima. Ubrzo nakon toga dvije Jehovine svjedokinje pokucale su na moja vrata i pozvale me na kongres koji se trebao održati na obližnjem stadionu. Odlučio sam prihvatiti njihov poziv.

Nekoliko mjeseci ranije na tom istom stadionu gledao sam utakmicu, ali ono što sam vidio na kongresu bilo je posve drugačije. Jehovini svjedoci bili su ljubazni i lijepo odjeveni, a djeca su im bila jako pristojna. Posebno me zadivilo ono što sam vidio tijekom pauze. Na stotine delegata ručalo je na igralištu, no kad su se svi vratili na svoja mjesta, na travi nije bilo niti jednog jedinog papirića! Međutim više od svega oduševilo me zadovoljstvo i mir kojim su ti ljudi zračili, a to je bilo upravo ono za čime sam čeznuo. Uopće se ne sjećam govora koji su bili izneseni toga dana, no ponašanje Jehovinih svjedoka trajno mi se urezalo u pamćenje!

Iste sam se večeri sjetio svog bratića koji je čitao Bibliju i istraživao različite religije. Nekoliko godina ranije on mi je rekao da se, prema onome što je Isus naučavao, prava religija prepoznaje po svojim plodovima (Matej 7:15-20). Zaključio sam da bih trebao barem donekle istražiti zašto su Jehovini svjedoci toliko drugačiji od ostalih ljudi. Prvi put u životu u meni se pojavio tračak nade i optimizma.

Sljedećeg tjedna ponovno su me posjetile Jehovine svjedokinje koje su me bile pozvale na kongres. Ponudile su mi biblijski tečaj i ja sam ga prihvatio. Počeo sam odlaziti i na njihove sastanke.

Proučavajući Bibliju posve sam promijenio svoje mišljenje o Bogu. Saznao sam da on ne uzrokuje nevolje i patnje te da i njega samog boli kad vidi da ljudi čine zlo (1. Mojsijeva 6:6; Psalam 78:40, 41). Stoga sam čvrsto odlučio dati sve od sebe da Jehovi nikad ne nanesem bol. Želio sam obradovati njegovo srce (Mudre izreke 27:11). Prestao sam se opijati, pušiti i živjeti nemoralno. U ožujku 1994. krštenjem sam potvrdio svoju odluku da postanem Jehovin svjedok.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Sada sam istinski sretan i zadovoljan svojim životom. Rješenje za svoje probleme više ne tražim u alkoholu. Naučio sam, kako to Biblija kaže, baciti svoje breme na Jehovu, odnosno s njim podijeliti sve brige (Psalam 55:22).

Već sam deset godina u sretnom braku. Moja divna supruga Karen dijeli moja vjerska uvjerenja. Raduje me što nas dvoje zajedno s njenom kćeri, Nellom, puno vremena posvećujemo propovijedanju dobre vijesti te pomažemo drugima da saznaju istinu o Bogu. Moj život konačno ima smisao!

^ odl. 11 Knjigu su objavili Jehovini svjedoci.

^ odl. 14 “Pionir” je naziv za Jehovinog svjedoka koji svaki mjesec mnogo vremena provodi u propovijedanju i poučavanju ljudi o Bibliji.