Idi na sadržaj

Idi na podizbornik

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

hrvatski

Stražarska kula  |  listopad 2012.

Biblija mijenja živote ljudi

Biblija mijenja živote ljudi

KAKO je mladić s dubokim ožiljcima iz djetinjstva postao sretan i naučio biti dobar suprug i otac? Što je potaknulo ženu koja je robovala mnogim porocima da svoj život dovede u red? Saznajte što su oni sami rekli o tome.

“Osjećao sam se posve bezvrijedno” — VÍCTOR HUGO HERRERA

  • ROĐEN: 1974.
  • ZEMLJA: ČILE
  • PRIJE: ALKOHOLIČAR

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Rodio sam se u gradu Angolu, na prekrasnom jugu Čilea. Oca nikad nisam upoznao. Kad sam imao tri godine, majka se sa mnom i mojim bratom preselila u glavni grad, Santiago. Živjeli smo u jednoj maloj sobi u privremenom naselju za beskućnike. Koristili smo zajednički poljski zahod, a vodu smo uzimali iz vatrogasnog hidranta.

Otprilike dvije godine kasnije od države smo dobili jednu kućicu. Nažalost, naše novo susjedstvo bilo je prepuno droge, alkohola, kriminala i prostitucije.

Nakon nekog vremena moja se majka udala. Očuh se stalno opijao i tukao je majku i mene. Često sam znao potajno plakati i čeznuo sam za ocem koji bi me zaštitio.

Iako je majka naporno radila, bili smo jako siromašni. Ponekad nismo imali ništa drugo za jesti osim mlijeka u prahu i šećera. Brat i ja zabavljali smo se tako što bismo kradom otišli do jedne susjede i kroz njezin prozor gledali televiziju. Ali jednog dana uhvatila nas je na djelu i tako je zabavi došao kraj.

Kad je očuh bio trijezan — što se nije događalo baš često — kupio bi meni i bratu nešto za jelo. Jednom nam je čak kupio mali televizor. Bio je to jedan od rijetkih sretnih trenutaka koje pamtim.

Čitati sam naučio tek s 12 godina. Godinu dana kasnije napustio sam školu i počeo raditi puno radno vrijeme. Nakon posla bih s odraslim kolegama odlazio na zabave gdje smo se opijali i drogirali. Ubrzo sam postao ovisnik.

S 20 godina upoznao sam Cati i s vremenom smo se vjenčali. U početku smo lijepo živjeli, no onda sam se vratio svom prijašnjem načinu života. Postao sam čak gori nego prije. Na koncu sam shvatio da ću, ako nešto ne poduzmem, završiti ili u zatvoru ili dva metra pod zemljom. No najgore od svega bilo je to što je moj sin Víctor morao trpjeti isto ono što sam ja trpio kao dijete. Bio sam žalostan, ljut na sebe i osjećao sam se posve bezvrijedno.

 Otprilike 2001. posjetile su nas dvije Jehovine svjedokinje i Cati je počela s njima proučavati Bibliju. Budući da mi je često pričala o onome što je učila, iz znatiželje sam i ja počeo proučavati. Cati se 2003. krstila i tako postala Jehovin svjedok.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Jednog dana pročitao sam riječi iz Rute 2:12, gdje stoji da Jehova nagrađuje djela onih koji su mu vjerni i koji kod njega traže utočište. Shvatio sam da bi Bog i mene mogao nagraditi ako promijenim svoj život i uskladim ga s njegovom voljom. Vidio sam da se u Bibliji često osuđuje opijanje. Riječi iz 2. Korinćanima 7:1 ostavile su dubok dojam na mene. Taj redak potiče kršćane da se očiste “od svake prljavštine”. Zato sam se počeo rješavati svojih loših navika. Isprva sam zbog toga bio čak nervozniji nego prije i često sam znao planuti, no Cati me unatoč tome uvijek podupirala i hrabrila.

Na koncu sam dao otkaz na poslu jer sam ondje bio pod velikim pritiskom da pijem i pušim. Dok sam bio bez posla, morali smo se snalaziti s vrlo malo novca, ali imao sam više vremena za proučavanje Biblije. Zapravo sam tek tada počeo duhovno napredovati. Cati nikad nije tražila više od onoga što sam joj u materijalnom pogledu mogao pružiti i nikada mi nije predbacivala zbog našeg skromnog načina života. Puno mi je značila njena ljubav i podrška.

Postupno sam se sve više družio s Jehovinim svjedocima. Pomogli su mi uvidjeti da Jehova cijeni moju iskrenu želju da mu služim, bez obzira na to što nemam nikakvo obrazovanje. Ljubav i jedinstvo koje smo zapazili u skupštini Jehovinih svjedoka snažno su utjecali na našu obitelj. Među njima je vladao mir kakav nigdje drugdje nismo pronašli. U prosincu 2004. i ja sam se krstio.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Uvjerio sam se u istinitost Jehovinih riječi zapisanih u Izaiji 48:17, gdje stoji: “Ja, Jehova, tvoj sam Bog, koji te uči da činiš ono što je za tvoje dobro.” Moju majku i brata toliko su zadivile promjene u mom životu da i oni sada proučavaju Bibliju. Čak je i mojim susjedima drago što vide da sam postao posve drugi čovjek te da je naša obitelj skladna.

Sretan sam što imam suprugu koja ljubi Boga i smatra me svojim vjernim životnim suputnikom i prijateljem. Iako ja svog oca nikad nisam upoznao, Biblija me naučila kako trebam odgajati svoja tri sina. Oni me cijene i poštuju, no, što je još važnije, zavoljeli su Jehovu kao pravog prijatelja.

“Iako ja svog oca nikad nisam upoznao, Biblija me naučila kako trebam odgajati svoja tri sina”

Duboko sam zahvalan Jehovi što mi je unatoč mom nesretnom djetinjstvu pružio priliku da budem sretan.

 “Postala sam vrlo ogorčena i agresivna” — NABIHA LAZAROVA

  • ROĐENA: 1974.
  • ZEMLJA: BUGARSKA
  • PRIJE: BAVILA SE PREPRODAJOM DROGE

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Rodila sam se u Sofiji, glavnom gradu Bugarske. Moja obitelj nije bila imućna, no živjeli smo sasvim pristojno. Kad sam imala šest godina, otac nas je napustio. To je bio strašan udarac koji mi je zadao veliku bol. Osjećala sam se odbačeno i zaključila da nisam dostojna ničije ljubavi. S vremenom se zbog toga u meni javio bunt i postala sam vrlo ogorčena i agresivna.

S 14 godina prvi put pobjegla sam od kuće. Često sam od mame, bake i djeda krala novac. Zbog svoje ratoborne naravi u školi sam stalno upadala u probleme te sam u samo nekoliko godina morala promijeniti čak pet škola. Na koncu sam tri godine prije mature napustila školu. Živjela sam vrlo nemoralno. Postala sam ovisna o duhanu i marihuani. Puno sam pila i stalno izlazila. Usto sam se počela baviti i preprodajom droge. Smatrala sam da život u ovom beznadnom svijetu u kojem ljudi pate i umiru nema nikakvog smisla. Zato sam živjela od danas do sutra, u stalnoj potrazi za novim užicima.

Godine 1998, kad sam imala 24 godine, na aerodromu u brazilskom gradu São Paulu policija me uhitila zbog krijumčarenja droge. Bila sam osuđena na četiri godine zatvora.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Tijekom 2000. Jehovini svjedoci počeli su jednom tjedno posjećivati zatvor u kojem sam služila kaznu. Jehovina svjedokinja po imenu Marines bila je jako ljubazna prema meni. Probudila je u meni želju da saznam nešto više o Bibliji. Kako nikad prije nisam čula za Jehovine svjedoke, upitala sam druge zatvorenice što znaju o njima. Na moje iznenađenje, većina njih rekla mi je vrlo negativne stvari. Jedna mi je čak rekla da se pridružim bilo kojoj vjeri, samo ne Jehovinim svjedocima! To je još više pobudilo moju znatiželju, jer sam željela saznati zašto su ti ljudi toliko omraženi. S vremenom sam shvatila da je to zato što su oni pravi Isusovi sljedbenici. Uostalom, Biblija i kaže da će svatko tko iskreno želi ići Isusovim stopama biti progonjen (2. Timoteju 3:12).

U to sam vrijeme bila zadužena da obavljam neke poslove u zgradi zatvorske uprave. Ondje sam u nekom skladištu pronašla kutije sa starijim brojevima časopisa Stražarska kula i Probudite se! * Odnijela sam časopise u svoju ćeliju i počela ih čitati. Gutala sam članke osjećajući se kao netko tko je usred pustinje pronašao vrelo hladne vode! Budući da sam imala puno vremena, svaki dan satima sam proučavala Bibliju.

Jednog dana bila sam pozvana u zatvorski ured. Pretpostavila sam da će me otpustiti iz zatvora, pa sam brzo spremila ono malo stvari  što sam imala, pozdravila se s drugim zatvorenicama i otrčala u ured. Međutim kad sam stigla, saznala sam da je protiv mene podignuta nova optužnica zbog posjedovanja krivotvorenih dokumenata. Zbog toga sam dobila još dvije godine zatvora.

Isprva sam bila shrvana. Ali nekoliko dana kasnije počela sam uviđati da je to zapravo sreća u nesreći. Premda sam dotad već bila mnogo toga naučila iz Biblije, u srcu sam i dalje željela nakon izlaska iz zatvora vratiti se svom prijašnjem načinu života. Trebalo mi je još vremena da se promijenim.

Ponekad sam imala osjećaj da me Bog nikad neće htjeti primiti među svoje sluge. No razmišljala sam o biblijskim ulomcima kao što je onaj iz 1. Korinćanima 6:9-11, koji pokazuje da su u 1. stoljeću neki pojedinci, prije nego što su postali kršćani, bili lopovi, pijanice i iznuđivači. Ipak, uz Jehovinu pomoć uspjeli su se promijeniti. Njihov me primjer jako ohrabrio.

Nekih poroka lako sam se oslobodila. Naprimjer nije mi bio problem riješiti se ovisnosti o drogi. No bilo mi je strašno teško prestati pušiti. Borila sam se preko godinu dana da bih se posve oslobodila te loše navike. Od velike mi je pomoći bilo to što sam se dobro informirala o štetnom djelovanju pušenja na zdravlje. Iznad svega neprestana molitva Jehovi davala mi je snage da ne odustanem.

“Shvatila sam da sam pronašla najboljeg Oca — Oca koji me nikada neće napustiti!”

Kako se produbljivao moj odnos s Jehovom, u meni se postupno gubio osjećaj manje vrijednosti s kojim sam se borila otkako nas je otac napustio. Riječi iz Psalma 27:10 duboko su me dirnule. Ondje stoji: “Ako me otac i majka ostave, Jehova će me prihvatiti.” Shvatila sam da sam pronašla najboljeg Oca — Oca koji me nikada neće napustiti! Moj je život konačno dobio smisao. U travnju 2004, šest mjeseci nakon što sam puštena iz zatvora, krstila sam se i postala Jehovin svjedok.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Danas sam istinski sretna. Budući da više ne robujem štetnim navikama, psihički i fizički osjećam se puno bolje nego kad sam bila mlađa. Imam divnog muža, a moj nebeski Otac, Jehova, blizak mi je prijatelj. Među njegovim slugama pronašla sam mnoge očeve i majke te braću i sestre (Marko 10:29, 30). Zahvalna sam im što su u meni prepoznali vrijedne osobine kojih ni sama nisam bila svjesna.

Ponekad me preplavi osjećaj krivnje zbog moje prošlosti. No utjehu mi pruža spoznaja da u novom svijetu koji je Bog obećao gorke uspomene “neće u sjećanje dolaziti” (Izaija 65:17). Ipak, iskustva iz prošlosti pomažu mi da suosjećam s ljudima koji se nalaze u situaciji u kakvoj sam ja nekad bila. U tom pogledu mogu reći da mi moja prošlost koristi. Naprimjer kad propovijedam biblijsku poruku, nije mi problem razgovarati s narkomanima, alkoholičarima ili kriminalcima jer nemam predrasuda prema njima. Ako sam se ja uspjela promijeniti kako bih ugodila Jehovi, sigurna sam da to može i bilo tko drugi!

^ odl. 29 Časopise izdaju Jehovini svjedoci.