Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovini svjedoci

Izaberi jezik hrvatski

“Ja neću zaboraviti tebe”

“Ja neću zaboraviti tebe”

 Približimo se Bogu

“Ja neću zaboraviti tebe”

JE LI Jehovi Bogu stalo do njegovih slugu? Je li ljubav koju osjeća prema njima duboka i iskrena? Samo nam Jehova može odgovoriti na ta pitanja. On nam u svojoj Riječi otkriva što osjeća prema onima koji su mu vjerni. Razmotrimo što stoji u Izaiji 49:15.

Da bi nam približio koliko mu je stalo do njegovog naroda, Jehova je svoje osjećaje usporedio s osjećajima koje majka gaji prema svom malom djetetu. Taj je dirljivi opis, koji je zapisao prorok Izaija, započeo pitanjem: “Može li žena zaboraviti dojenče svoje i ne smilovati se sinu utrobe svoje?” Treba li uopće postavljati takvo pitanje? Je li moguće da majka zaboravi svoje dojenče? Njeno je dijete potpuno ovisno o njoj i danonoćno treba njenu ljubav i pažnju. Ona je toga itekako svjesna jer joj njena beba to jasno daje do znanja.

Zašto majka hrani svoje dijete i brine se za sve njegove potrebe? Želi li se samo riješiti njegovog plača? Nikako ne. Majka prirodno osjeća samilost prema “sinu utrobe svoje”. Hebrejski glagol koji je u tom retku i na nekim drugim mjestima u Bibliji preveden sa “smilovati se” prenosi misao o dubokom sažaljenju koje netko osjeća prema osobi koja je bespomoćna i nezaštićena (2. Mojsijeva 33:19; Izaija 54:10). Samilost koju majka osjeća prema svom dojenčetu jedna je od najsnažnijih ljudskih emocija.

Nažalost, ne osjeća svaka žena samilost prema svom djetetu. U današnje vrijeme okruženi smo ljudima koji su “nevjerni [i] bezosjećajni prema drugima” (2. Timoteju 3:1-5). Koliko god zvučalo strašno, neke majke zanemaruju, zlostavljaju ili čak napuštaju svoju tek rođenu djecu. O riječima zapisanima u Izaiji 49:15 jedan biblijski priručnik kaže: “Ljudi su grešni, pa zato čak i majčinska ljubav, taj najplemenitiji osjećaj, ponekad poklekne pred sebičnošću i uguši se” (Edward Young, The Book of Isaiah).

No Jehova svojim slugama jamči: “Ja neću zaboraviti tebe.” Te riječi jasno pokazuju zašto je Jehova uopće pitao može li majka zaboraviti svoje dijete. On time želi naglasiti da je njegova ljubav neusporedivo snažnija i postojanija od ljubavi koju majka osjeća prema dojenčetu. Možemo biti potpuno uvjereni da će on uvijek biti uz svoje sluge, naročito kad se nađu u nevolji. Stoga je sasvim prikladno što već spomenuti biblijski priručnik za Izaiju 49:15 kaže: “To je jedan od najupečatljivijih opisa Božje ljubavi u Starom zavjetu, možda čak i najupečatljiviji.”

Doista je utješno razmišljati o dubokoj samilosti koja krasi našeg Boga (Luka 1:78). Nije li vrijedno saznati kako možemo postati bliski s takvim Bogom? On svom narodu s ljubavlju obećava: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti” (Hebrejima 13:5).

Prijedlog za čitanje Biblije u veljači

Izaija 43-62