DOK je Isus bio na Zemlji, savršeno je odražavao osobine svog nebeskog Oca i u svemu postupao poput njega. Rekao je: “Ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me Otac naučio. (...) Uvijek činim ono što je njemu ugodno” (Ivan 8:28, 29; Kološanima 1:15). Važno je analizirati kako se Isus ophodio sa ženama jer ćemo tako saznati kako Bog gleda na njih i kakav im život želi omogućiti.

Proučavajući evanđelja, mnogi su bibličari došli do zaključka da je Isusovo gledište o ženama bilo ispred svog vremena. Po čemu je to vidljivo? Mogu li Isusova učenja srušiti predrasude koje vladaju u današnjem društvu te ispraviti nepravdu koju žene već stoljećima trpe?

Kako se Isus ophodio sa ženama

Isus se sa ženama ophodio časno. Neki židovski vjerski vođe tvrdili su da svaki kontakt s osobom suprotnog spola budi požudu. Općenito se smatralo da žene navode muškarca na grijeh. Stoga se one u javnosti nisu smjele obraćati muškarcima niti im je bilo dopušteno izaći na ulicu nepokrivene glave. No Isus nije izbjegavao žene niti je učio da ih se treba kloniti.  Dapače, savjetovao je muškarce da zauzdavaju vlastite tjelesne želje te da ženama pokazuju poštovanje (Matej 5:28).

Kad su ga jednom prilikom farizeji pitali smije li se muškarac razvesti od svoje žene iz bilo kojeg razloga, Isus je rekao: “Tko se god razvede od žene svoje i oženi drugom, čini preljub prema prvoj” (Marko 10:11, 12). Tom je izjavom odbacio ondašnje rabinsko učenje da se muškarac može “iz bilo kojeg razloga” razvesti od svoje žene (Matej 19:3, 9). Misao da muškarac može počiniti preljub prema svojoj ženi većini je Židova vjerojatno bila neshvatljiva jer nikad prije nisu razmišljali na taj način. Rabini su učili da muž, ako i prevari svoju ženu, nije učinio preljub prema njoj. No ako bi žena počinila preljub, ona je, prema rabinskom učenju, zgriješila svom mužu. Isus je imao potpuno drugačiji stav. U jednom biblijskom priručniku stoji: “Isus je učio da i za muškarca i za ženu vrijede ista moralna načela i time pokazao da ženino dostojanstvo treba poštovati.”

Kako pravi kršćani primjenjuju Isusova učenja: Na vjerskim sastancima Jehovinih svjedoka ima i žena i muškaraca. Žene se ne moraju pribojavati da će se itko s njima ophoditi na nedoličan način. Zašto? Zato što se muškarci trude primjenjivati biblijsko načelo zapisano u 1. Timoteju 5:2, gdje stoji da se prema starijim ženama trebaju ponašati kao prema majkama, a prema mlađima kao prema sestrama — “u svoj čistoći”.

Isus je poučavao žene. Za razliku od rabina, koji su smatrali da žene treba držati u neznanju, Isus ih je poučavao i poticao da izraze svoje mišljenje. Jednom je prilikom pohvalio Lazarovu sestru Mariju zato što je posvetila pažnju njegovim poukama i time dao do znanja kako ne smatra da je ženi mjesto samo u kuhinji (Luka 10:38-42). I Marijina sestra, Marta, dobro je poznavala Isusova učenja, a to se da zaključiti po onome što je rekla Isusu nakon Lazarove smrti (Ivan 11:21-27).

Isusa je zanimalo što žene imaju reći. U njegovo vrijeme većina je Židovki vjerovala da istinski sretne mogu biti jedino majke čiji sin postane prorok ili na neki drugi način stekne ugled u društvu. Kad je Isusu jedna žena rekla: “Sretna je utroba koja te nosila”, on je tu priliku iskoristio da jasno kaže kako pravu radost u životu donosi slušanje Boga i primjenjivanje njegovog zakona (Luka 11:27, 28). Tako je pokazao da uloga žene nije samo rađati djecu i biti kućanica, što je u židovskom društvu bilo uvriježeno gledište (Ivan 8:32).

Kako pravi kršćani primjenjuju Isusova učenja: U skupštinama Jehovinih svjedoka žene su vrlo cijenjene. Muškarci kojima je povjereno poučavanje skupštine znaju da su komentari njihovih suvjernica itekako korisni. Oni poštuju duhovno zrele žene koje svojim riječima  i primjerom “poučavaju druge dobru” (Titu 2:3). Usto svjesni su da one daju velik doprinos propovijedanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu (Psalam 68:11; vidi okvir  “Je li apostol Pavao zabranio ženama da iznose svoje mišljenje?” na 9. stranici).

Isusu je bilo stalo do žena. U biblijsko doba sinove se cijenilo više nego kćeri. Takvo je gledište promicao i Talmud, u kojem stoji: “Blago čovjeku koji ima sinove, a jao onome kome se rode kćeri.” Neki roditelji kćer su smatrali teretom jer su joj morali pronaći muža, dati joj miraz, a uza sve to nisu mogli očekivati da će ih u njihovoj starosti ona uzdržavati.

Isus je uskrsnuo sina udovice iz Naina, ali i kćer čovjeka po imenu Jair. Time je pokazao da muškarac nije ništa vredniji od žene (Marko 5:35, 41, 42; Luka 7:11-15). Kad je izliječio ženu opsjednutu duhom “zbog kojeg je već osamnaest godina bila bolesna”, nazvao ju je kćeri Abrahamovom, izrazom koji se u židovskim spisima gotovo nigdje ne spominje (Luka 13:10-16). Tim riječima, koje zrače poštovanjem i obzirnošću, dao je do znanja da tu ženu smatra vrijednim članom društva te da je zapazio njenu veliku vjeru (Luka 19:9; Galaćanima 3:7).

Kako pravi kršćani primjenjuju Isusova učenja: Jedna azijska izreka kaže: “Odgajati kćer isto je što i zalijevati susjedov vrt.” Očevi koji žive po Kristovim učenjima ne razmišljaju na takav način, nego jednaku pažnju i ljubav posvećuju svoj svojoj djeci, kako sinovima tako i kćerima. Kršćani se brinu da sva njihova djeca dobiju dobro obrazovanje i zdravstvenu skrb.

Isus je Mariji Magdaleni iskazao čast kad joj je rekao neka apostolima javi da je uskrsnuo

Isus je imao povjerenja u žene. U drevno doba Židovi su smatrali da je svjedočenje žene na sudu ravno svjedočenju roba. Josip Flavije, povjesničar koji je živio u 1. stoljeću, rekao je: “Ženina svjedočanstva ne uzimaj u obzir jer su one ćudljive i nepromišljene.”

No Isus nije dijelio njihovo mišljenje. Nakon što je uskrsnuo, najprije se javio ženama i poslao ih da drugima prenesu vijest o njegovom uskrsnuću (Matej 28:1, 8-10). Apostolima je isprva bilo teško prihvatiti njihovo svjedočanstvo o Isusovom uskrsnuću, iako su te žene slijedile Isusa te su bile prisutne na njegovom pogubljenju i ukopu (Matej 27:55, 56, 61; Luka 24:10, 11). Time što se nakon svog uskrsnuća javio najprije ženama, Krist je pokazao da ih smatra dostojnim zadatka koji je povjerio svim svojim učenicima — da svjedoče za njega (Djela apostolska 1:8, 14).

Kako pravi kršćani primjenjuju Isusova učenja: Muškarci kojima su povjerene određene dužnosti u skupštinama Jehovinih svjedoka uzimaju u obzir mišljenje svojih suvjernica, iz čega se jasno vidi da ih poštuju. Muževi pokazuju  poštovanje svojoj ženi tako što s pažnjom i zanimanjem slušaju kad ona iznosi svoje mišljenje (1. Petrova 3:7; 1. Mojsijeva 21:12).

Biblijska načela — ključ za istinsku sreću

Osobe koje žive po biblijskim načelima poštuju žene

Sve što smo naveli jasno otkriva da je Isus na žene gledao kao i njegov Otac te da ih nije smatrao manje vrijednima od muškaraca. Pravi kršćani trude se usvojiti Kristov način razmišljanja i postupanja (1. Mojsijeva 1:27, 28). Oni ne dopuštaju da ih oblikuju uvriježene norme sredine u kojoj žive, nego se u ophođenju sa svojom ženom vode biblijskim načelima i tako doprinose sreći svoje obitelji (Efežanima 5:28, 29).

Kad je Jelena počela proučavati Bibliju, već je bila u braku s čovjekom koji je odrastao u okruženju u kojem su otimanje mladenki te fizičko zlostavljanje žena bili sasvim uobičajeni. Godinama je šutke podnosila njegove grubosti. Ona kaže: “Iz Biblije sam saznala da me Bog jako voli i cijeni i ta mi je misao davala snage da izdržim. Bila sam sigurna da bi se moj muž mogao promijeniti i postati bolji prema meni kad bi počeo proučavati Bibliju.” Želja joj se ostvarila kad je njen muž nakon nekog vremena pristao proučavati Božju Riječ i na koncu postao Jehovin svjedok. Jelena dodaje: “Svojski se trudio izgraditi samosvladavanje. Naučili smo opraštati jedno drugome. Zahvaljujući primjeni biblijskih načela naš je brak sada skladan, a ja se osjećam voljenom i sigurnom” (Kološanima 3:13, 18, 19).

Mnoge su žene doživjele nešto slično. Diljem svijeta ima na milijune kršćanki koje su sretne zato što se njihovi muževi zajedno s njima trude živjeti u skladu s biblijskim načelima. Poštovanje im pokazuju i njihovi suvjernici, u čijem društvu pronalaze bratsku ljubav i utjehu (Ivan 13:34, 35).

Pravi kršćani znaju da su i muškarci i žene naslijedili grijeh i nesavršenost. Svi su ljudi, kao što stoji u Bibliji, “stvorenje [koje] je podloženo ispraznosti”. Međutim oni koji imaju blizak odnos s Jehovom, svojim Bogom i Ocem punim ljubavi, mogu se nadati da će biti oslobođeni “robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje”. Dakle i muškarci i žene mogu doživjeti divnu budućnost koju obećava Bog te živjeti u svijetu u kojem neće biti ni traga nepravdi i predrasudama koje, nažalost, prožimaju današnje ljudsko društvo (Rimljanima 8:20, 21).